Monodrama ''Bosanska kraljica'' autorice Marice Petrović, koju je režirao Vlado Kerošević i u kojoj ulogu Katarine Kosača-Kotromanić ostvaruje tuzlanska glumica Ivana Petrović, bit će izvedena u Galeriji Bosanskog kulturnog centra (BKC) Sarajevo u subotu, 3. februara, u 20 sati, a ulaz je slobodan.

Predstava je nastala u koprodukciji Teatra kabare Tuzla, Matice hrvatske Tuzla i Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli, a na pozornicu postavlja uprizorenje lika kraljice Katarine, žene koja je ostavila neizbrisiv trag u bosanskoj historiji, kulturi i tradiciji.

“Bosanska kraljica” u izvođenju glumice Ivane Petrović prikazuje životni put, popločan mnogim preprekama, kalvariju žene koja nikada nije zaboravila svoje porijeklo i koja se do kraja života borila za očuvanje kraljevstva i bosanskog naroda.

Domaći autori

Predstava je prvi put izvedena 2016., a u proteklih sedam godina doživjela je više od 50 igranja, učestvovala je na desetak međunarodnih pozorišnih festivala kako takmičarskih tako i revijalnih, a za ostvarenje lika Katarine Ivana Petrović je nagrađena brojnim priznanjima.

U pripremi intervjua za „Dnevni avaz“ Ivana nas je zaintrigirala kada nam je rekla da se ona ustvari bavi drugim poslom.

- Pored završene Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli, završila sam pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli studij pedagogije i psihologije. Radila sam kao profesor pedagogije – psihologije u srednjim školama i kao nastavnik Etike u osnovnoj školi. Danas radim u Institutu za kvalitet, standardizaciju i ekologiju – TQM Lukavac u sektoru zaštite na radu i zaštite od požara koji osim ovog sektora vrši uvođenje međunarodnih ISO standarda, projektovanje, analizu otpadnih voda i zemljišta, ispitivanja i mjerenja najsavremenijom opremom koja ispunjava standarde referentne norme i druge poslove.

Poslovi koje sam do danas obavljala bili su vezani za odgojno-obrazovnu komponentu u radu s djecom i mladima, od nastave preko suradnje s lokalnom i širom zajednicom kroz projekte i podršku od nevladinog sektora, a danas se bavim izradom Akta o procjeni rizika gdje se kao stručnjakinja bavim procjenom rizika radnih mjesta u firmama. U Katoličkom školskom centru ''Sv. Franjo'' Opća gimnazija Tuzla već 16 godina vodim dramsku sekciju koja je svojim brojnim gostovanjima na festivalima ostavila umjetnički pečat, te u Tuzlu donijela brojne nagrade kako sa srednjoškolskih dramskih festivala tako i međunarodnih pozorišnih amaterskih festivala gdje se ova dramska sekcija natjecala rame uz rame s amaterskim pozorištima u regiji kao jedina dramska sekcija ove vrste.

Kada i kako se onda odvija Vaš umjetnički život?

- Umjetnost živi u meni svakodnevno. Umjetnost me je osvijestila kako na emotivnom, tako i kognitivnom nivou, pomogla da se izgradim kao ličnost i razvijem svoje vještine i znanja te odnos prema drugima i drugačijem. Svakodnevna promišljanja o društvenim okolnostima i iskustva stečena kroz suradnju i rad s drugima iniciraju nove ideje za koje nakon završenih redovnih obaveza mogu se više posvetiti. Za mene kao umjetnicu mnogo je važno poznavati trenutnu društvenu problematiku jer me to inspirira da pozorišnim jezikom na sceni prikažem odnos prema tome. S kolegom glumcem Damirom Altumbabićem zajedno kreiramo umjetnički program Teatra kabare Tuzla i nastojimo afirmirati domaće autore i autorice, suvremene autore, ali baviti se i klasičnim tekstovima. U svom radu njegujemo rad s djecom i mladima te organiziramo naše svakodnevne aktivnosti. Zahvaljujući našem mentoru Vladi Keroševiću nastavili smo rad teatra i nastavili s realizacijom međunarodnog pozorišnog festivala TKT Fest- Dani akademskog teatra. Na Kamernoj sceni Doma mladih svakodnevno organiziramo probe, predstave i druge umjetničke programe.

