Historijski filmski spektakl “Gladijator” legendarnog reditelja Ridlija Skota (Ridley Scott, 86) iz 2000. godine dobiva svoj nastavak, a režiju ponovo potpisuje Skot.

Radnja ove epske sage o moći, intrigama i osveti smještena je u drevnom Rimu. Nakon mnogo godina od trenutka kada je prisustvovao ubistvu odlikovanog junaka Maksimusa, koga je ubio njegov ujak Lucije, kojeg utjelovljuje Pol Meskal (Paul Mescal), primoran je da uđe u Koloseum. 

Njegov dom pokorio je imperator - tiranin, koji sada gvozdenom pesnicom upravlja Rimom. S gnjevom u srcu, dok je budućnost Rima dovedena u pitanje, Lucije će morati da se osvrne ka svojoj prošlosti kako bi našao snagu i čast i kako bi vratio slavu Rimu i njegovom narodu.

Zapisati ideju

Zbog izvrsnog uspjeha “Gladijatora” očekivanja od drugog dijela su velika. A publika u Bosni i Hercegovini ovo ostvarenje moći će gledati na repertoarima kina širom BiH od 14. novembra, a donosi ga “Una film”, distributer studija “Paramount Pictures” za našu državu, zahvaljujući kojem je “Dnevni avaz” dobio ekskluzivni intervju s, ni manje ni više, Ridlijem Skotom.

Koji su bili najveći izazovi snimanja nastavka “Gladijatora”?

Jedan od problema je producirati ostvarenje koje ispunjava očekivanja filma koji je u početku bio tako uspješan. Način na koji smo to uradili je da nastavimo duhovnu nit koja se provlačila kroz prvi film, a koja se sada nastavlja u ovom. Uprkos svim akcijama, provukli smo tu duhovnu nit kroz ovaj film – i mislim da je veoma moćan.

Spomenuli ste kako je original omiljen. Jeste li bili zabrinuti zbog pritiska da se to prati?

- Ne. Prihvatam stres. Ne radi ovaj posao ako ne možeš podnijeti stres. Definitivno je bio izazov, ali upravo takvi izazovi moj posao čine zanimljivim! Neću se toga uplašiti. Htio sam da odem prema vojnom konceptu. I znao sam da je originalni film još vrlo živ. To je smiješna stvar s TV-om. Mogu da pogledam i uhvatim šta sam radio prije 20 ili 30 godina. I ostalo. Tako da mi se pitanje pojavilo u glavi - šta se dalje dogodilo? Tako mi se to dešava. Ležim u krevetu noću i ideja mi padne na pamet, ja onda ustanem i zapišem je. Ne mogu sebi pomoći.

Rekli ste da ste požalili što niste režirali nastavke “Aliena” i “Blade Runnera”. Jeste li osjećali da ste morali biti Vi taj koji će napraviti ovaj nastavak?

- Pretpostavljam da sam se osjećao prilično "vlasnički“ u vezi s tim. Naporno sam radio na tome u fazi scenarija, dosta sam radio s piscem. Utisak koji ostavljate postaje zaista važan, jer nakon toga taj utisak upotpunjavate likovima i dijalozima. Prvo morate imati kostur – i on mora biti ispravan! Tako da prvo radim s raznim ljudima na skeletu. Ono što još radim jeste dobro staromodno s*anje. Ovo smo snimili za 51 dan. Trenutno pravim vrlo sofisticiran strip. Snimam na papiru: kadrovi, lokacije, nasilje. Onda odnesem te ploče relevantnim stranama. To pomaže piscu kad ih pogleda, pa kaže: “Oh, vidim te, Ridli.”

Prva slika

Ovaj film ste snimili za samo 51 dan?

- Samo morate znati gdje da stavite kameru. Ako ne znate, ne pokušavajte. Već sam imao u glavi gdje će sve kamere ići. Kada uđete ujutro, s 900 članova osoblja koje treba znati šta trebaju raditi, bolje je da znate šta ćete vi da uradite. Ne možete stajati i reći: “Hajde da razgovaramo o ovome…” Jednostavno ne možete to učiniti. Zato obično prvi snimak snimam do 9 ujutro, a ne u vrijeme ručka. Kada se to dogodi na filmskim setovima, znači da se previše priča.

Šta mislite, gdje se ovaj film, i original, nalaze u Vašoj filmografiji?

