U okviru 27. Sarajevo Film Festivala (SFF) premijerno je prikazan dokumentarni film „Shooting for Mirza“ o slavnom košarkašu i najboljem bh. sportisti svih vremena - Mirzi Delibašiću.

Šta gubimo

U razgovoru za „Avaz“ sin olimpijskog prvaka Danko Delibašić govorio je o procesu snimanja, koji je trajao nekoliko godina, ali i o tome koliko mu otac te djed, kojeg njegova djeca nisu upoznala, nedostaje i 20 godina od Mirzine smrti.

- Ja sam jedan od producenata filma i kompletna radnja je usmjerena na moj život, prije svih, pa onda živote moje majke i brata te naših porodica. Uglavnom, fokus je na onome što je stvarna životna zaostavština mog oca. Nema nikakvih uljepšavanja, mislim da je prikazana čista emocija i da ostavlja dobar utisak - kazao je Danko Delibašić, ističući da je ostvarenje rađeno u BiH i Španiji, gdje je Mirza nosio dres Real Madrida i gdje ga i dan-danas doživljavaju kao neku vrstu božanstva.

Napomenuo je kako se dokumentarac „Long shoot“, koji je snimljen ranije, bavi reprezentacijom iz 1993. godine i uspjehom ratne generacije. Ostvarenje „Shooting for Mirza“ koncentrirano je na život legendarnog Mirze.

- Nadam se da je publika uspjela doživjeti ono što mi, kao njegovi najbliži, osjećamo, koliko nam je značio i koliko nam nedostaje. Ja sam morao da, s kamerama na svojim ramenima, koračam kroz svoju svakodnevicu, ulazeći u ulogu isključivo Mirzinog sina i nakon toga, kao takav, bivao sam sve ostalo što jesam u životu, od profesionalnog do privatnog. Osjećao sam u jednom trenutku kao da je rijaliti program u mojoj kući, jer su oko mene non-stop bile kamere - iskren je Delibašić.

Naglasio je da je upravo zbog tog prisnog odnosa s porodicom, prije svega, napravljen film koji pokazuje čistu emociju.

- Govori se i o lošim i o dobrim stranama života, o životu i smrti, novim generacijama, onome što možemo izgubiti ako zaboravimo na Mirzu. Moramo ga imati svaki dan u našim životima... Kod nas se, uglavnom, u centru pažnje nalaze ljudi koji se ni oko čega ne mogu dogovoriti, koji nam, umjesto uspjeha, svaki dan daju debakl i poraze. O njima se non-stop priča. A one koji su nas proslavili, bukvalno, koji su nam otvorili vrata Evrope i svijeta, bilo u sportskom, umjetničkom ili kulturnom smislu, dobiju tu i tamo neki članak, neki televizijski prilog i na tome se završi - ističe Danko.

Vrijeme ne prašta

Smatra da je film napravljen puno jezgrovitije nego bilo šta što je ranije snimljeno o Mirzi.

- Naravno, njegov život ne čine samo zlatne medalje, uspjesi i postignuti koševi, život je puno slojevitiji i Mirza ga je živio punim plućima, možda i prepunim, s obzirom na to da ga već 20 godina nema, a imao je samo 47 godina kada je umro. Tek ga je čekalo vrijeme u kojem bi gledao unučad kako odrastaju... Ali tako je, kako je. Iz nekog razočarenja i tuge, u životu se donose pogrešne odluke koje kasnije rezultiraju skraćenim životnim vijekom - otvoreno nam kaže Mirzin nasljednik.

„Shooting for Mirza“ sniman je u Sarajevu, ali i na još nekim lokacijama u BiH, te u Madridu.

- Bili smo u Trebinju, snimali smo s pokojnim Zdravkom Čečurom, kojeg, također, ima u filmu. Ima dosta ljudi koji više nisu s nama.. I tu se može vidjeti koliko vrijeme ne prašta. Snimali smo i u Madridu s Mirzinim saigračima, trenerom. Snimali smo i na stadionu Santijago Bernabeu. Na travnjaku niko ne može biti duže od 30 minuta i ne više od tri čovjeka istovremeno. Nama su dozvolili da budemo na samom stadionu pola dana, a na travi Real Madrida kompletna ekipa snimala je nekoliko sati. To su pokazatelji šta Mirza znači u Madridu - govori Danko.

Ističe kako je na svaku godišnjicu Mirzine smrti, kao i na svaki važniji datum, on u svim španskim novinama, sportskim emisijama, njegove se utakmice s Real Madridom prikazuju na televiziji.

- To je prekrasan način na koji izjavljuju ljubav. Mi jesmo strastven narod, imamo nekih sličnosti, međutim, posljednjih 25 ili 30 godina smo strastveniji prema mržnji i antagonizmu, prema svemu više nego ljubavi i kulturi sjećanja - zaključuje Delibašić.

Intenzivne reakcije publike

- Mali broj ljudi imao je priliku gledati film zato što je bio ograničen broj zbog epidemioloških mjera i pandemije. U kinu su bila 44 sjedišta, tako da je to velika šteta. Sada kreće festivalski život filma, onda ćemo vidjeti kakav će uspjeh imati. Bio sam na premijeri. Reakcije su bile veoma intenzivne. Radi se o priči koja vrlo jasno pokazuje Mirzin utjecaj na živote svih nas, kao porodice, ali i njegov širi društveni utjecaj - kaže nam Danko Delibašić.

Nije puko prepričavanje

- Film se radio dugo. Jednostavno se poklopilo da bude gotov kada se obilježava 20. godišnjica tatine smrti. Radio se oko pet godina i nije puko prepričavanje Mirzinog života - ističe Delibašić.