U španskoj Malagi u porodici Pikaso (Picasso) rodilo se malo i slabašno djetešce. Dječak je bio toliko sitan da je babica koja ga je porodila bila uvjerena da je rođen mrtav.

Stavila je maleno tijelo na sto, a oko njega je zamišljen hodao daidža dječačića s velikom cigarom u ustima.

U jednom je trenutku dječaku u lice puhnuo gust dim, a bebino lice napravilo je grimasu negodovanja.

Tada su svi shvatili da malac nije mrtav, i tako je 25. oktobra 1881. krenuo život jednog od najvećih umjetnika svih vremena, Pabla Pikasa.

Dječak Pablo od najranijih je dana pokazivao da će biti talent za umjetnost. Počeo je crtati i prije nego je pričao kako spada, a prva riječ koju je izgovorio bila je "piz", skraćeno od "lapiz", što znači olovka.

Prvu sliku, Le Picador, naslikao je sa svega devet godina, a sve o umjetnosti učio je od oca koji je i sam bio umjetnik te profesor umjetnosti.

Inače, manje je poznato da je Pikaso bio porijeklom Rom i na to je bio veoma ponosan.

No osim po fascinantnom likovnom opusu Pikaso je kao osoba bio poznat po prilično nezgodnom karakteru, osobito kad su u pitanju žene i njihov odnos s njima.

Generalno, bio je drzak i sebičan, a tako se odnosio i prema ljudima oko sebe. Obožavao je Sezana (Cezanne) i sa sobom je nosio pištolj napunjen ćorcima. Pucao bi bez pardona na ljude koji su mu bili naporni i dosadni, ili na one koji su na bilo koji način vrijeđali Sezana.

Bio je veliki prijatelj s još jednim slikarskim velikanom, Markom Čagaljom (Marc Chagall), a kad je 1911. ukradena Mona Liza is Luvra, Pikasa su ispitivali kao jednog od osumnjičenika.

Sve je krenulo kad je Pablov prijatelj, pjesnik Gijom Apolinar (Guillaume Apollinaire), rekao policiji da slikar ima neke veze s krađom. Na kraju su obojica oslobođeni optužbi.

Pikaso je bio vrlo promiskuitetan muškarac koji je tokom svog života imao stotine ljubavnica. No o tome kolika je "sreća" bila živjeti sa slikarom dovoljno govori podatak da su se, od šest važnih žena u njegovu životu, dvije ubile, a dvije posve skrenule s pameti.

Ženio se dvaput i dobio četvero djece s tri žene. Za svoje je ljubavnice imao dva osnovna kriterija, da su pokorne i poslušne te da su niže od njega koji je bio visok samo 163 centimetra. Kažu da je ženama koje su mu zapele za oko poklanjao figuricu malog čovječuljka s golemim falusom, što je bio znak da s njima želi u krevet.

Često je to bez pardona radio i pred zakonitim suprugama. Navodno mu je, nekom prilikom, jedna od ljubavnica rekla: "Možeš biti izvanredan umjetnik, ali moralno si potpuno bezvrijedan".

Sve su mu veze bile turbulentne i uglavnom mučne za žene koje su s njim živjele. Prvu dugu vezu imao je s Fernandom Olivije (Fernande Olivier). Bili su zajedno sedam godina i bila je njegova muza, ali na kraju ju je ostavio bez novčića i bez ikakvih prava na njegova djela.

U brak je prvi put ušao s balerinom Olgom Hohlovom (Khokhlova), a sin Paulo im se rodio 1921. Brak je bio mučan i prepun trzavica, a nakon što su se razišli on se godinama odbijao razvesti od nje kako mu ne bi uzela polovicu bogatstva.

No i nakon razlaza s umjetnikom njezina muka nije prestala. Maloljetnu 17-godišnju Meri-teresa Valters (Marie-Therese Walters) upoznao je 1927. te je bez imalo grižnje savjesti s mlađahnom ljubavnicom živio u stanu koji je gledao tačno na stan u kojem je živjela njegova, još uvijek zakonita, supruga Olga. Balerina je na kraju umrla od raka 1955.

Druga Picasova žena zvala se Žakelin Rok (Jacqueline Roque), i oženio ju je kad je imao 79 godina. U samo godinu dana naslikao je 70 njezinih portreta. Završila je tragično – pucala je sebi u glavu iz pištolja 1979. godine, šest godina nakon Pablove smrti. Njezinom samoubistvo prethodila je još jedna tragedija.

Nakon što je Pablo umro 1973., Žakelin je Klodu (Claude), jednom od njegovih osmero unučadi, zabranila da dođe na djedovu sahranu. On je zbog toga popio bocu varikine i umro nakon tri mjeseca agonije. Negdje u međuvremenu, 1977. godine, tragično je skončala i Pablova ljubavnica Volters. Objesila se u garaži četiri godine nakon njegove smrti.

Na našim prostorima svakako najpoznatija Picasova ljubavnica je Dora Mar (Maar), mlada umjetnica hrvatskog porijekla koja je devet godina živjela u sjeni umjetničkog velikana.

Tokom tog perioda patila je od dubokih i teških depresija, a nakon što ju je Pikaso ostavio, doživjela je potpuni mentalni kolaps. Kažu da je tada izjavila: "Nakon Pikassa, samo Bog".

Pikaso je bez zadrške obožavao životinje. Imao je više kućnih ljubimaca – miša, kornjaču, majmuna te hrpu mačaka i pasa. Više je volio slikati žene nego muškarce jer je seks povezivao s umjetnošću.

Pikaso je uz sina Pola još imao sina Kloda (Claude) i kćer Maju (Maya), a posljednje dijete, Paloma (72), rođena je kada je on imao 68 godina. Ona je danas francuska modna dizajnerica i poslovna žena, poznata po dizajnu dragulja za "Tiffany & Co.", kao i parfemu koji je po njoj dobio ime.

Politička uvjerenja su mu bila lijeva, komunistička, pa se 1944., ubrzo nakon oslobođenja Pariza, u dobi od 62 godine, pridružio Francuskoj komunističkoj partiji. Navodno je jednom rekao: "Pridružio sam se porodici, a kao i svaka porodica, i ova je puna govana".

Dizajnirao je i plakat za film Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi". Riječ je o najskupljem filmskom ostvarenju na području bivše Jugoslavije za koje je, kažu, budžet odobrio Josip Broz Tito lično. Prema Bulajićevoj priči, Pikaso za plakat nije tražio honorar, nego samo kutiju najboljih jugoslavenskih vina.

Kad je umro u Francuskoj 1973. godine, Pikaso je bio najbogatiji umjetnik u historiji. Od doista golemog opusa, mnogi smatraju da je njegovo kapitalno djelo čuvena "Guernica" iz 1937., monumentalno platno koje prikazuje užase rata i nasilja u Španiji te simboliku cijelog ljudskog roda oskvrnutog mahnitošću i smrću.

Inspiraciju za ovo djelo Pikaso je dobio nakon što su avioni njemačke "Luftwaffe" bombardirali stari baskijski grad Gverniku.

Slika se danas čuva u Nacionalnom muzeju "Reina Sofia" u Madridu. Pikaso je poznat i kao začetnik kubizma, a osim slikarstvom bavio se i kiparstvom, keramikom, scenografijom, pjesništvom i dramaturgijom.

Tokom svog dugog života koji je okončan 1973. u 91. godini umjetnik je, prema nekim procjenama, naslikao oko 13.500 slika i napravio gotovo 100.000 grafika i gravura.