- Kada je riječ o svakodnevnom snimanju, ovo je najveći film koji sam ikada snimio. Mislim da bi to mogla biti kulminacija svih mojih iskustava. U smislu onoga što radim, ali i reakcije publike. “Gladijator” je dugovječan. I mislim da je to zbog njegove emocionalne težine, dodane nasilju i temama smrtnosti, ili besmrtnosti. Na prvom “Gladijatoru”, to je bio moj potez - besmrtnost. Morao sam snimiti raj, što je postao jedan od najvažnijih zadataka koje sam ikada imao. Snimio sam ga u Toskani. Toskana je bila raj, što je otprilike tačno.

Toskana je bila raj u prvom filmu, ali je li tačno da je Island postao Vaše čistilište u ovome nastavku?

- Da, kada sam posjetio Island, tada sam vidio kako čistilište može izgledati (za sekvencu u “Gladijatoru II”, na rijeci Stiks). Osjećao se kao čistilište, more i nebo su bili sivi od željeza, a plaža crni šljunak. Ta slika mi je ostala u mislima i postala prva koju sam imao za ovaj film. U filmu je to sekvenca kada Lucijus (Lucius) shvati da je izgubio svoju ženu. Zato ih rano upoznajemo. Nije mnogo rečeno. Oni su u bašti u Numidiji. Ona kaže: “Budite nježni.” Ljube se. Zatim se čuju trube upozorenja dok rimska flota stiže u napad na Sjevernu Afriku. Predstavljeni su kako uzimaju teritoriju. Zašto je uzeti? To su radili Rimljani. Zauzeli su mjesta samo da ih odvedu, da uzmu zarobljenike, koji bi onda činili robove i borce. Tako da imamo, zaista, tri minute da povežemo ovo dvoje, da publika nešto osjeti, tako da, kada se probudi u svojim snovima kod rijeke Stiks, bude u agoniji jer ju je izgubio. Rijeka Stiks je mjesto gdje je sve počelo.

Ključna sekvenca u “Gladijatoru II” također stavlja prave ajkule u Koloseum. Odakle je došao taj koncept?

- U razvoju filma prolazite kroz listu onoga što se, historijski, dogodilo u Koloseumu. I ima mnogo stvari za izabrati. Znao sam da su plavili arenu i tamo vodili morske bitke, i znao sam da su tamo stavljali jegulje... Razmislite šta su postigli. Ako možete izgraditi je*eni Koloseum, možete u njega staviti i morska stvorenja. I, usput rečeno, izgradili smo naš Koloseum u punom obimu, pa gotovo 60 posto.

Brz i vješt

Koni Nilsen (Connie Nielsen) je rekla da se osjećala veoma emotivno kada se vratila u Koloseum zbog ovog filma. Jeste li Vi?

- Emotivno? Vjerovatno ne. Ali uzbuđeno? Da! Bilo je divno vratiti Koni jer je bilo sjajno imati preživjelog iz prvog filma, 14-ak godina kasnije. Radi savršeno. A za mene je bilo sjajno vratiti se tamo sa svim momcima, svom opremom i svom kožom i svim tim... Imali smo jedanaest kamera. Jedanaest. Dakle, morate biti tako brzi i vješti. Lagao bih kad bih rekao da to nije uzbuđenje.

Pol Meskal (Paul Mescal) podsjetio je na mladog Ričarda Harisa (Richard Harris).

- Da, apsolutno me podsjetio na mladog Ričarda Harisa. Ima svoj profil, zaista ima. I podsjetio me na mladog Alberta Finija (Finney). Postoji dječačka stvar koju je Finij imao, u filmovima poput 1960-ih “Saturday Night” i “Sunday Morning”. Svježina i nestašan kvalitet. Finij je imao, Pol je ima. Ima i pozorišno obrazovanje, što mu pomaže. Kada glumite u areni, sama činjenica da ste u nečemu takvog obima, snaga glasa koju morate dati je ona koja u velikoj mjeri dolazi iz pozorišta.

Pol je izjavio da ste ga odabrali nakon samo kratkog Zoom sastanka. Je li tako?

