Razgovor s glumicom i pjevačicom Milom Elegović započeli smo uz čestitke za 49. rođendan, koji je proslavila 13. juna. Sudeći prema izgledu, ova brojka ne igra preveliku ulogu u njenom životu, jer se naša sagovornica sigurno može pohvaliti savršenim izgledom. Mila je završila Akademiju dramskih umjetnosti i baletnu školu i jedna je od najviše nagrađivanih glumica zagrebačkog Kazališta Komedija. 

Ostvarila je brojne uloge u radiodramama, a ono što joj je, kako je priznala jednom prilikom, itekako nanijelo veliku štetu u privatnm životu je lik Irene Grobnik u hit seriji "Bitange i princeze".

Vegas i Pariz

O svemu tome Mila je vrlo iskreno govorila u razgovoru za naš list. Jedan od posljednjih naslova na kojem je vrijedno radila i u koji polaže velike nada je autorski projekt "Mila Show", koji će, nada se Elegović, imati priliku predstaviti i u Bosni i Hercegovini.

- To je jedan koncert sa pričom, jedna forma koja se dosta njeguje u Las Vegasu i Parizu. Ne mogu reći da je to stand up, ne mogu reći ni da je kabare nego baš to što sam rekla, koncert sa pričom. Na sceni sam sa četiri balerine i četiri člana benda, imam i dva gosta, s tim da se jedan mijenja. Otvoren je dramaturški prostor da mi bilo ko može biti gost u ovisnosti o tome gdje gostujem. To se već sada događa. Veoma je atraktivno, veoma seksi, a nije vulgarno. Veoma je emotivno, lijepo, jer su to melodije koje ljudi znaju iz filmova, a i neke moje pjesme. Nema nijedne sekunde stajanja, kostimi su vrlo atraktivni, onako šou gerla. To je vrsta ljepote koju njegujem i koju sam željela predstaviti publici, jer toga kod nas nema - pohvalila se Mila svojim autorskim projektom, koji se koreografski naslanja na ono što je publika mogla vidjeti u mjuziklu "Chicago".

Kako biste ocijenili ono što se danas nudi na sceni?

- Ili su stvari veoma vulgarne ili su veoma zatvorene, nema ih uopće. A sa mnom na sceni su četiri žene koje su, zaista, žene, i po godinama i po iskustvu. Nisam htjela da to budu mlade djevojke, već da budu žene, koje mogu pokazati da ženska zrelost ima svoju ljepotu. Pri tome su to školovane balerine iz Kazališta Komedija, koje pjevaju, plešu i glume sa mnom. Ovaj projekt dugo mi se vrtio u glavi, ali nisam imala hrabrosti za to.

Zašto?

- Pa, ja sam, kao glumica i kao javna osoba, veoma često u tim nekim kritičarskim osvrtima stavljena u kategoriju jedne komercijalne osobe i svi ti negativni glasovi koje sam dobivala, negativne kritike, ustvari su me strašno sputavali i davale mi određeni strah da nisam dovoljno dobra. I taj osjećaj da nisam dovoljno dobra, pratio me veoma dugo, sve do nekih četrdesetih, do momenta kad sam napravila svoj album, jer sam prvi put napisala, komponirala i producirala, dakle našla novac, snimila spotove... Tu se meni otvorila potpuno druga svijest o sebi i tada sam konačno uspjela shvatiti da je važno ono što ja želim, a ne ono što žele negativni glasovi. Naravno, ljudi imaju pravo na svoj negativni stav, jer i ja razmišljam o različitim stvarima na različite načine, ali taj moj osjećaj ženske nevrijednosti i da su uvijek ti drugi bolji nego što sam bolja ja, dolazi jako iz naše kulture, iz našeg odgoja. Ja sam to uspjela slomiti, slomiti u sebi, jer ja otkad znam za sebe, živim kako sam željela, bez obzira na društvene norme. Ali, bilo mi je veoma teško u sebi to pomiriti.

Četiri žene

Kako ste se zbog svega toga osjećali?

- U sebi sam bila veoma nesretna zato što me svi ne vole. E, sad, taj dio sam otpustila i sad, kad sam bila konačno spremna na novi korak, sve se poklopilo. Našla sam super saradnike. Imala sam premijeru na festivalu u Krapini. Imam dogovorene nastupe po Hrvatskoj za sljedeću sezonu. Kako sam sve radila sama i sama sve izvodim, to je užasno teško tako da mi je trebalo dugo nakon prve izvedbe da dođem sebi, da vidim šta ću, jer sam se strašno iscrprjela. Ali, od devetog mjeseca se vraćam. U pregovorima sam i s  ljudima u Mostaru zato što tamo često dolazim i s drugim teatrima. Sigurna sam da ću nekako doći i do Sarajeva.

