Početak godine za Severinu Kojić krenuo je turbulentno, estradni kuloari brujali su o kraju saradnje s dugogodišnjim menadžerom Tomicom Petrovićem, napuštanju jata mnogih saradnika, dok je nedavno završila na operaciji hernije. Iako se mnogima činilo da se sve raspada, ustvari u pjevačicinom životu sve je dolazilo na svoje mjesto jer u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” otkriva da je konačno shvatila koliko je jaka i da joj je od tog saznanja danas puno lakše.  

Kojić ističe da je sretna kada se ljudi raduju i tuguju uz njene pjesme i prepoznatljivu parolu “takva sam i gotovo”.

Hrvatska muzička zvijezda za naš list govorila je o novom albumu, privatnom životu sa suprugom Igorom Kojićem i sinom Aleksandrom, pokojnom Arsenu Dediću, slobodi, muzici i životu bez predrasuda.

Nedavno ste objavili novi album „Halo“, kojim ste još jednom, poput kameleona, donijeli nešto novo. Kako uspijevate u tome?

- Prije svega, želim zahvaliti na komplimentima. To je stvarno lijepo, a dobro je i što znam prepoznati pjesme koje mi leže i odmah se vidim kako je pjevam na bini. Kako se to održava, ne znam. Praksom, vježbanjem da svaki dan bude onakav kakav želim, s pozitivnim mislima. Naravno da je to nemoguće u našoj svakodnevici, ali težim tome i mislim da mi to mnogo pomaže u ovom čime se bavim i što volim. Ispjevala sam pjesme raznih žanrova i sve mi leže, minimalan je broj onih koje ne volim. Baš mi se posrećilo da sarađujem i s brojnim genijalnim kompozitorima, što biste vi rekli mašallah. Malo li je?

Unutarnji glas

Koliko slušate srce u poslu?

- Sve radim iz srca, ad hoc. Racio i sve ostalo ne uključujem u pjesme, rijetko i u život. Smatram da se ljudi guše u glavi od razmišljanja i raspravljanja. Ja učim iz svog tijela i slušam unutarnji glas. Ponekad su me potcjenjivali, ali to je odlična startna pozicija. Naučila sam da ako želiš uspjeti, ne mislim na ovaj uspjeh, popularnost i te gluposti, nego ako želiš uspjeti kao čovjek, trebaš biti svoj, a to je veoma teško. Biti svoj je veliki rizik ako te okružuju ljudi koji žele da budeš “više njihov”. “Više njihovih” ima na svakom koraku, ja uvijek želim biti svoja. I uvijek želim novo. Novo me pokreće, novi zvuk, nova energija, možda to jeste nešto kameleonsko. Šta ću, takva sam i gotovo.

„I kada djelujem ti jaka, tada najviše sam ranjiva“ riječi su naslovne numere albuma. Koliko Vas one opisuju?

- Ma gledajte, sve me opisuje i ništa me ne opisuje. Emocija me zanima i mislim da ljudi prvo to čuju, emociju, a tek poslije tekst i muziku. Kod konkretnog stiha da, djelovala sam jaka kad mi se rušilo tlo pod nogama, ali sam, isto tako, shvatila da sam i stvarno jaka. I od tog saznanja mi je puno lakše.

 Iskoristili ste snimke s vlastite svadbe za videospot „Kuma“. Kako ste došli na tu ideju?

- Sam naziv pjesme “Kuma” priziva na dobru svadbu, a za bolju od moje prave svadbe ne znam, pa je to bilo jedino logično rješenje.

Sa suprugom Igorom imali ste afričko vjenčanje na Zanzibaru, a na jednoj od prošlih promocija albuma također ste bili u vjenčanici. Volite taj čin?

- Svi vole svadbe. Pogotovo dobre. Aj priznajte.

Nisam sama

Na Instagramu ste objavili zanimljiv video u kojem trčite plažom i slavite slobodu. Prema Vašem mišljenju, šta bi to bila danas sloboda i autonomnost u društvu? 

