Ljubav Karla Metikoša i Josipe Lisac počela je prije tačno 48 godina, 6. februara 1971. godine na koncertu u Petrinji. Petar Luković u svojoj je knjizi "Bolja prošlost" prenio Metikoševa sjećanja na taj dan.

- Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva poslije kiše, uopće nisam znao ko, šta... Ali, nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli - k'o u priči - i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. 

(...) Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem, i načinom kak' se ponašala... Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'... Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije i tu smo se malo upoznavali. Josipa mi je priznala da je, kao klinka, išla vidjeti gdje stanujem, jer su joj pogrešno rekli da živim u ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj! Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je - ploča Meta Kolinsa (Matt Collins)! Sudbina... Kad sam osjetio da postoji neko vanserijski, ko zaslužuje moju pažnju, kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rokenrola i da atmosfera na estradi više ničega dobrog nije obećavala - odlučio sam da se više ne guram. 

A budući da sam sve vrijeme tog mog puta, od 1957. do 1970., stalno prčkao po klaviru, nešto komponirao, kad me Josipa čula - predložila mi je da nešto iskomponiram za nju... Onda smo otišli u Rusiju i tamo sam pune dvije godine radio na našem prvom albumu koji je stvarno pravljen s velikom ljubavlju, entuzijazmom. Zapravo, tu ploču smo radili za nas - rekao je Lukoviću.

- Bili smo jedno. Niko ga nije trebao pitati zašto je prestao pjevati; Karlo je pjevao kroz mene. On me stvorio takvom kakva jesam - prisjetila se tada Josipa.

Jučer je na njenoj stranici na Facebooku obilježena godišnjica njihove veze.

- U februaru je moj i Karlov rođendan, "Dnevnik jedne ljubavi" je nastao u tom ludom mjesecu, u februaru smo se sreli. Zato moram biti sretna - stoji na stranici.

Iako je Metikoš preminuo 1991. godine, Josipa ga nije zaboravila do današnjeg dana. I dalje mu posvećuje pjesme, piše o njemu, spominje ga u izjavama, naglašava da je on bio ljubav njenog života.

- Pamtim ga po svim ludostima koje je radio i odmah se krenem smijati. Kada bi on vidio da ja nisam dobre volje, odmah bi me krenuo nasmijavati, izvoditi psine dok god me ne oraspoloži. Bio je izuzetno duhovit. Uvijek je bio u velikom društvu i što bi ljudi više padali od smijeha, on bi postajao sve smješniji. Ludnica totalna. Karlo je bio gospodin, ali je imao primjese fakina. Sve ljude je zaveo. I muškarce i žene - rekla je jednom prilikom.

Dodala je i da se takva ljubav desi samo jednom.

- A neki bi željeli dvije, tri, ili čak četiri. Koje li bahatosti? Znači da nijednom nisu doživjeli onu pravu i da je još uvijek traže. Karlo je za mene bio i ostao poseban. Nakon njega u mom srcu više nema mjesta, ono je zauvijek popunjeno - dodala je drugom.

Na godišnjicu njegove smrt prošlog decembra napisala je:

- Sanjala sam život jer sam s tobom živjela san. U tom snu poljubio si me, a ja sam drhtala od sreće koja se miješala tugom jer sam jedva čekala da ti kažem... Karlo, tako mnogo njih mi govori da je gotovo, ali ja znam da nije. U prevelikoj želi da mi pomognu, tako griješe. Griješe jer nije gotovo - napisala je legendarna muzičarka 27 godina nakon smrti svog partnera.