Nakon samo dva sata ugodne avionske vožnje od Sarajeva do Antalije te potom dva sata putovanja autobusom, stigli smo u Alanju, biser turskog Sredozemlja, kako je zovu turistički radnici. Grad je smješten na jugoistoku mediteranske obale, a udaljen je svega 120 kilometara od aerodroma u Antaliji i zasigurno predstavlja jednu od najljepših turističkih destinacija na turskoj rivijeri. Smešten je u velikom zaljevu između planine Taurus na sjeveru i Sredozemnog mora na jugu. Cijeli predio odlikuje se izraženim kontrastima - duge plaže i hladne planinske rijeke, drevne ruševine, pored kojih stoje moderni hoteli.

Ruski jezik

Čim smo stupili na tursko tlo, dočekali su nas brojni turistički radnici iz skoro svih krajeva svijeta, koji ljubazno mole da krenete s njima. Malim turističkim autobusima, kojih ima na svakom koraku, odvezli su nas do našeg hotela, koji je bio smješten uz obalu mora u Mahmutlaru. Ako ste prvi put u Turskoj, onda budite spremni za nezaboravnu autobusku vožnju, jer naizgled strpljivi vozači uglavnom ne poštuju saobraćajne propise.

Nemoguće je bilo smiriti uzbuđenje koje nas je treslo u iščekivanju da se smjestimo, jer smo sve vrijeme dok smo putovali, posmatrali s jedne strane prekrasne plaže, a s druge veleljepne hotele. Saznali smo da su posljednjih godina turske plaže posebno primamljive turistima iz zemalja bivšeg Sovjetskog saveza pa nas nisu iznenadili natpisi na radnjama, bankama, tržnim centrima... osim na turskom, obavezno i na ruskom jeziku. 

A Turci, ljubazni. Potrudili su se da nam tokom boravka u hotelu ništa ne fali. Koliko god puta smo ih zamolili da nam pomognu, učinili su to a da ne prigovore ijednu riječ. Doduše, nisu veliki poznavaoci engleskog jezika, ali su, zato, naučili nešto ruskog. Ipak, nisu raspoloženi za neke priče, jer samo rade i rade.

Plaže su prelijepe i drugačije, posebno za nas, koji godinama ljetujemo na hrvatskoj ili crnogorskoj obali. Protežu se duž skoro cijele obale, a ukrašene su svim potrebnim sadržajima. Sunca ovdje nikad ne nedostaje, a kako nam je kazao turistički vodič, Alanju sunce kupa, u prosjeku, 300 dana godišnje. Kada ih pitate koja je najljepša plaža, svi će vam izdvojiti onu Kleopatrinu, pješčanu plažu za koju smo saznali da je svadbeni poklon Marka Antonija, gdje su njih dvoje proveli medeni mjesec. 

Noćni život

Nakon što platite ulazak na nju, jedinstveni zalazak sunca koji doživite, na vas će ostaviti poseban utisak i uvijek će vas podsjećati na jedan od najljepših odmora. 

Pravi odmor nisu samo kupanje i sunčanje, već i noćni život, kojeg Alanja i sva mjesta okolo imaju napretek. Iz bašta kafića uglavnom dopire ruska muzika, na koju se čovjek, nakon samo nekoliko dana provedenih dolje, i navikne. Što se turske kuhinje tiče, više puta smo se uvjerili da je izvrsna, valjda zato što mnogo podsjeća na našu, domaću. I, usput, nije mediteranska.

Posljednji dan našeg boravka u Alanji odlučili smo provesti u neizostavnom šopingu. Za samo jedan euro, koliko košta vožnja gradskim autobusima, u noćnim satima obišli smo cijeli grad. Poseban dojam na nas su ostavile uske gradske ulice, obasjane svjetlima dućana, nađiđane robom. Uz neizostavno cjenkanje, uspjeli smo i nešto pazariti. Ako se ikada uputite na ovo mjesto, savjetujemo vam da u džepu imate nešto sitnih para, jer je običaj ostaviti bakšiš za svaku uslugu koju dobijete. 

Crvena kula – simbol Alanje

Najimpozantnije obilježje grada je tvrđava sagrađena u periodu vladavine Seldžuka. Dugačka je sedam kilometara i s više od stotinu kula jedna je od najpoznatijih tvrđava u ovom dijelu Mediterana.  

Gradom dominira osmougaona Crvena kula, simbol Alanje, koja je jedinstvena po svom arhitektonskom rješenju. Nezaobilazno je mjesto za fotografiranje.

Kako je grad dobio ime

Alanja je u antičko vrijeme bila pomorska baza, poznata pod nazivom “Coracesium”. Grad je osnovan još u četvrtom stoljeću prije nove ere, a za vrijeme vladavine Seldžuka, promijenio je naziv u “Alainye”. Tek 1935. godine, kada je Kemal-paša Ataturk posjetio ovaj grad, nazvao ga je Alanja.