- Treba učiti o sebi i da bismo bili slobodni trebamo se osloboditi raznih obrazaca u svom životu, živjeti čudeći se, a ne osuđujući. Činiti neke lijepe i dobre stvari za sebe i za druge. Mislim da smo mi muzičari, šta god pjevali i kako se ti žanrovi zvali, blagoslovljeni jer možemo iskazati emocije, a da ih se pri tome ne moramo sramiti. I to je nešto što ljudi vole i po šta dolaze na koncerte. Jer svi vole biti svoji i slobodni, na koncertima se svi ispjevaju do mile volje. I tamo im niko neće zamjeriti. To je oslobađajuće, ja sam to doživjela puno puta. I, naravno, sloboda je kad možeš ukazati na neke loše situacije u društvu. Sloboda je biti podrška svima koji su ugroženi na bilo koji način, koji su manjina, jer te manjine trebamo da bismo bili razvijeno i dobro društvo. Ma sloboda je milion stvari. Sloboda je živjeti bez predrasuda.

Pokojni Arsen Dedić napisao Vam je pjesmu „Sama na sceni“. Jeste li se osjećali nekada tako?

- Bilo je tih dana i godina. Bilo je koncerata kad sam se prije njih u garderobi osjećala potpuno loše, sama, ali obično sam na tim koncertima razvaljivala. Znali smo se od smijeha bend i ja valjati na koncertima. Ti koncerti nisu bili snimani, ja sam publici pričala o svom životu kao neki “stand up” kroz pjesme. Tako bi se praznila valjda. To su bile male pozornice u kazinima, gdje sam voljela nastupati. Nikad na bini nisam bila sama, bina je život, znam joj i sjenu svakog kuta. A tek pogled ispred, kao mlada sam se uvijek pitala, a koja je moja publika, zašto bi oni mene voljeli? Odgovor ne znam, ali se osjećam jako voljenom. Meni dosta. I hvala na ljubavi u Sarajevu. Tu sam je dobila i doživjela napretek. Kad imaš ljubav, nikad se ne možeš osjećati sam. Arsen je tu pjesmu “Sama na sceni” napisao s posebnom ljubavlju, 2004., one godine koju ne volim. Poznavao me i osjećao je da mi mora napisati pjesmu. I otprilike je pogodio svaku emociju. Zato tu pjesmu ne volim pjevati često. Pjevam je svake 2004., neka tamo i ostane. Ali, ne moram vam ni reći koja je to čast kad vam takav umjetnik posveti pjesmu. On je antologija ovog vremena.

 Neke od najljepših pjesama napisali ste sami. Mislite li da publika osjeti kada Vi urežete dio srca i duše u svoju muziku?

- Ne mislim, znam. Često mi govore piši ti, zašto ne pjevaš više “Pogled ispod obrva” ili “Ostavljena”. Znam da te moje posebno vole, ali ne stižem pisati. Ali, reklo mi je nekoliko njih da vole pjesme koje sam ja pisala, poput Đorđa Balaševića, kojem sam bila gost 2001. u Novom Sadu, on voli onu “Ja samo pjevam”. To se i Goranu Bregoviću sviđalo i poslije smo radili album “Zdravo Marijo”.

Posveta izgubljenoj prijateljici

Pjesma „Prijateljice“ je hit koji se sluša i danas. Je li Vam drago da žene generacijama slave prijateljstvo uz Vas?

- Tu sam pjesmu napisala krajem srednje škole. Nazvala me u Zagreb prijateljica plačući da mi kaže da nam je poginula treća prijateljica. Šok! Plakale smo u nevjerici, bila je najljepša u razredu i tad sam odlučila da ću joj napisati pjesmu ”Prijateljice”. To kako je cure vole posebno sam dirnuta, to je mojoj prijateljici u slavu. I drago mi je da se tom pjesmom slave prijateljstva.

 Ljubav je unutar vas

- Ljubav je sve i sve je ljubav. Ako tako odlučite. Vi ste ljubav i ljubav je samo unutar vas, i to ćete spoznati ako uđete u sebe i iskreno se upoznate. Kad se upoznate, naći ćete nevjerojatan izvor čiste ljubavi. I, naravno, ovo je samo moje trenutno mišljenje. Već sljedeći trenutak rekla bi moj sin je ljubav, moj muž je ljubav – kaže Kojić.

Majčinstvo me promijenilo

- Majčinstvo me puno promijenilo, ono ne prestaje nijedne sekunde. Nakon koncerta skineš bar štikle, a u majčinstvu ne spavaš, samo nadgledaš da li je njemu sve potaman. Mazimo se mnogo i zadržala bih se na tom važnom činu. Maženje i priča, naša priča. Kako ide ona pjesma Petra Graše “Ja uzimam srce za vodiča...” – zaključila je pjevačica.