Ruskinja Elena već je deset godina u braku s čovjekom iz Egipta. Nekada je, kaže, maštala o tome da će biti astronaut, glumica, raditi u parfimeriji ili živjeti negdje na obali mora. Na kraju, ispunila je sebi samo ovu posljednju želju.
I prihvatila islam.
- Dok sam išla u školu, svi su me maltretirali jer sam bila bucka. Onda sam naglo smršavila jednog ljeta kada sam imala 11 godina. Plašila sam se otad da progutam čak i pljuvačku, u strahu od kalorija. Čak me ni drugovi iz odjeljenja nisu prepoznali kada sam se vratila u školu. Potom sam studirala psihologiju i poslije toga počela da radim u turističkoj agenciji. Sa 25 godina otišla sam u Egipat.
Bilo je to 2002. godine i odmah sam se zaljubila u tu zemlju, njenu historiju i more. U martu 2009. dobila sam ponudu da radim u hotelu u Hurgadi.
Odmah su me upozorili da u tom hotelu postoje dva mlada menadžera koje bije glas da stalno imaju romanse s turistkinjama. Kao što će se ispostaviti, ipak nisam bila dovoljno oprezna s jednim od njih jer svega godinu kasnije on je postao moj muž.
Taj menadžer počeo je da stalno obraća pažnju na mene. Redovno mi je donosio poklone, cvijeće, hranu i slao mi poruke. Meni se on u početku nije dopadao, nije mi bio baš nešto lijep. Međutim, bio je dobar, pošten, kulturan i vrlo zanimljiv. Vremenom sam uvidjela sve njegove kvalitete i počela da se zaljubljujem. Onda smo riješili i da se vjenčamo. Tako se ostvario moj san - živim u tropskoj zemlji, more je blizu i s prozora gledam u pješčanu dinu - priča Elena.
Kada su se tek vjenčali, živjela je u hotelu u kome je njen moj muž i živjela kao kraljica. Čak je u hotelu rodila i kćerku. Osoblje im je čistilo apartman, jeli su u restoranu, a ona je dane provodila sa bebom na plaži.
- Kada sam zatrudnjela sa sinom, i dalje smo živjeli u hotelu. Međutim, uskoro je moj muž dao otkaz u tom hotelu pa smo prešli u stan gdje sam ja morala da preuzmem sve obaveze na sebe. Odjednom, morala sam da čistim, kuham i pazim djecu. Naša kćerka imala je skoro tri godine i bila je nemoguća, a ja sam bila stalno umorna i neispavana.
Već sam bila na ivici da se vratim u Moskvu, a možda bih to i uradila da je naš sin Adam imao rusko državljanstvo. A onda se moja majka razboljela, izvadili smo Adamu državljanstvo i svi otišli u Rusiju - prisjeća se.
Dobili su i treću kćerku, a njihov odnos se, kaže, produbio i postali su najbolji prijatelji jedno drugom. Shvatili su da se duboko vole i prihvataju vrline, ali i mane onog drugog.
- Moj suprug je prije svega divan muž i divan otac koji će uraditi sve za nas. On želi da zna sve: ko je danas šta pojeo, ko je išao u toalet i kako je bilo, sjeća se kada ko treba da primi vakcinu, koje dijete nosi koji broj obuće i sam im sve kupuje. Čak ni ja ne vodim računa o djeci toliko koliko on to radi. Čak i meni uvijek predloži odjeću koja mi bolje stoji od one koju bih sama izabrala. Ja sam jedina žena. Naš harem sadrži mene, troje djece i dvije mačke. Stvari će tako najvjerovatnije i ostati jer moj suprug nije dovoljno bogat da bi imao više žena - kaže Elena.
Islam, kaže, ima jasna pravila za muškarce s više žena: muž mora svakoj osigurati podjednako dobre uvjete.
- Ako jedna dobije prsten, moraju da ga dobiju i ostale. Također, svaka žena mora imati vlastitu nekretninu. Uglavnom, da biste imali više žena, morate da budete baš bogati. Vjeru sam promijenila prije nego što sam njega upoznala. Uostalom, niko ne može da natjera nekog da promijeni vjeru. Kako možete da natjerate osobu da vjeruje u nešto u šta odbija da vjeruje? Usput, muškarci muslimani imaju prava da se ožene ženom bilo koje vjere, a žena ne mora da mijenja religiju.
Iako sam domaćica, živim kao i svaka druga žena. Upoznala sam mnogo žena iz Rusije i družim se s njima, izlazimo na piće... Slobodno vrijeme provodim kako god ja želim.
Bila sam u jednom periodu na ivici da odem. Sve me je iritiralo: prljavština, mentalitet ljudi, insekti... Tamo su bubašvabe veličine miševa i mogu da lete. Siromaštvo je užasno, a ulice su prljave. Osim toga, naročito me iritiralo kako čiste. Nije rijetkost da istom krpom kojom brišu pod obrišu i sto. Bez problema stavljaju prljave dječije cipele na njihove plišane igračke. Stanovi im nisu čisti.
- Ranije sam bila Dženet (Jennet), ali otkad sam rodila sina, ljudi me dozivaju njegovim imenom. Samo me rođaci i najbliži prijatelji zovu Lena. U javnosti koristim ime Adam.
To ne znači da ne poštuju žene. Naprosto, na istoku je ime žene nešto veoma lično i nema baš svako pravo da ga izgovara. Zato Egipćani žene nazivaju imenom sina.
To ne važi samo za žene. Recimo, u radnji, moja svekrva će zvati mog svekra Amr, što je ime mog supruga. Čak i moj suprug svoju majku zove Amr - priča Elena.
