Domaći i regionalni mediji ne prestaju pisati o fenomenalnoj premijeri predstave „Sjećaš li se Doli Bel“ u Kamernom teatru 55 u Sarajevu, ali i o povredi glumca Emira Hadžihafizbegovića, kojem je na pola igranja pukao mišić na lijevoj nozi. 

Uprkos velikim bolovima, Hadžihafizbegović je svoju ulogu u predstavi, koja je rađena prema tekstu Abdulaha Sidrana, a u režiji Kokana Mladenovića, iznio do posljednje minute, a tek onda su ga odvezla kola Hitne pomoći. 

Nepodnošljivi bol 

Propisano mu je strogo mirovanje narednih, minimalno, deset dana te smo glumca zatekli u krevetu. Ekipi „Dnevnog avaza“ koja ga je posjetila kazao je da ne želi da njegova povreda pojede trijumf predstave. Bol koji je osjetio u trenutku pucanja mišića opisao je kao nepodnošljiv. 

- S takvom povredom čovjek jedva stoji, ali valjda je u tom trenutku došla neka čudna glumačka energija. Morao sam potpisati da ću na svoju odgovornost nastaviti igrati. Kako sam odigrao, to samo ja znam. Ali, bila bi ogromna šteta da se dvoipomjesečni rad prekine – kazao je on, dodavši da to nije bila opcija ni zbog publike. 

Istakao je da niko, osim ostatka glumačke ekipe, nije primijetio ni shvatio da igra s teškom tjelesnom povredom. 
 

- Ono što smo napravili s „Doli Bel“ je historija. A za velike stvari treba se žrtvovati. Taj moj samurajski odnos prema umjetnosti... Nije prvi put. Lomio sam rebra, ruku... ta neka stigma povreda na snimanjima i u teatru me prati, a ustvari se čuvam i asketski živim - kazao nam je glumac.

Dodao je da je zbog boli mehanički izgovarao replike, ali da to pripisuje vještini i iskustvu koje ima.

- Gledao sam da se ne izgubi dramaturgija scene i da taj karakter ostane unutar okvira koji publika neće čitati kao grešku. To je ona da mati može dići kola od tonu kad joj ona prignječe dijete - iskren je Hadžihafizbegović.

Kolektivni čin

Ne krije ni da se prepao kad je čuo i osjetio pucanje mišića.

- Znao sam da je belaj. Strah me bilo da nije u pitanju Ahilova tetiva. To bi značilo šest mjeseci oporavka. Ali, od prevelike odgovornosti i želje, želio sam ići dalje. Strašna je i odgovornost da do kraja ostanem u predstavi, da ne pokvarim njen kvalitet. Jer bi još gore bilo da sam ušao u falš glumu kojoj se ne vjeruje - otvoreno govori glumac.

Itekako je ponosan na uspjeh „Sjećaš li se Doli Bel“ te kaže da je to predstava koja se u Sarajevu nije desila posljednjih 50 godina.

- Odgovorno tvrdim da će se igrati narednih 20 godina, što znači da će se mijenjati i likovi. Vratili smo „Doli Bel“ u Sarajevo. Kolektivni čin koji smo napravili rezultirao je katarzom unutar publike. Nadam se da ću se oporaviti do kraja marta, ali do početka aprila sigurno hoću – zaključuje Hadžihafizbegović.

„Doli Bel“ parira Brodveju 

- Imao sam privilegiju da gledam neke brodvejske predstave, poput „Aide“ i „Fantoma u operi“. Između rada na ovoj predstavi i rada na Brodveju imaju samo dvije razlike. Oni duže rade od nas, jer sporije shvataju neke stvari unutar mentalnih sklopova likova i strukture. Imaju najsofisticiraniju tehniku na svijetu s kojom mogu praviti svemirske predstave. Mi radimo kraće jer brže kontamo i imamo tehniku koja je sjajna, ali ne na tom nivou. Ovdje igra 12 glavnih glumaca, ne postoje velike i male uloge – kaže Hadžihafizbegović.