U filmskom svijetu i ljubiteljima ove vrste umjetnosti još se priča o filmu „Dražen“ koji je napravljen prema istinitoj priči o sjajnom košarkašu s ovih prostora Draženu Petroviću. Početkom novembra premijerno je prikazan i u Sarajevu, a svečanoj projekciji prisustvovao je Danko Delibašić, sin najvećeg bh. sportiste svih vremena – Mirze Delibašića.

Neprocjenjiv utjecaj

Iako ga je put odveo ka medijima, Dankova prva ljubav i dalje je košarka, a za „Dnevni avaz“ govorio je o utiscima nakon odgledanog „Dražena“, kakav je dres dobio na poklon nakon premijere, ali i da li bi podržao ukoliko bi neko predložio da se snima igrani film o legendarnom Kinđetu. Vrlo otvoreno je govorio o svom poslu na BHRT-u, supruzi Moni, sjajnoj bh. glumici, i njihovoj djeci, sinovima Vigu i Akinu i kćerki Liviji, koja je dio glumačke podjele predstave „Oslobođenje Sarajeva“ u režiji Harisa Pašovića.

- Da, gledao sam „Dražena“. Lijepo urađen film, naročito kada uzmemo u obzir o kome je. Dražen je živio košarku, do posljednje kapi znoja. Njegova predanost radu i treningu je graničila s fanatizmom. Iz te perspektive, treba biti uzor današnjim generacijama i novim naraštajima sportista koji nemaju tu vrstu posvećenosti ni prema čemu – kazao je Delibašić.

Prije tri godine, 2021., objavljen je dokumentarac o Mirzi Delibašiću, a, sudeći prema komentarima, mnogi bi voljeli pogledati i igrani film o košarkaškoj legendi, čija se 23. godišnjica smrti bliži – 8. decembra.

- Mirza je historijski jedna od najvažnijih ličnosti Bosne i Hercegovine. Čovjek bez mrlje u svom privatnom i profesionalnom životu. Klupski evropski i svjetski prvak. Također, reprezentativni evropski, svjetski i olimpijski pobjednik. Njegov utjecaj i zaostavština su neprocjenljivi. Igrani film je poseban projekt i ja bih to mogao podržati, usmjeriti kada bi se ozbiljna filmska ekipa počela takvom idejom baviti. Kada se o meni radi u kontekstu sjećanja na Kinđeta, uradio sam većinu stvari koju sam mogao. Spomenik privlači hiljade turista koji u Sarajevo dođu. Dokumentarni film je Mirzu vratio u fokus sportske javnosti u svijetu, pa i osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film u španskom Gijonu, a očekujemo da Mirza bude primljen u Hall of Fame u Springfildu. Sa sportskog, ali i ljudskog aspekta, moj otac je besmrtan – istakao je Delibašić.

Danko, kao i Mirza, svoju karijeru gradi bez skandala, polako, uvijek ističući porodične vrijednosti zajedno sa suprugom Monom Muratović. I ponosno može reći da je sin Slavice i Mirze Delibašića. Nema namjeru prekidati svoju televizijsku karijeru, pa je tako rado viđen na malim ekranima televizije BHT1.

- Medijski sam angažiran od kraja košarkaške karijere. Prvo kroz sport koji najviše volim na svijetu, a nakon toga radeći na radiju i televiziji. Ovaj posao mi je donio uzbuđenje i adrenalin slične onima koje sam kao igrač imao. Nisam se previše gurao u ovom svijetu medija. Prije bih rekao da su mene mediji izabrali, nego obratno. Dobijao sam mnogo ponuda koje sam doživljavao kao komplimente i prepoznavanje potencijala, vrijednosti i kvaliteta. Ne znam zaista čime bih se drugo mogao baviti, osim košarkom. A, za profesionalnu košarku sam odavno prestar. Tako da ću biti još tu, na malim ekranima – poručio je Delibašić.

Ponosni roditelji

Osvrnuo se i na angažman kćerke Livije u „Oslobođenju Sarajeva“, predstavi koja govori o periodu Drugog svjetskog rata i borbe protiv fašističkog okupatora.

- Umjetnost je beskrajno cijenjena u našoj kući. Djeca su, s Monom prije svega, u pozorištu od malih nogu. To što ih je, kroz umjetnost, Mona naučila da s posebnim senzibilitetom kroče kroz život i razumiju ljude je izuzetno dostignuće. Liviji je u procesu rada na „Oslobođenju Sarajeva“ bila krucijalna podrška, a Livia je izgleda na mamu. Nikad je nisam vidio sretniju i posvećeniju. Kroz rad sa Harisom Pašovićem i kompletnom posadom ljudi u SARTR-u napredovala je na toliko nivoa, a posebno je važno što se integrirala sa konceptom i idejom antifašizma. Ja nikad nemam tremu, ali pred njenu premijeru su mi se noge tresle. Uradila je krasan posao. Ponosni smo na nju jako, kao i na Viga i Akina. Za njih imamo potpunu, bezuslovnu i neograničenu ljubav – kazao je Delibašić.

Produžena ruka građana BiH

- Imam izuzetno poštovanje za televiziju kao medij, i dalje. Pred kamerama i uoči emisije pokušavam biti maksimalno spreman i odgovoran. Danas pogotovo, kada senzacionalizam sve češće izgurava autetinčnost i vjerodostojnost u izvještavanju. Posebno sam ponosan što, radeći kao urednik i voditelj u Redakciji jutarnjeg programa BHT1, dobijam priliku biti produžena ruka građana Bosne i Hercegovine. Misija mojih kolega i mene jeste doprinos kvalitetnijem životu građana u svim sferama društva. Svaki dan pokušavamo ispuniti misiju. To radimo postavljajući pitanja i problematizirajući najvažnije teme onim individuama i institucijama kojima je nominalno uloga osigurati vladavinu prava i raditi za dobrobit građana. Najsretniji smo kada naglašavamo uspjehe naših ljudi – kazao je Delibašić.

U ratu nam je sve ukradeno

Nakon premijere „Dražena“ u Sarajevu, Danko Delibašić je na poklon dobio majicu s grbom košarkaškog saveza Jugoslavije što mu je posebno drago.

- Prokomentirao sam da je divno što sam upravo to dobio, jer nam je u ratu iz stana pokradeno sve. Osim desetina umjetničkih slika, ukradeni su nam Mirzini i Slavicini dresovi, trenerke, benkice i sva ostala oprema iz reprezentacije Jugoslavije. Ova majica koju sam dobio na poklon je zato posebno draga – istakao je Delibašić.