Francuski reditelj Žan-Luk Olivijer (Jean-Luc Olivier) gostovao je u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) s predstavom „Žena kao bojno polje“, koja je premijeru imala nedavno u teatru „Comagnie Le Glob“, a posvetio je osnivaču SARTR-a Safetu Plakalu, s kojim je dugo sarađivao.
Izražavanje patnje
Tematika predstave je teška, a govori o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, ali iz perspektive žene, te njihovo zlostavljanje i preživljavanje strašnih stvari.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ Olivijer ne krije zadovoljstvo što je u Sarajevu, gradu koji smatra svojim.
- Ovdašnja publika je inače ta koja sjedi, prati i veoma je zainteresirana za sve što se dešava na sceni. Veoma su pažljivi. I, naravno, strašno vole glumce. Ono što je za mene veoma bitno u ovoj predstavi jeste da se podsjetimo na taj rat koji se desio i nikako da ga ne zaboravimo. To je jedna od poruka predstave. Tema silovanja žena aktuelna je u cijelom svijetu i može se svugdje obrađivati. Ustvari, uvijek imamo bojazan od nacionalizma. I taj strah nije samo ovdje nego u cijelom svijetu. I rat koji se desio u bivšoj Jugoslaviji simbol je opasnosti od nacionalizma – govori Olivijer.
Tekst predstave nastao je 1999., a napisao ga je rumunski pisac Matej Višnjek (Visniec).
- Nekoliko godina nakon rata ovdje, realizirao sam istu ovu predstavu. Jednostavno sam sada htio, 20 godina poslije, da ponovo napravim isti tekst. Zahvaljujući toj predstavi, cijela moja priča sa Sarajevom je i počela. Tako sam upoznao jako puno izbjeglica u Francuskoj. Ja, kao reditelj, od svih predstava koje sam ranije radio, ovo je ona za koju sam imao želju da je još jednom uradim - kazao je francuski reditelj.
Ljepše svjetlo
Uprkos teškoj tematici komada „Žene kao bojno bolje“, Olivijer smatra da je predstava intresantna.
- Znam da je bilo mnogo filmova i predstava na temu rata u BiH, ali ova govori iz ugla dvije žene. I samim tim je drugačija od onoga što smo navikli da vidimo snimljeno ovdje. Ako budem imao priliku i ako naiđem na tekst koji bi BiH predstavio u punom, većem i ljepšem svjetlu, rado bih i to uradio – ističe reditelj.
Ustvari sam Sarajlija
- Veoma volim Sarajevo i ovo je moj drugi grad. Prati sve što se ovdje dešava. A, inače, imam i titulu „Počasnog građanina Sarajeva“, koju sam dobio, mislim, 2006. Ja sam, ustvari, Sarajlija - kazao je Olivijer.
Znam šta se dešava
Dodao je da je svih ovih godina pratio političku situaciju u zemljama bivše Jugoslavije.
- Vidio sam sav napredak BiH od rata naovamo i, naravno, Sarajevo koje se gradilo. Pretplaćen sam i na jedan internetski časopis „Balkanska pisma“, koji prenosi sve važne novosti koje se dešavaju na ovim prostorima. Znam sve šta se dešava ovdje – ponosno kaže Olivijer.