Mlada glumica Lidija Kordić svoj talent odavno je pokazala na pozorišnim daskama i velikom platnu. Rođena Kotoranka završila je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno se sprema za snimanje nove serije u Beogradu, a o detaljima još ne smije govoriti. Osim glume, Lidijina velika ljubav je i pjevanje. U veoma otvorenom razgovoru za „Avaz“ otkrila je šta je za nju Sarajevo, kako se osjećala na premijeri svog prvog filma u Kanu, kako je biti u ljubavi s kolegom Dinom Bajrovićem i gdje se vidi u budućnosti.

Najvažniji izbor

- Volim da idem korak po korak, potpuno otvorena za neko skretanje, neke nove puteve. Sigurna sam i da je ta vrsta otvorenosti nešto što mi pomaže. Nisam osoba koja ide glavom bez obzira, prilično sam svjesna da ništa ne može nasilu, pa tako i puštam da se stvari same dešavaju. Sretna sam kad radim, to je jedino sigurno - istakla je.

Studij u Sarajevu bio je Vaša druga opcija, kako danas gledate na to i šta je za Vas Sarajevo?

- Za mene je Sarajevo nešto što je nekako oduvijek bio znak pored puta. Što vrijeme dalje odmiče, to sam sigurnija da sam baš ovdje trebala biti. Drugi, ali ipak najvažniji izbor za mene i grad u kojem se osjećam kao kod kuće. Što se tiče toga kako na to danas gledam, sretna sam i ništa ne bih mijenjala, osim što bih dovukla svoju porodicu kod sebe.

Koliko je danas teško biti glumica?

- Ono što sam do sada mogla zaključiti je da je potrebno puno živaca da se neke stvari iskomuniciraju, zaključe, nekako skoro ništa ne zavisi od tebe, ukratko. Posebno mi je zanimljivo to što su žene i dalje manje plaćene, ali nikako da shvatim zašto. Mi smo tu da taj talent podijelimo s drugima, a nakon toga si na čekanju i kao smješten u izlog s još gomilu drugih talenata. To je prelijepo, na našim prostorima ima toliko različitih glumaca i glumica i sreća je da ima toliko izbora, ali, s druge strane, nemamo kontrolu nad situacijom. Sve što treba, doći će baš kad treba, u međuvremenu ja pjevam. Nadam se da nećemo stati da se borimo za kulturu koja nam je potrebna više nego što se pretpostavlja.

Moja avantura

Prvi Vaš film imao je premijeru na Filmskom festivalu u Kanu, kakav je to bio osjećaj za jednu mladu glumicu?

- To iskustvo mi je, definitivno, ostalo kao najzanimljivije, često sam pričala o tome. Sam put do Kana je bio avantura sama po sebi. Osjećaj je bio vrlo čudan, jer je meni glava u oblacima stalno, pa mi sad izgleda kao da se to nije ni desilo. Bio je to vrlo bitan momenat u mom životu i nadam se da će se nekad ponoviti.

Imate li želju da se okušate na svjetskoj sceni?

- Naravno da imam, ali u svakom slučaju mi je bitno da radim ono što volim, pa gdje god. Volim da učim jezike, obnavljam italijanski, učim španski, ko zna, možda nekad posluži i za neko snimanje, svi imamo pravo na snove, zar ne?

Mana je vječna daljina

Poznato je da ste u vezi s glumcem Dinom Bajrovićem. Koje su prednosti, a koje mane kada se dvoje zaljubljenih bavi istim poslom?

- Prednosti su to što ne moramo da objašnjavamo ono što radimo, što možemo jedno drugom da bacamo replike i pomažemo oko kastinga, što nas interesuju iste stvari, pa idemo zajedno u pozorište, što možemo komentarisati zajedno to što pogledamo/pročitamo. Ima stvarno puno prednosti, ali mana je vječna daljina kad god neko od nas snima u drugoj državi. To mi, definitivno, najteže pada.