Koliki Vam je izazov utjeloviti Katarinu Kosaču?

- Osjećala sam veliku motivaciju i izazov utjeloviti lik Katarine Kosače. Njen životni put, koji je bio popločan mnogim preprekama, njen odnos prema ocu, prema narodu koji ju je mnogo volio, prema kralju čija je obilježja nosila sa sobom prilikom bijega iz Bosne, njena borba u Rimu da se zemlja vrati narodu na mene je djelovalo inspirativno i imala sam potrebu da se takva povijesna ličnost uprizori. Taj moment da je naša zemlja bila kraljevina a da o tome malo znamo, ponukalo me da kao umjetnica na tom području dam svoj doprinos. Tekst je nastao procesom zahvaljujući autorici Marici Petrović i režijskim smjernicama Vlade Keroševića, a sama predstava je okupila brojne suradnike. Kako je proces u radu na predstavi tekao, kako sam upoznavala povijesne činjenice, tako se u meni javljala još veća odgovornost prikazati ovu značajnu povijesnu ličnost i drugima.

Pjesma i ples

Prema Vašem mišljenju, koliko je važno publiku podsjećati na bosansku historiju, pogotovo u današnje vrijeme?

- Predstava i sama postavlja pitanje je li danas potrebno oživjeti jedan povijesni lik da bi narod spoznao snagu koju ima u sebi, da li nam je takav lik danas zapravo potreban da nas vodi. Kraljica se naime budi na početku predstave kao pripovjedač i govori o prošlosti Bosne, govori o naslijeđu kroz pjesmu i ples, bavi se definicijama univerzalne istine te poziva narod da ne odustanu od borbe za cjelovitom Bosnom i Hercegovinom. Ona nas podsjeća, potiče i usmjerava na istinske ljudske vrijednosti i upozorava da je narod isti na zemlji na kojoj je rođen.

Sedam godina igrate ovu monodramu. Koliko je evoluirao lik Katarine Kosače?

- U jednom od razgovora s Vladom Keroševićem rekao mi je da je ovo ''lik koji se igra do kraja života''. Igram ovu predstavu već osmu godinu, bilo je više od 50 izvođenja i moram priznati da svaki put doživim svojevrsnu katarzu prilikom igranja. Koliko se predstava promijenila u samoj izvedbi je nešto za što nisam sigurna, ali što se tiče emocionalne komponente i dalje se javlja empatija. Kao majka suosjećam s kraljicom i sa svim ženama koje su ostale bez djece i to me mnogo potrese jer osjećam njenu bol te mi se čini da sam na tom planu ostala ista. Ono što mi mnogo znači jest povratna informacija od publike koja isto tako prepozna tu bol, ali i njenu borbu za opstanak naroda i zemlje.

Šta je umjetnik ako ne preispituje samog sebe

Koliko Vam znače nagrade koje ste osvojili?

- Nagrade osvojene na domaćim i regionalnim festivalima su mi dale zasigurno potporu za moj umjetnički rad, imponovale su mi i bile su nenadane jer su se pojavile u jednoj od težih umjetničkih faza koje sam imala, jer što je umjetnik ako ne preispituje samog sebe. Te nagrade, koje su došle od priznatih umjetnika iz regije, postavile su mi nove ciljeve u radu i dale motivaciju za sve ono što je dalje slijedilo. Nažalost, COVID-19 je usporio umjetnički život i dao nove zahtjevnosti. Zahvalna sam na svim dosadašnjim uspjesima.

Nakon

predstave, bez obzira na to u kojoj državi igram, u ljudima se probudi domoljublje i želja za daljnjim istraživanjem povijesti, što mi je mnogo važno.