Malo je onih koji i danas na prve taktove ne prepoznaju numeru „Volim te još“ i druge hitove sarajevske grupe „Valentino“. I trideset šest godina nakon osnivanja, kada se muzička scena skoro totalno izmijenila, bend je ostao odan svojim načelima.

Prepoznatljiv zapis

Frontmen Zijo Rizvanbegović (59) oduvijek je znao pretočiti emocije na papir i autor je skoro svih pjesama. Na Valentinovo, 14. februara, grupa je publici predstavila singl „Brodolom“, dok je 8. marta, na Dan žena, objavila i videospot.

O novim pjesmama, inspiraciji, prošlim i sadašnjim vremenima, rokenrolu, supruzi i sinu  Zijo Valentino je govorio za „Dnevni avaz“ iz Beograda, gdje ga  naš poziv zatekao.

 Otkrio nam je da se uveliko dogovara višemjesečna turneja „Valentina“ koja će obuhvatiti zemlje bivše Jugoslavije, a potom i Rumuniju, Ameriku i Kanadu.

- „Brodolom“ smo vezali za oba praznika ljubavi, što je i normalno, pošto je tema gotovo svih pjesama grupe „Valentino“ ljubav. „Brodolom“ je pjesma vesele melodije, poletnog ritma i tužnog teksta, što je tipičan balkanski recept za hit .Po prvim reakcijama, mislim da smo pogodili senzibilitet i probudili kod slušalaca onu nostalgičnu iskru. Često mi ljudi traže da napravim neku pjesmu koja će imati prepoznatljiv stari „Valentino“ zapis... Eto, to je to. Tražili ste, poslušajte – govori Zijo.

Jeste li Vi imali brodoloma u svom životu?

- Ne poznajem nikoga ko nije emotivno tonuo u životu. Ja, kao i ostali nesretnici, sam se znao nasukati u plićak i u zadnji čas iskakati iz broda na glavu, da sačuvam emocije i dušu, da ne bude izranjavana i toliko izbušena, da ne postoji zakrpa ili hirurg koji bi to mogao da sastavi. E, srećom mi se to dešavalo u ranoj mladosti. Kad je čovjek otporniji, pa bol blijedi vremenom. Ali ne i sjećanje. Samo se prebacim mentalno u to stanje. Izvučem iz arhive mladalačkih patnji sekvence i trenutke i eto pjesme. U životu čovjek lakše zapamti neprijatne, tragične i loše trenutke, nego sretne. Možeš pedeset puta uživati u šetnji Trebevićem ili Alpama, ali zapamtit ćeš najviše momente kada si pokisnuo, zalutao, smrzao se ili nabasao na medu krušku.

 Može li publika očekivati još numera?

- Naravno. Dvanaest pjesama čeka da zaživi u studiju. Postavljene su, ali ne želim trenutno da ih završavam i spakujem u formu albuma, jer mislim da ne zaslužuju da padnu u zaborav, a da i ne budu emitirane. Ja sam generacija autora koja stoji iza svake svoje pjesme kao da je i prva i posljednja. Nikad u životu nisam krpio niti jedan album. Sve naše ploče ili CD-ovi su bili kolekcije singlova.

 Kako Vi gledate na današnju muzičku scenu?

- Nažalost, kakvo nam je životno okruženje, takve su nam i pjesme. Prvo, danas su najveće zvijezde političari, pa fudbaleri, pa starlete, pa njihovi estetski hirurzi. Negdje na kraju u zatišju smo mi muzičari. Kad kažem muzičari ili umjetnici, znate da ne mislim na ove MC, PC, TC, kako se već zovu te individue i formacije. Posebno današnja rijaliti gospoda. Danas je velika kriza autorstva, izazvana osekom kvalitetnih autora. Tako da je bilo najlakše napraviti zvijezde od cover bendova. Za one koji ne znaju, to su oni što imaju nekoliko kupljenih ili plagiranih poluzabavnih pjesama na televiziji, a na nastupima uglavnom praše od Šemse do Sinana.

