Jedan potpuno netaknut iPhone pronađen je pored puta, nakon što je prethodno pao s visine od 16.000 fita, odnosno 4,9 kilometara. Telefon je ispao iz aviona kompanije Alaska Airlines, kada su s njega na letu odletjela vrata.
Naravno, u tom trenutku svako bi pomislio da ne postoji apsolutno nikakva šansa da će uređaj završiti bilo kako drugačije nego razbijen u paramparčad. To se, međutim, nije dogodilo, pošto je iPhone 14 Pro Max, umjesto toga, aterirao na travu i ostao potpuno netaknut.
Ali ta informacija nije uvjerila novinarku The Wall Street Journala Džoanu Stern, koja je odlučila da potraži više odgovora i istraži cijeli slučaj. U potrazi za objašnjenjem, ona je razgovarala s više stručnjaka, piše Smartlife.rs.
Prethodno je izvela seriju testova, od kojih je ključni bio bacanje dva telefona – iPhonea 14 i Samsunga Galaxy S23 s visine po 300 stopa (92 metra) na travnatu površinu. I na kraju, nijedan telefon nije pretrpio nikakvu relanu štetu.
- Nije važno da li ćete ispustiti telefon sa visine od 300 stopa ili iz svemira. Rezultat će biti isti zbog nečega što se zove konačna (terminalna) brzina - rekao je bivši inžinjer NASA-e Mark Rober. Ovde je riječ o najvećoj brzini koju neki predmet može da dostigne prilikom slobodnog pada kroz fluid (kao što je npr. zrak).
- Zbog mase, veličine i oblika pametnog telefona, njegova brzina pri padu će se povećavati sve dok ne postigne oko 60 milja na sat (odnosno 97km/h). Od tog trenutka, otpor zraka će ga sprečavati da bude brži - objasnio je profesor fizike na Univerzitetu Jugoistočne Luizijane Ret Alejn. On je naveo da je visina od 300 stopa dovoljna da telefoni, s i bez kućišta, mogu da dostignu svoje krajnje brzine.
Postoji i drugi koncept u fizici koje treba uzeti u obzir – usporavanje. Rober i Alejn se slažu da pad na travu ublažava pad predmeta koji i omogućava njegovo mekše usporavanje. Pad na tvrđe površine kao što su asfalt ili pločnik uzrokovao bi mnogo naglo usporavanje i vjerovatno doveo do primjetnih posljedica po uređaj.
