Goran Bregović zasigurno je jedna od najtraženijih ličnosti ovih dana. Čuveni Brega u srijedu će u okviru 25. Sarajevo Film Festivala predstaviti svoj rediteljski prvjenac “Mali dokumentarni film o Tri pisma iz Sarajeva”. Potom, 24. avgusta na Bijeloj tabiji u bh. prijestonici slijedi njegov koncert, koji je izazvao ogroman interes i za koji ulaznica više nema ni za lijeka.

Deset ulaznica

Jedini muzičar s ovih prostora koji je ostvario svjetsku karijeru, svirat će u u rodnom gradu svoje djelo “Tri pisma iz Sarajeva”. Pored njegovog Orkestra za svadbe i sahrane, pratit će ga i Sarajevska filharmonija.

No, interesiranje za koncert prate i napisi o susretu Bregovića s osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, koji su se pojavili nakon što je i sam u novembru prošle godine o tome govorio u jednoj emisiji. Ekskluzivno za “Dnevni avaz” Bregović je iz Osla govorio o svom filmu i koncertu te je otkrio kad se i gdje desio susret s Karadžićem.

S kakvim se emocijama pripremate da prodefilirate crvenim tepihom SFF-a, kojim su već koračale najveće zvijezde današnjice, filmaši, muzičari, umjetnici. Iskreno, imate li barem malo treme?

- Već sam s nekoliko filmova za koje sam radio muziku, bio u Kanu i Veneciji. I po ugovoru sam bio obavezan da hodam tim crvenim tepihom, ali nikad nisam nešto naročito uživao u tome. A nikad nisam ni pomislio da ću u Sarajevu hodati crvenim tepihom. Ali, nije to nešto dugačko tako da ću se s crvenog tepiha vratiti na kaldrmu, kao i svi drugi.

Nakon filma o “Tri pisma”, slijedi i koncert na Bijeloj tabiji. U gradu vlada pravi pozitivni haos, ulaznica nema, a Sarajlije i gosti iz cijelog svijeta ne žele propustiti muzički spektakl. Imate li možda “u šteku” ulaznice za prijatelje?

- Prema ugovoru imam deset ulaznica, tako da imam samo za rodbinu. Ali mi je drago da ljudi hoće da čuju to šta sam radio, da žele čuti nešto što ne znaju šta će biti, ali imaju želju da prisustvuju nečemu što govori o zajedničkom životu i da, zapravo, živjeti zajedno i nije tako teško, već je to lako.

Sigurno Vam godi sve ono što se u Vašem rodnom gradu dešava ususret premijeri filma i koncertu?

- Moj mali dokumentarni film govori kako je ovo nastajalo. Uvijek sam volio gledati takve filmove, koji idu malo iza zavjese i otkrivaju stvari koje su nevidljive kad ih gledamo svana. Pretpostavljam da će nekoga interesirati kako su nastala “Tri pisma”. Manje mi godi lično koliko zbog toga što vidim da u Sarajevu postoji želja da se vidi koncert koji govori o suživotu.

Rat nije počeo

Biste li prokomentirali nedavne napise o Vašem susretu s Radovanom Karadžićem? Možete li nam reći kad se to desilo, na šta se odnosilo Vaše pitanje: “Kako ide naša stvar”, te njegov odgovor: “Dobivamo ih 100 posto”?

- Ovo i pitanje i odgovor su u vezi s kockom, a ne s ratom. Jer, tada rat još nije bio ni počeo. Ali sam se sjetio jedne anegdote koja je bila u opticaju u moje vrijeme. Vjerovatno ih ima još koji se sjećaju da je, kad se otvarala Skenderija, došao i drug Tito. A onda legenda kaže da je osiguranje napravilo propust tako što nije prekontroliralo sve kabine u WC-u u Skenderiji tako da je u jednom trenutku jedan momak, čak mu znamo i ime, izašao iz kabine i zatekao druga Tita kako pi... I šta sad radi naš momak? Jedinu moguću stvar - aplaudira.

Koncert na TV-u i bikini

Vaša poruka sretnicima koji su uspjeli doći do ulaznica za koncert te i onima koji će morati sačekati drugu priliku? 

- Koncert u Sarajevu za mene ne može biti kao drugi. Ja sam u Sarajevu išao u jaslice, pa sam išao u vrtić, pa u osnovnu školu, gimnaziju, pa sam studirao i sad sviram koncert u Sarajevu. To ne može nikako biti kao koncert na drugim mjestima. Žao mi je da nismo svi zajedno na tom koncertu. Snimat će TV i bit će prikazan. Ali, znate, koncert na TV-u je kao bikini. Sve se vidi, ali ništa ne vidiš.