Goran Ipe Ivandić, bubnjar „Bijelog dugmeta“, 12. januara 1994. godine, skokom sa šestog sprata beogradskog hotela “Metropol” izvršio je samoubistvo. Sahranjen je u Beogradu, daleko od rodnog Vareša i svog Sarajeva.

Za njega su govorili da je biser “Bijelog dugmeta”, a njegova smrt i 26 godine kasnije je svojevrsna misterija.

Vrata u svijet

Njegov tragičan završetak u 39. godini života za mnoge je ostao obavijen velom tajne.

Rodio se 10. decembra 1955. u Varešu. Kao dječak s roditeljima je doselio u Sarajevo. Imao je šest godina kada su ga roditelji „gurnuli“ u svijet muzike, a Ipe je odabrao violinu. U srednjoj školi „uhvatio se“ bubnja, koji mu je otvorio vrata u svijet „Bijelog dugmeta“. Imao je nepunih devetnaest godina kada je „Bijelo dugme“ postalo slavno. Bio je njegov najmlađi, najviši i najšutljiviji član. Četiri je sezone s ostatkom benda dijelio dobro i zlo da bi se, sredinom 1978., s klavijaturistom Lazom Ristovskim otisnuo u novu avanturu.

Njihov projekt nazvan “Stižemo” propao je u septembru te godine kada je Ipe uhapšen, a nešto kasnije i osuđen na tri godine zatvora “zbog omogućavanja uživanja droge drugim osobama”.

Diler mu je podmetnuo, navodno nije bio svjestan da je umjesto pola kilograma dobio tri, što je u konačnici značilo i težu optužnicu protiv njega.

- Bio je divna osoba, čovjek koji je u svom životu imao nažalost to kobno iskustvo. To je taj zatvor – rekao je Alen Islamović za „Dnevni avaz“.

Alen i Ipe bili su dobri prijatelji. Na turnejama „Bijelog dugmeta“ dijelili su sobu.

- Baš smo se dobro družili. Žao mi je što nije tu, rado bih s njim svirao danas. On je zaslušan što sam se vratio u „Bijelo dugme“ drugi put. Rekao mi je da Goran Bregović i ostali članovi žele da se vratim kao vokalni solista. Nagovorio me je i ja sam se vratio. Kada sam otvorio kafić 1987., on je otvorio restoran na Pagu, pa je preko Bihaća išao na Pag. Znao je ostati kod mene nekoliko dana. Nakon zatvora, u životu mu je krenulo sve nekako naopako. Postao je totalno druga osoba. O toj temi nismo nikada razgovarali. Pokušavao sam da ga oraspoložim, da razmišlja vedrije o životu i svojoj porodici – rekao je Islamović.

Prisjetio se Alen i Ipetovih neprospavanih noći.

-Ja se probudim, on sjedi i puši. Kaže mi: „Pjevač, ja oka nisam sklopio, neće mi san na oči.“ To mu se znalo dešavati u intervalima, da spava svaku četvrtu noć. Sjedio je na krevetu, ako je soba imala balkon, izašao bi i pušio. Malo bi popio crnog vina, nije pio ništa žestoko. Imao je noćne more koje su ga mučile – prisjetio se muzičar.

Nastavak knjige

Amila Sulejmanović, pjevačica koja je ostavila trag na rokenrol sceni osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji i bivša Ipetova djevojka, objavila prije dvije godine autobiografsku knjigu „Ključ bubnja Tama“. Pisala je o svom životu sa poznatim bubnjarem...

-Teško mi je da se sjetim tog 12. januara svake godine, dana kad je Ipe navodno izvršio samoubistvo. Imam puno prikupljenog materijala nastavak knjige. Treba mi samo vremena da složim sve događaje i detalje. Smatram da su odgovori na Ipetovu smrt postojali već i prije moje knjige. Moj i Ipetov dobar prijatelj Ivan Vrhunc Čapa ispričao je da Ipe nije skočio samovoljno, odnosno izvršio samoubistvo, nego da je istina sasvim nešto drugo. Vrhunc i Goran Kovačić znali su puno detalja u vezi njegove smrti. Nažalost ni jedan od njih nije više sa nama da nam to sve još jednom prepričaju. Oni koji su čitali moju knjigu vjerovatno će se prisjetiti i znat će da su vjerodostojni i autentični izvori informacije – izjavila je Sulejmanović.

Tajna služba

Ona smatra da mnogi znaju istinu, ali šute jer su se bojali za sebe.

- Čapa je bolovao od raka i to su zadnje godine ili čak predzadnja godina pred njegovu smrt, tako da je riješio da kaže ono što zna. Tokom pisanja dolazila sam do novih saznanja i neobičnih preokreta u Ipetovoj priči. Zaprepaštena sam bila dešavanjima ranih devedesetih koje su bile uvertira njegovoj tragediji pa čak i umiješanosti tajnih službi u njegovu smrt. U razgovoru sa Renatom Tonkovićem, koji je jedan od producenata dokumentarca “Izgubljeno dugme“ došli smo do istih zaključaka da je Ipetov slučaj zavijen tajanstvenom misterijom odnosno “Zagonetka umotana u enigmu” – otkriva bivša pjevačica, koja godinama živi u Londonu.

Sjetimo ga se s tugom

- Često se čujem sa Zumretom Midžić, mojom Zuzi Zu. Mi smo bile prateći vokali „Dugmeta“. Lida Mihajlović nam je dala ime ‘Dugmete”, ona je bila treća dugmeta. Zuzi - Zu i ja sa tugom se sjetimo Ipeta – rekla je Amila o periodu života što je veže za „Bijelo dugme“ - kaže Sulejmanović.

- Ipe se nije ubio. Samo je pogrešnim osobama u pogrešno vrijeme otvorio vrata hotelske sobe - rekao je jedan neimenovani menadžer, koji se samo sat vremena nakon nesreće našao na licu mjesta. 

Čujem ga kako svira bubanj

- Ne znam šta se desilo te kobne noći. Ne mogu donijeti nikakav zaključak. Želim da ga zadržim u sjećanju onako kako ga pamtim. Tako ću ga pamtiti dok sam živ. Takav će mi ostati u srcu, kao jedan divan i krasan čovjek, veliki muzičar. Profesionalac koji je nažalost otišao prerano, ali je ostavio svoj trag na albumima i pjesmama. I kada god se zavrte te pjesme ja čujem samo njega kako svira bubanj – iskren je Islamović.