Bosanskohercegovačku glumicu Belmu Salkunić možemo gledati u srbijanskoj seriji “Žigosani u reketu”, ali i na filmskom platnu u glavnoj ulozi filma “Glas” Ognjena Sviličića, koju je dobila na nevjerovatan način koji opravdava onu staru da ništa nije slučajno. Lijepa sarajevska glumica otkriva koliko je pandemija utjecala na njen rad te zašto joj je Minka Muftić još uvijek zabavna.

Ženski lik

- Nažalost, kao i sve, pandemija je potpuno stopirala rad, što snimanja, što rada na predstavama. U jeku pandemije, nekad u toku prvog i drugog vala uspjela sam otići za Beograd i snimiti još neke scene za seriju “Žigosani u reketu”. Nije da baš nisam radila, desila su se neka snimanja, ali nisam uspjela da uživam do kraja u njima, ipak, sve je vrijeme bio prisutan grč i strah da ću ugroziti nekoga ili sebe.

Kako ste dobili ulogu u seriji „Žigosani u reketu“?

- Sasvim slučajno, prijatelji Enis Bešlagić i Amir našli su se u pravo vrijeme na pravom mjestu kad su saznali da im treba ženski lik, koji bi glumio Enisovu ženu. Njih dvojica su se sjetili mene i povezali me s produkcijom u Beogradu. Imala sam nekoliko odlazaka u Beograd i nekoliko snimajućih dana. Ponosna sam na to iskustvo i jako sretna sto sam radila tamo s Enisom. U Beogradu nas jako vole, lijepo nas ugoste i paze da nam ništa ne fali. Obožavaju naš humor, a Enis je tu, svakako, šampion.

Nakon snimanja "Žigosanih", pozvali su Vas i na snimanje filma o Tomi Zdravkoviću?

- Na moju veliku sreću, uspjela sam usred drugog vala nekako otići, ali, nažalost, zadržala sam se samo jedan snimajući dan, jer tada, u jeku katastrofalnih cifri oboljelih, bilo je suludo da uzimaju ikoga sa strane, ko bi putovao stalno na snimanje. Svakako, mogu da kažem da je snimanje s Beograđanima veliki užitak i zadovoljstvo. Zahvalna sam za to iskustvo. Nadam se da će ga biti još.

Prošle godine pojavili ste se u glavnoj ulozi ostvarenja "Glas" Ognjena Sviličića. Kako je došlo do toga?

- Ognjen Sviličić je režirao film, nismo se poznavali prije. Taj film je dokaz da što ti je suđeno, neće te zaobići. Ni sanjala nisam, dok sam mirnim snom spavala u Sarajevu, da me neko spominje i hvali u isto vrijeme u Zagrebu. To je bila moja kolegica s klase, moja prijateljica Nađa Josimović. Ognjen joj je rekao da treba da snima film, da je podjela gotova, sve je spremno, samo još da nađe glumicu koja će mu igrati glavni ženski lik. Opisujući lik iz filma, Nađa je pomislila na mene i predložila mu, na šta se on nasmijao ne vjerujući da će tako naći glumicu. Dalje je čarolija.

Dobre indikacije

Šta Vam je najteže bilo u radu na liku?

- Najteže mi je privatno padala razdvojenost od djeteta, a što se lika tiče, sve je bilo teško, ali sam se oslonila na Ognjena. Vjerovala sam mu i prepustila mu da me vodi svojim preciznim i dobrim indikacijama.

Jako je rijetko vidjeti naše glumice u regionalnim filmovima, za razliku od obrnutog slučaja, vi ste primjer da je, ipak, moguće. Zašto je to tako?

- Na veliku sreću, sve češće viđamo naše glumce kako rade na projektima u Beogradu, pa i u Zagrebu. Tako da se ne treba žaliti. Iz svog iskustva, mogu da kažem da sam presretna što u oba ta grada doživjela sjajne trenutke, izvanrednu saradnju, neka nova prijateljstva, divan odnos prema radu, prema meni kao kolegici. Sreća je što puno rade, pa ima mjesta i za nas iz BiH.

S Minkom Muftić igrate u popularnoj predstavi "Cosa Nostra". Koliko je teško publiku nasmijati iz Vašeg ugla?

- Mi smo takav narod, da ako najaviš da radiš komediju, svi očekuju da će plakati od smijeha. Teško nas je nasmijati. U posljednje vrijeme smijeh nam je odbrambeni mehanizam, a toliko smo imali razloga za plakanje, da su i suze presušile. Želim reći da, ukoliko našoj publici probudite ikakvu emociju, na velikom ste dobitku. Minka i ja godinama uspijevamo, nas dvije smo godinama velike prijateljice, dobar tandem i skupa dišemo i na sceni. Mnogo se volimo i poštujemo pa mogu reći, od svega, najviše mi fali u doba pandemije igranje „Cosa Nostre“ s mojom Minkom.

Domaćin SFF-a

Prošle godine vodili ste ceremoniju otvaranja SFF-a, kolika Vam je čast bila biti u toj ulozi?

To je zaista bilo veličanstveno. Nisam očekivala da ću biti odabrana baš ja. To je privilegija. Čuvat ću to kao jednu od najljepših uspomena – rekla nam je Salkunić.