Bijele rode su ptice selice, koje zimu provedu u hiljadama kilometara dalekim mjestima Afrike, a u rano proljeće se vraćaju u svoja staništa. Svako na svoje mjesto, svoj odžak, svoj krov. Pogriješiti neće. Dolijeću da izvedu mlade, dvoje-troje rodića. Obično to rade u blizini rijeka, močvara i bara, gdje imaju hrane.

Petnaest godina par roda dolijeće na kuću Karića, Ševke i Remze u Orahovici Donjoj, selu koje broji šest hiljada stanovnika i nalazi se uz desnu obalu rijeke Spreče u Sprečkom polju. Iako su na krovu sagrađena tri odžaka, rode uvijek slijeću na isti pa Karići grijanje moraju isključiti u rano proljeće, kako dim ne bi rodama naškodio.

Obično prvi sa prvim danima marta dolijeće mužjak. Svoj dolazak najavi klepetanjem velikih krila pa su ga Orahovičani nazvali klepetan. Tako je bilo i ovog proljeća. S obzirom na to da je odžak bio zauzet i iz njega je kuljao dim, klepetan je gnijezdo počeo savijati na obližnjem elektrostubu. Vlasnici kuće brzo su reagirali i vatru ugasili pa se klepetan vratio na svoje staro gnijezdo.

Svakog dana od jutra do večeri vrijedno je savijao gnijezdo. Ženka je zakasnila skoro deset dana pa su se Orahovičani često zagledali u gnijezdo i zabrinuli se, često govoreći da ova korona nije i rodi naškodila pa je nema kod njenog klepetana. Ali, jutros su je ugledali u gnijezdu. Bilo je uživanje gledati ljubav para bijelih roda, koji ovdje izlegu svoje potomke pa se krajem avgusta nekuda odsele. Niko ne zna kuda.

Tada porodici Karić ostane mnogo posla iza roda. Moraju mlazom vode oprati pola krova, gnijezdo uklonuti na drugi kraj krova za iduću godinu. Prije nego što polete rode, roditelji i njihovi mladi, koji su se naučili letjeti, dva dana klepeću krilima kružeći oko kuće i najavljujući svoj odlazak.

Za razliku od Posavine, Semberije i Lijevče polja, gnijezdo bijelih roda na kući u Orahovici Donjoj kod Gračanice jedino je u široj okolici.