Izudin Bajrović, glumac i direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, govorio je za „Avaz“ o ramazanu, prisjetio se djetinjstva i odrastanja u Pljevljima.

- Ovaj ramazan provodimo u nekim posebnim i specifičnim okolnostima. Nema one živosti koje ramazan nosi. Čaršija je prazna. Malo to sve, onako, djeluje neuobičajeno za Sarajevo, ali opet, ramazan je ramazan i može da bude svakom vjerniku unutar njega.

Naš glumački velikan odrastao je u Pljevljima. Prisjetio se običaja iz djetinjstva tokom ramazana.

- Naravno, svako dijete posebno doživljava te dane. Ja sam odrastao u Pljevljima, gdje ima jedan običaj, koji je onako malo diskutabilan s vjerske strane. Za 27. noć mjeseca ramazana, svi smo odlazili u džamiju, maškarci, žene, stari, mladi. I tu noć smo ljubili Poslanikovu dlaku, koja je stajala u nekoj epruvetici. Imam je davao ljudima pa bi je oni prislonili tri puta na usta i čelo. Ona bi se prije toga obrisala komadićem neke mirišljave vate pa bi se taj komadić vate davao svakome ko priđe i poljubi tu epruveticu. Tu vatu svako je zadržao i mirisao je nakon toga – otkrio je Bajrović.

Nije upoznat da li se ovaj običaj poštovao još u nekom mjestu. Ali, to je nešto što ga veže za ramazan u djetinjstvu. Svi su jedva čekali 27. noć da idu u džamiju, da ljube dlaku.

- Kao dijete, odlazio sam kod tetke u Novi Pazar. U Novom Pazaru je poseban ramazan, specifičan, slično kao u Sarajevu. Znam da bi čitav Novi Pazar mirisao na prženu papriku. Ona je morala biti sastavni dio svakog iftara. Kada je bio ljetni mjesec, bilo je lubenice. Bilo nas je mnogo djece u familiji. Na svakom iftaru nas je bilo mnogo. Kuća je bila puna. Imam zaista lijepe uspomene na ramazan iz djetinjstva. Nekako mi još sve to miriše. Ima neku dušu. Naravno, djeca i sada, vjerovatno, posebno doživljavaju ramazan. A mi, stariji, sada drugačije gledamo na te stvari. Nadam se da ćemo Bajram dočekati u normalnim uvjetima – iskren je Bajrović.