Bliži se 19. sezona teatra „Ulysses“. Zvanični početak je 12. jula na Malim Brijunima, gdje će osnivač kazališta Rade Šerbedžija (73) nastupiti sa svojom muzičkom grupom „Zapadni kolodvor“.
Učiti zanat
Iako povod za razgovor s ovim vrhunskim glumcem, ali i muzičarom te piscem nije potreban, kada smo vidjeli program, morali smo ga pozvati. A gospodin Šerbedžija ljubazno pristaje iako je u tom trenutku krenuo na put iz Rijeke ka Opatiji.
Pogled na najavljene predstave upućuje na zaključak kao da će skoro čitava bivša Jugoslavija biti prisutna na Brijunima. Igrat će se nešto starije predstave „Ulyssesa“ poput „Kralja Leara“ i „Antigone“, a tu su i brojna gostovanja te muzički program.
- Bit će jako lijepo ove godine. Imat ćemo nekoliko predstava naših riječkih studenata. Nije mi uopće bio cilj okupiti malu Jugoslaviju, jednostavno smo otvoreni prema cijelom našem prostoru - kaže Šerbedžija u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“.
Za kraj jula na Brijunima je najavljena premijera predstave „Tko se boji“, u kojoj Vi igrate, a Vaša supruga Lenka režira.
- Igraju i mladi ljudi iz Hrvatske, troje su naši studenti. Oni igraju alternaciju mladog bračnog para, dolaze u posjetu Marti i Džordžu, koje igramo Katarina Bistrović-Darvaš i ja. Želim mladima da dam šansu ne samo da imaju premijeru u velikom kazalištu nego da u radu s profesionalnim glumcima steknu fantastično iskustvo koje mladi glumac može samo sanjati. U tom smislu, i Lenka i ja vodimo računa o našim studentima. Često im dajemo zadatke u našim predstavama.
Budete li ponosni na njih?
- Kako da ne. Nažalost, mi smo prestali predavati na Akademiji, jer nismo mogli više čekati na to da Grad Rijeka i riječko sveučilište ozbiljno shvate taj studij, da se potrude da naprave pristojan prostor gdje mladi mogu učiti taj zanat. A mi već osam godina sve te naše vježbe izvodimo u malim učionicama, neadekvatnim prostorima za studij glume. To nismo mogli izdržati i dali smo otkaz.
Kako balansirate privatni život i saradnju sa suprugom?
- Lenka i ja smo veoma upućeni jedno na drugo. Imamo uspješan i lijep brak. Imamo tri divne djevojčice, živimo zaista skladan bračni život. A osim toga, mi se zaista dobro razumijemo u umjetnosti. To su rijetke stvari, ali se dešava da supružnici koji se bave istim poslom pronađu zajednički ukus i svjetonazor. Vrlo često se smijemo kad radimo nešto i u istom trenutku pomislimo na istu stvar, ista rješenja imamo. To je nešto posebno. Dvoje ljudi, kad su u braku, čak počinju ličiti jedno na drugo. Hoću reći, ja sam se, izgleda, malo proljepšao.
„Antigona“, koju ste radili sa sarajevskim glumcima, također je na repertoaru ove godine.
- To mi je draga saradnja. I s Majom Izetbegović, Erminom Bravom i Dženanom Džanić... Stvorili smo lijepu hemiju. Uskoro idemo u Beograd s tom predstavom, dvije noći zaredom ćemo je igrati.
Tužna stvar
Čini se da, čega god da se prihvatite, u tome i uspijete.
- Nije baš tako. Mnoge svoje neuspjehe, one prave, znadem samo ja. A za neke neuspjehe, to su već neki koji se bave profesionalno kritikom, na vrijeme mi ukazali i opisali.