​Italijanska banka "Credito Emiliano" na prvu izgleda kao sasvim obična i normalna banka.

Luksuzna zgrada na čijim vratima stoji portir, šalteri na kojima rade službenici u poslovnim odijelima, uređaji za sigurnost, automat s rednim brojem čekanja…

Ali, njena posebnost skriva se u njenim skladištima i trezorima. Ondje se, umjesto zlatnih poluga i novčanica skladište kolutovi sira.

Znali smo da su Italijani ludi za sirom, ali mnogi se na ovu vijest pitaju: jesu li Italijani samo ludi? Odgovor je: nikako! Razlog zbog kojeg su se odlučili na ovaj potez jeste posebna vrsta parmezana zvana Parmigiano-Reggiano, a poznata je i pod nadimkom "princ parmezana".

Riječ je o tako skupocjenom i vrijednom parmezanu da sada i doslovno vrijedi poput zlata. Samo jedan kolut parmezana vrijedi između 300 i 400 eura, a trezor sa sirevima vrijedan je nevjerojatnih 150 miliona eura.

Ali, kako funkcioniše poslovanje s ovakvom bankom? Isto kao i s bilo kojom drugom. Zamislite da ste italijanski poljoprivrednik i treba vam novi traktor ili oprema za imanje. U tom slučaju, zaputićete se u banku kojoj ćete dati svoj sir, a oni vama novac.

Banka sira tako je pomogla i malim proizvođačima da im ne propadnu obrti. Radnici banke brinu za uzgoj sira jednom kada ga preuzmu, a "običan čovjek" je srećan što svoje dugove i kredite može velikim dijelom podmiriti sirom umjesto novcem. Banka kasnije preprodaje sir i namiruje dugove, a pritom i fino zaradi.

Čak se razmišljalo o tome da banka počne primati i druge valute poput pršuta ili maslinovog ulja, ali kako su oni teži za održavanje i čuvanje, od te ideje se brzo odustalo.