Filmski kritičar Entoni Oliver Skot (Anthony Oliver Scott) napisao je za "New York Times" kritiku filma ''Quo Vadis, Aida?'', bosanskohercegovačkog kandidata za Oskara.

- Bh. kandidat za Oskara je mučna i rigorozna priča o borbi prevoditeljice UN-a da spasi svoju porodicu od stradanja - započinje Oliver Skot.

Navodi kako je u julu 1995. godine vojska bosanskih Srba, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, pregazila Srebrenicu koju je UN proglasio sigurnim područjem. Muslimanski civili su potražili utočište u obližnjoj bazi UN-a, ali su predati Mladićevim vojnicima, koji su ih razdvojili prema spolu i ukrcali u autobuse i kamione. Ubijeno je više od 8.000 muškaraca i dječaka, a njihova tijela su pokopana u masovnim grobnicama. 

- U to vrijeme mnogi ljudi na Zapadu su se pitali kako je genocid mogao biti počinjen u Evropi 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. ''Quo Vadis, Aida?'', zaprepašćujući film Jasmile Žbanić koji nikoga ne štedi, pokazuje precizno kako se sve odigralo.

Glumu Jasne Đuričić ocijenio je karizmatičnom i samozatajnom. Aida je žilava i snalažljiva, ali i preplašena i shrvana okolnostima. Za zločinca Mladića, kojeg glumi Boris Isaković, kaže da je to samozaljubljeni nasilnik koji svuda putuje sa snimateljem i koji svoju moć pokazuje konstantnim optuživanjem.

- Završne scene “Quo Vadis, Aida” jasno pokazuju da su mnogi počinioci genocida prošli nekažnjeno. Rat je završio i vratila se određena normalnost, ali Žbanić se ne tješi banalnim opažanjem da život ide dalje. Istina je da vrijeme prolazi, da sjećanje blijedi, da je historija zapis milosrđa kao i divljanja. Ali istina je i da je gubitak trajan i bez odgovora - zaključio je Skot.