 Sjećate li se ko Vam je pružao podršku kada ste počinjali, a ko podmetao nogu?

- Uvijek je konkurencija bila surova i žestoka. Samo što smo se nekad takmičili s talentiranim autorima, sjajnim muzičarima, intelektualcima. I oni su znali da uklizaju sleđa, ali uglavnom muški, na nivou Engleske premijer lige. Tako da ti udarci nisu boljeli. Ljudi oko muzičara su bili destruktivni i oni su prljali atmosferu i ambijent. Znali su da psihološki manipuliraju s autorima i njihovim vječitim egom. Ali to se moglo trpiti, jer je tih godina jugoslavenska scena i muzika bila vrlo blizu evropskog kvaliteta.

Osjećate li Vi nekada nostalgiju?

- Pokušavam da izbjegnem nostalgiju, jer me baca u melankoliju i sevdah, a to ovo vrijeme ne dopušta. Moraš biti, naizgled, ležeran, a spreman i oprezan kao Spajdermen. Leđa uvijek nasloniš uza zid.

 Nekada je važila ona "Seks, droga i rokenrol". Je li još uvijek tako?

- Seks, droga i rokenrol su 60-ih i 70-ih bili sveto trojstvo na zapadu. Ja sam lično, od ta tri elementa, poštovao prvi i treći. Droga je glupost, posebno one teške, tako da me to nije osobito fasciniralo. Ko se uhvatio droga, niti je mogao pjesmu napisati niti žestoko zasvirati. Samo se mogao sa nekom djevojkom, kvalitetno pod svijećama obrukati.

 Suprugine predstave

 Kako danas gledate na rodni grad?

- Ja sam u Sarajevu mjesečno desetak dana. Tako živim još od gimnazije.Vječito negdje na putu. Tako da nemam perspektivu i distancu, kao naša braća iz dijaspore, koja dolaze ljeti u vrijeme Sarajevo Film Festivala. Ovdje mi mnogo stvari smeta, ali bez ove kaldrme i sokaka ne mogu dugo izdržati. Da ne pričam o familiji, prijateljima, kuhinji, Koševu, Grbavici, Skenderiji i skijalištima…

 Vaša supruga je glumica  Marta Keler. Konsultujete li se, dajete li savjete i kritike jedno drugom?

- Mi smo umjetnici i najbolje razumijemo ljudsku potrebu stvaranja, transformacije, izolacije, skrivenih i jakih emocija pod kapom porodice, kao krova društva i naših života. Ja gledam njene predstave i ponekad probe. Ona nam se pridruži na značajnim koncertima i nastupa kao preteći vokal.

 „Ej neš' se ti leba od muzike najest'...“

 Pokazuje li Vaš sin Gordan afinitete prema muzici ili glumi?

- Stalno mu puštam onu scenu iz „Ko to tamo peva“, kada mali Rom kaže Draganu Nikoliću „Ej neš' se ti leba od muzike najest'". Upravo pokušavam da ga ohladim i od glume, mada je u pozorištu odrastao. Pa da bude doktor ili advokat, blago nama, a može i logističar ako se zakuha… Izgleda da napokon počinjem ličiti na svoga oca, kojem, da ti iskreno kažem, nije baš uspjelo da me obrne i od muzike odvoji.

 Plavuša ukrala šou

- Jednom sam dobio poruku od nekih djevojaka iz Tuzle poslije velikog koncerta pred 15-ak hiljada ljudi. Napisale su: "Ej, bio si super, gitarista ti je sladak, bubnjar lud, ali vam je ona plava pjevačica na par mjesta ukrala šou", ne znajući da je to Marta – prisjetio se Rizvanbegović.

Prema istinitim događajima...

- Sve pjesme su proživljene i doživljene. Kao kad na uvodnoj špici filma piše "Snimljeno prema istinitim događajima“. Dodao bih: „Svi tekstovi su istiniti i proživljeni, samo su imena glumica promijenjena" – govori Zijo.