Ukoliko tražite zaposlenje i pruži vam se prilika raditi u Libanonu, bio bi to pun pogodak. Zašto? Zato što Libanonci od svega najviše vole državne praznike, kojih imaju čak 16!

Drugačija situacija

Nije prošlo mnogo vremena otkad su na spomen države Libanon i glavnog grada Bejruta, ljudi odmahivali glavom.

Naime, nekad je u ovoj zemlji bjesnio rat, a na sam spomen Bejruta ljudi bi se prestrašili.

Danas je situacija mnogo drugačija, pa ukoliko se odlučite posjetiti ovu zemlju, red je da ponešto naučite i o njenoj historiji.

Mnoge gradove nazivaju "Parizom", a glavni grad Libanona, Bejrut, također je jedan od njih.

Ovaj naziv vuče porijeklo iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je "elita" Bejrut doživljavala sjajnom alternativom Azurnoj obali.

Također, postoji i još jedan razlog za ovaj naziv, a taj je činjenica kako je zemlja od 1920. do 1943. godine bila pod francuskom vlašću.

U samom Bejrutu, i dan danas je snažan francuski utjecaj.

U Bejrutu dobro zapamtite ime "Ramlet al - Baida". Naime, riječ je o prekrasnoj dugačkoj pješčanoj plaži, koja se praktički nastavlja na centar grada.

Svi puše

Pijesak se ovdje ne bi posramio ni onog iz Barcelone ili Azurne obale, a ni Bejrut se ne treba sramiti slavnijih i razvikanijih mediteranskih gradova.

Jedna stvar koju je nemoguće ne primijetiti u Libanonu jeste da gotovo svi puše!

Duhanski dim i dalje je strašno popularan, o čemu jasno govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije.

Naime, Libanonci su treća nacija na svijetu prema broju pušača, a situacija je gora samo u Crnoj Gori i Bjelorusiji.

Što se tiče Bliskog Istoka, Libanon je druga najmanja zemlja, odmah poslije Bahraina, a ako gledamo površinu, 206 Libanona stalo bi u Saudijsku Arabiju.

Cesta koja vodi prema Balbeku poznata je po mnoštvu vinograda. Vino se tu proizvodi još od pamtivijeka (rimska vremena), a teren je idealan za mnoge sorte.

Ako vas put nanese tu, posjetite vinariju "Chateau Ksara" s kojom ne možete pogriješiti.

Od Libanonaca više odmaraju jedino Indijci i Kolumbijci, koji na posao ne moraju doći 18 dana u godini, piše portal Punkufer.hr.