Kada je NASA-ina letjelica New Horizons 2015. na površini Plutona snimila neobičnu geografsku formaciju u obliku srca, proradila je znatiželja naučnika. Nije ih toliko zaintrigirao oblik formacije (samo nas Zemljane on asocira na srce), već veličina, boja i druga geografska obilježja. Stručnjaci smatraju da su napokon riješili tu misteriju.
- Prije New Horizonsa svi su mislili da je Pluton glatka lopta, odnosno potpuno ravan. No sada znamo da se na njemu nalaze različiti krajolici - kazao je Tangaj Bertrand, planetarni naučnik iz NASA-e.
Neobično područje
Naučnici s Univerziteta Bern u Švicarskoj i Univerziteta Arizona u SAD su putem simulacija istražili porijeklo Sputnik Planitije, zapadnog dijela srca koji podsjeća na oblik suze. Utvrdili su da je u davnoj prošlosti vjerovatno došlo do kataklizmičkog događaja koji je formirao to područje, odnosno da je u Pluton udarilo ogromno tijelo promjera oko 640 kilometara.
Područje u obliku srca se zapravo naziva Tombaugh Regio. Pobudilo je znatiželju naučnika jer je prekriveno materijalom koji reflektira više svjetla od okoline, zbog čega je značajno svjetlije boje, piše Index.hr.
Tu je još jedna geografska zanimljivost. Sputnik Planitia pokriva područje od otprilike 1200 x 2000 kilometara, što je jednako četvrtini Evrope. Interesantno je da je to područje otprilike 4 kilometra niže od većine Plutonove površine.
Drugačiji sastav
- Dok se velika većina Plutonove površine sastoji od metanskog leda i njegovih derivata, Planitia je pretežno ispunjena dušikovim ledom koji se vjerovatno nakon udara brzo nakupio zbog niske nadmorske visine - rekao je planetarni naučnik Hari Balantine (Harry Ballantyne), naučni saradnik na Univerzitetu Bern.
Istočni dio srca je također prekriven sličnim, ali mnogo tanjim slojem dušikovog leda, čije je porijeklo još nepoznato, no vjerovatno je povezano sa Sputnik Planitijom.
Gdje je završilo tijelo koje je udarilo u Pluton
Izduženi oblik Sputnik Planitije i njen položaj na ekvatoru ukazuju na to da se radilo o kosom, a ne okomitom udaru. Da je udar bio drugačiji, nastao bi simetričniji oblik.
- Plutonova jezgra je toliko hladna da se stijenje nije otopilo prilikom udarca. Zbog kuta udara i male brzine jezgra udarnog tijela nije potonula u Plutonovu jezgru, već je ostala netaknuta - rekao je Balantine. Dakle, negdje ispod površine Sputnik Planitije se nalazi ostatak jezgre drugog masivnog tijela, koje Pluton nikada nije sasvim "probavio".
Nema podzemnog okeana
Ovakav snažan udar se vjerovatno dogodio vrlo rano u Plutonovoj povijesti. No, postoji jedan problem. Gigantska depresija poput Sputnik Planitije je trebala tokom vremena zbog zakona fizike polako "plutati" prema polu patuljaste planete jer ima manju masu od svoje okoline. Ipak, ostala je blizu ekvatora.
Prijašnje teorije su ukazivale na mogućnost postojanja podzemnog okeana koji je gurao Sputnik Planitiju prema ekvatoru. Nova studija nudi alternativno objašnjenje. Prema simulacijama je nakon udara došlo do stvaranja viška mase koji može objasniti migraciju prema ekvatoru bez potrebe uvođenja podzemnog okeana.
Pluton je ogromna zemlja čuda
Naučnici smatraju da bi ova nova teorija o nastanku srca na Plutonu mogla i rasvijetliti tajanstveno porijeklo samog patuljastog planeta. Još nam nije sasvim poznato kako je tačno nastao Pluton s obzirom na to da se nalazi na rubu Sunčevog sistema i da ga je izbliza proučila samo misija New Horizons.
- Pluton je ogromna zemlja čuda jedinstvene i fascinantne geologije, tako da su uvijek dobrodošle kreativnije hipoteze koje objašnjavaju tu geologiju. No, da bismo saznali pravu istinu, moramo doći do više informacija o podzemnom dijelu Plutona. To možemo postići samo ako u njegovu orbitu pošaljemo svemirsku letjelicu s radarom - rekla je Kelsi Singer iz misije New Horizons.
