Aleksandar Sofronijević, prvi čovjek čuvenog orkestra koji nosi njegovo ime i jedan od najpoznatijih srbijanskih muzičar, boravio je ovih dana u Sarajevu. Ne krije oduševljenje bh. prijestonicom.
Iako je publici najviše poznat po tome što s orkestrom svira u popularnoj TV emisiji “Nikad nije kasno”, koja se prikazuje na Novoj BH, ovaj harmonikaš otkrio nam je da planiraju koncert u Sarajevu te da su počeli s autorskim radom.
Autorski rad
- Poznati smo po tome da sviramo apsolutno sve. Uradili smo studijsku obradu stare pjesme “Mndra mja”, poznate širom Balkana, sa zanimljivim aranžmanom, gdje se prepliću latino note s narodnom svirkom. Cilj nam je da idemo ka autorskom radu i da sviramo svoje koncerte. Ljudi nas stalno pitaju kad ćemo objaviti svoje pjesme i nove obrade... Želimo da do kraja godine snimimo album – rekao je Sofronijević.
Samo u emisiji “Nikad nije kasno” imali ste više od 3.500 nastupa. Trudite se prilagoditi svakom takmičaru. Ipak, imate li favorite?
- Ne smijem isticati favorite, jer sam dio produkcije, ali sam upoznao divne ljude baš iz Sarajeva koji su bili kod nas. S nekima od njih sam se sprijateljio, snimio pjesme za njih. Saša Popović je prepoznao naš rad i to da mi držimo visok kvalitet.
Reakcije publike prilikom Vaših nastupa ovdje su pozitivne. Prepoznaju li Vas ljudi u BiH?
- Sad sam se uvjerio da me definitivno prepoznaju. Kad sam ulazio u BiH, morao sam da se slikam s čovjekom na granici. Ista je stvar bila i u hotelu gdje sam odsjeo. Iskustva su pozitivna i mislim da ćemo odavde čak krenuti s cijelom tom koncertnom pričom. To je moj osjećaj, da ovdje ljudi zaista vole muzičare koji se daju. Vole i rokenrol, i sevdalinku, i narodnu pjesmu, i prepoznaju razliku kad je to vrhunski. Imamo odlične reakcije ljudi i jedva čekamo nastup.
Redovan ste gost u glavnom gradu BiH. Koja Vam je prva asocijacija na Sarajevo?
- Ćevapi su ovdje nezaobilazni. Jednom sam čak, nakon koncerta Ace Pejovića, pojeo 40 ćevapa. Bio sam gladan, nisam spavao tri dana. Ali, prema mom mišljenju, Sarajevo čine ljudi, to je grad s dušom. Imam ovdje, zaista, mnogo prijatelja.
Sarađivali ste s brojnim poznatim ličnostima, svirali na njihovim koncertima i radili im aranžmane, koga biste izdvojili? Kakva su iskustva?
- Zaista je mnogo njih. Radili smo sa Snežanom Đurišić, Anom Bekutom, Željkom Joksimovićem, Acom Pejovićem, Tozovcem, Lepom Lukić, Acom Lukasem, Slavkom Banjcem, Zoricom Brunclik, Lepom Brenom, Šabanom Šaulićem... Sa Sašom Matićem imali smo ovdje koncert. Lijepo je, zanimljivo, ali i teško, jer svi oni imaju svoj način kako funkcioniraju. U ovom poslu moraš sa svima da budeš na neki način na usluzi. Najgore je kad pjevač dođe nespreman i onda smo mi nervozni što on ne zna, a mi znamo.
I ovaj posao ima, vjerovatno, nekih teških trenutaka.
- Nezgodno zna biti što ne možemo stići odmah na drugo mjesto tako da ne spavamo po dva-tri dana, samo putujemo i nastupamo. Uvijek je akcija. Znamo da se postavimo prema ljudima i znamo kome sviramo. Mi smo socijalno divergentni i sa svima možemo, čak se i s ljudima na privatnim zabavama super slažemo i provedemo se i sami, uživamo. Volimo da radimo svoj posao.
Ljudi često obrate pažnju samo na pjevača ili pjevačicu.
- Trudimo se da se nametnemo, ljudi nas svugdje prepoznaju po kvalitetu. Kod nas su uvijek dobra zabava i kvalitetno sviranje. U jednoj mjeri samo mi možemo omogućiti pjevačima da zvuče vrhunski. I ljudi to poštuju i znaju nas pored svih tih vokala. O tome govori i to da smo stalno u pokretu. Pa, samo u maju imamo 26 svirki. Gostujemo širom svijeta, od Amerike do Australije. Svirali smo i kad je Luka Modrić proglašen za sportistu godine u Zagrebu, doživjeli smo nevjerovatne stvari.
Svirate različite muzičke žanrove.
- Da, i to bukvalno, zato imamo toliko posla. Možemo mijenjati žanrove, svirati svašta, ali zaista kvalitetno, od “Metallice”, preko komercijalne do tradicionalne muzike. Možemo na pravi stilski način svirati i Stinga i “Peperse” po potrebi, sve, od Kemala Montena do Kemala Malovčića.
