Glumica Ljiljana Blagojević (66), nezaboravna Doli Bel iz filma “Sjećaš li se Dolly Bell”, snimljenog 1981. godine prema tekstu Abdulaha Sidrana u režiji Emira Kusturice, uvijek je rado viđena gošća u Sarajevu.

Tokom svoje višedecenijske karijere odigrala je mnogo nezaboravnih rola, a njena karijera je krenula, kako i sama ističe uvijek, upravo iz Sarajeva, i to ulogama u spomenutom filmu “Sjećaš li se Dolly Bell” kao i u “Mirisu dunja”.

Nisam otpisana

Nažalost, ove godine neće doći na Sarajevo Film Festival iako je u kategoriji TV serija nominirana za najbolju epizodnu ulogu u seriji “Kljun”, ostvarenju koje je nominirano i za Srce Sarajeva. Osim te, Blagojević se pojavljuje i u seriji “Crna svadba” koje je, također, u konkurenciji za prestižnu nagradu SFF-a.

- Iako sam se jako radovala i obezbijedila termine za dolazak na Festival, neću biti u Sarajevu. Razlog je što sam zamolila organizaciju Festivala da budem smještena u centru odakle bih mogla sve pješke da obavljam. Organizator je insistirao da to bude “Holiday”. Poučena prošlogodišnjim problemima kada sam u danu Parade ponosa, išla pješke od hotela do centra, gdje sam imala zakazane intervjue, želeći da mi se ta neugodnost desi opet insistirala sam da to bude hotel “Europa”. Organizator nije želio da mi izađe ususret tako da, uz moje veliko žaljenje, Festival i ja nećemo biti zajedno – rekla je Blagojević u veoma otvorenom intervjuu za “Dnevni avaz”.

Znači li Vam nominacija na ovogodišnjem SFF-u?

- Sve što je u slavu umjetnosti moga posla mi znači. U ovom teškom vremenu na globalnom planu svaka radost je dobrodošla. Drugo, ja sam u visokim godinama. Sva priznanja, a nominacije svakako to jesu, znače da ste još tu, primijećeni i da niste otpisani.

Toliko ste nagrada osvojili tokom svoje impozantne glumačke karijere, ali koliko im dajete Vi na značaju sada?

- Čerčil (Winston Churchill) je rekao: “Nagrade treba prezirati, ali kad ih dobijete.” Ja moje volim. Sve su esnafske, nijedna politička. Na to sam jako ponosna. Imam već tri nagrade za životno djelo i to „Žanka Stokić“ (za dramsko stvaralaštvo) „Sergej Bondarčuk“ (za doprinos svjetskoj kinematografiji) i „Pavle Vuisić“ (za doprinos domaćoj kinematografiji).

Vi ste zacementirali status glumačke dive nekadašnje Jugoslavije, koju danas nazivamo regionom, i uvijek ste bili dama, prije svega. Koliko Vam imponira to?

- Zahvaljujem na ovim prijatnim riječima. Gluma je maraton i ljepota je u tom trajanju. Kultura je iznad svega i kišobran koji pokriva sve različitosti. Ne podnosim isključivost, bahatost i bezobrazluk. Sve to su česte osobine slabića. Volim svoj poziv, volim tu širinu koju nudi glumačka profesija i tu ljepotu da iznova upoznajem nove darovite ljude. Osim toga, strpljiva sam, a to je možda moja najbolja osobina tako neophodna za glumca. Možda je baš ona ključ i temelj tih komplimenata koje ste mi upravo dali.

Jeste li tokom svih ovih decenija imali neku ulogu koju ste odbili i pokajali se zbog toga, ili odigrali, pa se pokajali?

- Moj moto je da se ne kajete za ono što ste uradili. Prije za ono što niste. Mada ni to ne preporučujem. Jer onda ostanete zalijepljeni u nekom prošlom vremenu i propustite mnoge ljepote sadašnjosti.

Prvi poljubac

Šta Vama znači Sarajevo, posebno ono nekadašnje u kojem ste igrali Doli Bel i Lunu u “Mirisu dunja”?

- Moj umjetnički život je počeo u Sarajevu. Jako puno sam radila i koprodukcija u “Sutjeska filmu”. Moji korijeni su iz Bosne i Hercegovine. Taj mentalitet fantastično osjećam. To vam je kao prvi poljubac. Uvijek ga se sjećate s nekim lijepim osjećanjem.

Plaše li Vas godine?

- Ne. Naravno da je lijepo biti mlad, ali mladost nije samo lice bez bora. Mladost je energija koju nosite, radoznalost koju posjedujete, plemenitost koju širite. Starost zna da bude sebična i osušene humanosti. E, protiv toga se borim. Da se ne učahurim u strahovima i sebičluku. A o godinama ne razmišljam. Kad me pitaju koliko imate godina, ja kažem: “Mlada sam, 66 godina.”

Više sam uloga odbila nego odigrala

- Moja floskula je da se karijera pravi ne samo na odigranim već i na odbijenim ulogama. Ako vam kažem da sam više uloga odbila nego odigrala, onda ćete znati o čemu govorim. Zato nema filma, TV serije koju sam radila, a da se stidim. Stojim iza svake svoje uloge. A nije bilo lako istrajati u tome. I zato kada su pravili film o meni sa insertima iz mojih filmova, ovom prilikom bih zahvalila Televiziji Sarajevo na ustupljenim insertima iz filmova “Miris dunja” i “Sjećaš li se Dolly Bell”, bila sam ponosna na ono što će ostati kao potvrda moga rada – kazala je Blagojević.

Gromade od talenata

Nažalost, mnoge od Vaših kolega s kojima ste igrali nisu više s nama, od Mustafe Nadarevića, Pavla Vuisića, Nade Đurevske... Koliko je važno graditi uspomene dok još možemo kako i privatno tako i profesionalno, i šta je prvo što pomislite pri pomenu njihovih imena?

- Sve su to bili veliki umjetnici i divni plemeniti i topli ljudi. Dodala bih tu i Ljubišu Samardžića, Slobodana Aligrudića, Milenu Dravić i Nedu Arnerić. Neki su, poput Nade i Nede, otišli prerano. Sve su ovo bile gromade od talenta. Prava harmonija je bila biti s njima u kadru, a ja sam bila.