- Da. Takav sam ja kao reditelj i zato mi je nemoguće biti agent. Zato što nemam plan kada su u pitanju glumačke uloge za moje filmove. Pomalo sam kao dijete na igralištu koje kaže da mu se sviđa ta crvena lopta, ili ona zelena igračka. Ići ću na ono što me odmah privlači. Tako ja radim. Mislim da me neki glumac privuče prije nego što pogledam neki od njihovih videa. Već ću ga imati na umu jer sve gledam. Uvijek sam gledao mnogo stvari jer mi uvijek treba priča za laku noć. Otići ću u krevet i naići na nešto što inače ne bih gledao. U Polovom slučaju zvala se “Normalni ljudi” (mini serija iz 2020. u kojoj je Meskal glumio uz Dejzi Edgar-Džons (Daisy Edgar-Jones)). Obično “nije moja šolja čaja”, ali vidio sam ovog tipa, a onda pregledao cijelu seriju. I to je bilo kada nisam znao ko će Lucijus biti. Dakle, Pol je uvijek bio na čelu, nakon što sam vidio šta može učiniti. Zaista nikada nije postojao drugi Lucijus. Ta uloga je veoma složena. Toliko složena da zaista nema mnogo ljudi s rasponom da se snađe u njegovim brojnim nijansama. Pol može.

O Denzelu Vašingtonu

Još jedna veličanstvena predstava u “Gladijatoru II” je Denzel Vašington (Washington) kao Makrinus (Macrinus). Odakle je došao taj lik?

- Moja ideja s likom Denzela bila je da ga baziram na slikama francuskog slikara i vajara rođenog 1824. Žan-Leona Žeroma (Jean-Leon Gerom), koje su imale prekrasne boje ulja na platnu i kostime. To ga je oblikovalo.

Šta je Denzel rekao kada ste mu pokazali te slike?

- Nije volio brade. Ali volio je srebro, čitavih devet jardi. Pravilo kod Makrinusa je bilo da ga učine veoma bogatim, ali opasnog izgleda zanatlije. Sjedeći s Denzelom, otkrili smo da je vjerovatno bio ratni zarobljenik – negdje iz Afrike. I on je zaslužio svoje pravo da bude slobodan čovjek u areni. Dakle, on je tvrd. A onda, kroz to, ulazi u život i na kraju počinje opskrbljivati stvari za rimske vojske: hranu, masline, hljeb, vino i ljevačko oružje. Odjednom, ovaj tip je trgovac oružjem. I sada kada je bogat, razmišlja: “Zašto ne mogu da sjednem u sobu s ovim d***džijama? Oni ne znaju šta rade! Mogu preuzeti sve ovo.”

Šta Vas mora inspirirati da snimite film? Zašto ste napravili ovaj?

- Veoma sam sretan što u godinama u kojima jesam još funkcioniram dobro. To je dijelom zato što sam se brinuo o sebi – iako sam upropastio koljena od previše tenisa - a dijelom zato što volim ono što radim. Mislim da je “Gladijator II” jedna od najboljih stvari koje sam ikada napravio. Možda i najbolja.

More umjesto pijeska

Uvodna opsada Numidije je prva od mnogih izvanrednih sekvenci u “Gladijatoru II”. Koja je bila najizazovnija?

- To je bila ta uvodna sekvenca. Morska opsada Numidije bila je vrlo izazovna jer smo je snimili usred pustinje! Sve to more bilo je pijesak. Napravio sam tri čamca s momcima koji su veslali. Dugačak je sto stopa i visok tri sprata, trupe na palubi, sve dizajnirano baš kao kod rimskih brodova. Onda, preko ILM-a, koji je uradio fantastičan posao, napraviš 50 brodova. Zatim primjenjuju svu svoju magiju i primjenjuju još mnogo brodova i ljudi – i, naravno, vodu. Volim taj niz. Izgleda kao slika.

Rasel Krou u originalu

Kako biste opisali Polov nastup u “Gladijatoru II”? Kako se može usporediti s Raselom Krouom (Russel Crowe) u originalu?

- Obojica su vrhunske klase. To je tako jednostavno. Ako mislite o glumcima na skali od, recimo, 20 bodova, vrlo malo njih ima svih 20 bodova. Neki imaju 10, neki osam, neki devet. Neki čak imaju i 15. A ja ću reći da su i Rasel i Pol postigli po 20 poena u svemu što mogu, uključujući nasilje. Obojica su prirodno talentirani fizički glumci, kao i sjajni glasovni glumci. Obojica imaju veoma neobičan talent.