Za Božu Vreću (35), koji je u proteklih devet godina prošao put od baščaršijskog pjevača do muzičke zvijezde, cijeli svijet je pozornica. Objavio je pet albuma, nastupao u prestižnim svjetskim koncertnim dvoranama i festivalima, a lani je rasprodao svoju prvu američku turneju. 

Radoholik sam 

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Vrećo se dotakao brojnih tema, od karijere, majke Mile, novih projekata do fočanske džamije Aladža u njegovom rodnom mjestu, kojoj je posvetio pjesmu.

- Kod mene se dešava mnogo toga kada je karijera u pitanju. Koncerti širom regiona i Evrope, eminentni festivali... Turneje za Skandinaviju, Ameriku, Kanadu i Australiju su posložene do prve polovine iduće godine i veoma sam sretan zbog toga. Radoholik sam i perfekcionista, tako da sve vrijeme koje imam posvećujem koncertima, projektima i planovima za ubuduće - govori nam Vrećo.

Džamija Aladža nedavno je otvorena. Kakve emocije to u Vama budi, s obzirom na to da ste joj posvetili pjesmu? 

- Plakao sam znajući da je ponovo, kao u mojoj pjesmi, raširila krila i pokazala raskoš svoje duhovne ljepote, mira i skrušenosti. Pjesma je doživjela ponovno rođenje otvaranjem džamije i mnogo ljudi mi je pisalo i dijelilo objave koje su u svom sadržaju imale moju pjesmu kao muzičku podlogu. Veliki je to uspjeh, ona je već zaživjela u narodu i ljudi je posmatraju baš kao duhovnu pjesmu ili pjesmu koja sevdahom progovara o našoj tradiciji, vjeri i ljepoti običajnog i kulturološkog blaga naše zemlje. Ponosan sam i sretan zbog toga.

Ezan se sluša srcem 

Jeste li bili u Foči poslije otvorenja Aladže i jeste li čuli ezan o kojem ste pjevali? 

- Uskoro idem, ne stižem od putovanja i koncerata, no svakako hoću. A ezan o kojem pričate je u mom srcu, on se ne sluša ušima, već srcem, i tu je uvijek u meni i oko mene, kao i samilosna božanska sveprisutnost.

Privlačite veliku pažnju svojim ekscentričnim izgledom. Ljudi Vas sreću ponekad u odijelu, a nekada u haljini. Čini li odijelo čovjeka? 

- Ljudi su se navikli na moj stil i sve su riječi potpore za to, ljudi vole moju muziku, dualnost i slobodu. I hrabrost biti iskren i svoj. Odijelo i haljine ne čine čovjeka, čine ga iskrena duša i dobrota, samilost i ljubav koja pokreće, no svakako da je lijepo imati svoj stil i ukomponirati ga sa ličnošću koja jeste. Kod mene je sve u savršenom balansu i harmoniji.

Vaša muško-ženska dualnost je svima interesantna. Kako je to počelo, kada ste odlučili da izađete iz okvira društva, da kažete jasno i glasno - ja sam i žena i muškarac i tako ću da živim? 

- Tome već ima više od deceniju. U Sarajevu živim već 10 godina, a iduće godine bit će i 10 godina karijere. Sigurno ću proslaviti i svakako obavijestiti vas o tome. Dualnošću sam prihvatio sevdah ili je sevdah prigrlio mene. Obostrano je.

Osjećaji i odluke 

Koji su to trenuci kada kod Vas prevlada ženska, a kada muška strana?

- Slobodno se prelijevaju ti osjećaji i odluke. Moje biće je u harmoniji sa samim sobom i nema pitanja na koje nema odgovor, pa otud i taj sklad muške i ženske prirode koje se nadopunjuju i upotpunjuju jedna drugu bez prevladavanja bilo koje.

Vaša majka Mila je dio Vaše karijere i svega onoga što Vi kao umjetnik stvarate, a publika voli. 

- Svaki mjesec provedemo tri dana skupa, ali se, zato, čujemo svaki dan. Ona je dobro, zdrava je i, iako u sedamdesetim godinama, još je jaka i spremna za savjet i za svaku situaciju. Moja muza i izvor ljubavi.

Čitanje, treniranje i pisanje

Kako provodite slobodno vrijeme? 

- Čitam neutaživo i po tri knjige sedmično, gdje god uspijem. Kupujem knjige i čitam, vježbam u teretani s trenerom Bojanom što više mogu, kreiram i pišem nove pjesme i radim na knjizi. Za mene je rad satisfakcija i ispunjenje i nikad nemam prazan hod, uvijek je to neki cilj kojem stremim i uspijevam ga dosegnuti.