Nikad nije kasno da se ljubi strasno..., glasi najavna špica emisije pod nazivom „Nikad nije kasno“ koju uređuje i vodi Žika Jakšić, a desna ruka u ovom projektu mu je kolegica Dragana Katić (53).

Muzičko takmičenje se prikazuje svakog ponedjeljka na televiziji Nova BH.

U razgovoru za „Dnevni avaz“ Katić je govorila o tome koliko joj znači što je dio ove uspješne priče, saradnji s Jakšićem, godinama novinarske karijera, a otkrila nam je kako je kao samohrana majka na svijet uspjela izvesti blizance Bojana i Bobana.

 Pad i uspon

- Sretna sam što sam dio priče „Nikad nije kasno“, koja je iz sezone u sezonu sve bolja. Nekako sam skoro istih godina kao učesnici u šouu, pa se međusobno snalazimo i dopunjavamo. Ovu emisiju mogu raditi ljudi koji imaju iskustva, koji znaju šta je život, uspon, pad, problemi, mogućnosti i nemogućnosti. Kada želite ostvariti nešto, morate znati šta je to i generalno šta su vam prioriteti u životu. Ja to znam i zato sam presretna što sam dio divne ekipe i nadam se da gledaoci vide da je to tako. Drago mi je što emisija pokreće ljude i budi im osjećanja za koja su, vjerovatno, mislili da ih u tim godinama ne mogu doživjeti – pojašnjava Katić.

 Ne mogu da Vas ne pitam za saradnju sa Žikom Jakšićem, sa kojim, kako se čini, imate sjajan odnos.

- To je pravi izraz za našu saradnju. Upravo to zdrava, kreativna, dobra. Mi smo u „Grand“ produkciji od samog početka i jednostavno se moralo znati da tu mogu da rade samo profesionalci, oni koji znaju da rade i oni koji ginu za posao. A to smo, svakako, nas dvoje. U emisiji nema foliranja, nema toga da ne možemo nešto. Kada radimo, sve svoje privatne probleme, bolove i slične stvari ostavljamo iza sebe. Žika je surovi profesionalac, koji je onog trenutka kada krene emisija maksimalno u priči, komuniciramo očima, u slučaju da ja nešto zaboravim, on zna gdje nastaviti. Pa, ako on zaboravi, ja znam nastavak, a sve je to dokaz da smo složna ekipa. Mislim da su ljudi upravo to zavoljeli u emisiji, situacije koje nisu vještačke.

 Stimulans za dalje

 Desi li se nekad da se vežete za nekog od takmičara?

- Bilo je nekoliko takmičara za koje sam se baš vezala kao za ljude. Nismo se družili ili izlazili, da bismo mogli ostvariti bliži kontakt, nego dođe do toga da prepoznate nečiju iskrenost i dobrotu. Bilo je takmičara koji nisu prošli dalje, a vezala sam se za njih. Pokušala sam im objasniti da su učestvovali zbog sebe kako bi dokazali da mogu i da su sposobni i da za snove zaista nikad nije kasno. Trudila sam se reći da im ova emisija treba biti stimulans za dalje.

Vaš zaključak je da, bez obzira u kojem periodu života poželimo ostvariti neke želje, nije kasno?

- Zaista je tako. Ljudi trebaju na vrijeme znati kada treba ispitati organizam i zdravlje, a za sve druge stvari zaista nije kasno ako imate dobru postavku u glavi. Prije svega, moramo da pravimo ciljeve kako bismo ih ostvarili. Ne trebamo sebi reći sad sam star i ne mogu više, niti bolje, ne trebamo to raditi, nego shvatiti da možemo ono što želimo.

Zaboravite li na probleme i umor kada osjetite zagrljaj djece?

- Naravno, jer u tom trenutku vidite najveći životni uspjeh. Ustvari, najveći uspjeh je kada ti dijete pokaže da te razumije i kada te zove pet puta dnevno kako bi ispričalo šta se desilo i da podijeli s tobom lijepe stvari. Takve stvari nemaju cijenu i u takvom momentu sjetim se oca koji je uvijek govorio želim da legnem i da imam miran san. Tako je i u mom slučaju, jer kada imam miran san, svjesna sam da sam od djece uspjela napraviti ljude.

 Ne šaljimo negativnu energiju univerzumu

- Bavim se sobom i trudim se da sredim vlastiti mikrosvijet pa onda ostalo. Nema jutra da ne zahvalim Bogu na onome što imam. Onda tek slijedi raspoznavanje šta nemam. Ljudi prave inverziju toga pa kažu da mi je ovo, da mi je ono i tako šalju negativnu energiju univerzumu. A treba biti drugačije, prvo zahvalimo na onome šta imamo, pa onda krenimo da tražimo što nemamo, i treba da radimo na tome – govori Katić

 Roditelji ne mogu biti drugovi s djecom

 Samohrana ste majka koja je odgojila dvojicu sinova. Je li period njihovog odrastanja bio težak?

- Da, bio je. Teško nam je i danas. Teško je kada ste jedini roditelj i kada sve dječije dileme, trileme, nedoumice, probleme žele da dijele s vama. U svakom trenutku moram da budem prisutna u njihovom životu, a roditeljstvo je velika odgovornost. Ne možete pustiti mlada bića da se sama snalaze, bilo bi nehumano da idu kroz život kao kroz maglu.

Jednostavno, od jutra, kada ustanete, do navečer, dok ne legnete, morate biti na raspolaganju, a razgovor je osnov roditeljstva. Od toga proizlaze neke druge stvari, kada ste u prilici da ličnim primjerom pokažete dobre stvari, onda je to najbolji mogući odgoj na svijetu. Roditelji moraju imati autoritet i ne mogu da budu drugari sa svojom djecom te mora da postoji neka disciplina.