Jeste li zadovoljni reakcijom publike?

- Kao što sam i rekla, takvih stvari kod nas nema mnogo. Ljudi su to veoma lijepo primili, veoma emotivno, razveseli ih sve to, ne optereti. Uspjela sam u košaru staviti sve ono što ja jesam, i glumu, i pjevanje, i plesanje, plus moju autorsku muziku. Vidim da su svi zadovoljni, jer to je jedna vrsta fine zabave za ozbiljne i starije ljude, što je meni dosta važno, jer svi ciljaju na mlađu publiku.

Nedavno ste se na Instagramu pohvalili fotografijom sa Starog mosta iz Mostara.

- Da, u Mostaru sam bila zbog predstave, to je drugi kabare u kojem igram. Politički kabare, koji je čistokrvna kazališna predstava, glumački stand up u produkciji Kazališta "Kerempuh" i Ecije Ojdanić. Četiri žene govore, svaka ima po šest monologa, o politici preko veze, onako kako smo se mi na Balkanu naviknuli živjeti. Ne može se, nažalost, ništa napraviti bez neke veze. Tada sam i dobila poziv da dođem sa projektom "Mila Show". Inače, bilo mi je veoma lijepo u Mostaru, imam veoma mnogo prijatelja i na tom mostu sam se slikala, da podsjetim da se svjetovi mogu spojiti i da ono što je razdvojeno, može opet biti sastavljeno ako ja budem ta koja će prijeći most, ako ja budem ta koja će se naći na sredini mosta i sačekati druge da prijeđu.

Dobre ceste

Vaši preci po ocu su, zapravo, iz Sarajeva?

- Jako čvrsta veza, koja je veoma čudna zato što moj otac nikad nije živio u Sarajevu, ali je njegov otac rođen i odgojen u Sarajevu. Znači, moj djed po ocu je otišao na fakultet u Zagreb, bio je inžinjer elektrotehnike netom prije Drugog svjetskog rata. Nikad se nisu vratili u Sarajevo, ali je ta ljubav u obitelji ostala izuzetno jaka. Njima je to bilo veoma važno i to su prenijeli i na mene. Mislim da je veoma važno da čovjek zna svoje korijene, da ih njeguje i da se njima sljubi, poštuje i da zna otkud je. S druge strane, Sarajevo i Bosna su stjecište tih različitih svjetova, povezanih, a opet različiti. Mnogo volim doći u Bosnu, volim vidjeti da se razvija, a ono što joj silno želim jeste da napravi dobre ceste, da ima autoputeve. To joj želim najviše od svega.

Doći do pola mosta...

Kakav je pogled iz Zagreba na BiH i Sarajevo? Šta Vi vidite?

- Veliki je izazov stavljen pred narod BiH zato što se povijest nije zaboravila, a ova sadašnjost ovakva kakva je, radi protiv čovjeka, protiv bilo kojeg čovjeka. To je veoma izazovno za Bosnu, ali mislim da se ljudi mogu izboriti za to. Naravno, ovisi o svakom pojedincu, šta želi u svojoj svijesti. Mislim da to, jednostavno, ovisi o ljudskom srcu. Nije nemoguće, ali isto tako znam da je svakog dana izazov živjeti u zemlji koja još nije zacijelila svoje rane. Teško je, zato kažem, to je ona slika sa Starog mosta iz Mostara... Doći do pola mosta, a znati da ste doživjeli loše, da ste izgubili, to jeste teško, ali samo ako stisnete zube i kažete, ja ću biti taj koji će doći do polovine mosta i dočekati druge, s druge strane, samo se tako može živjeti, a za to su potrebne zrelost, želja i ljubav.

Proslavit ćemo u "Ludoj kući"

Prošlo je 15 godina od emitiranja prve epizode TV serije "Bitange i princeza" i 10 od prestanka emitiranja. Vijest je da ćete opet sarađivati s Filipovićem, Bitorajcem...

- Da, sastat ćemo se pri kraju ljeta, jer je ta posebna predstava dogovorena za jesen u kazalištu "Luda kuća". Znam da će fanovi biti veoma sretni i da će sve biti dobro propraćeno. Mislim da je to uvod, ako Bog da, u snimanje nove sezone serije. Veselim se tome i znam da se i publika raduje, jer je serija bila gledana u cijelom regionu. U muzičkom dijelu predstave nastupit će Mile Kekin, a i ja ću pjevati. To će biti super.