Transplantacija organa s mrtvih donora odavno je dio svakidašnjice, ali za ono što je uradio dr. Branko Manojlović, vojni ljekar sa službom u Novom Sadu, još davne 1929. godine, trebalo je imati... pa hajde da kažemo, mnogo odvažnosti.
Dr. Manojlović je bio prvi hirurg koji je uspješno presadio testise s mrtvog čovjeka!
Tadašnja štampa se naširoko bavila ovim slučajem, predstavljeni su glavni akteri i postavljena su brojna etička i druga pitanja, ali se malo ko uistinu bavio i upotrebnom vrijednošću presađenih organa.
A o tome kakvi su efekti izvedene operacije, mogli su da kažu samo jedan 73-godišnji nosač i njegov osam godina mlađi kolega, pukovnik ruske carske armije, koji su dobrovoljno pristali da budu dio nesvakidašnjeg eksperimenta.
Zapravo, čitava priča je i počela da bi se, kako se tada fino govorilo, "produži mladost u svakom smislu te riječi". Prvu pomamu u svijetu je, neposredno nakon Prvog svjetskog rata, izazvao ruski emigrant u Parizu Sergej Voronov, koji je prvi objavio da podmlađuje starije muškarce tako što im presađuje testise s majmuna.
Štampa je pisala bajke o efektima "Voronovljeve metode", a pred klinikama su se stvorile čitave kolone trećepozivaca željnih novih "okršaja".
Ideja se, barem u Srbiji, najmanje dopala samim majmunima. Njihova cijena je preko noći naglo porasla, pa se rješenje našlo u dobrovoljnim davaocima, mladim i zdravim momcima, spremnim da se, uz skromnu nadoknadu, odreknu jednog testisa. Otprilike, preračunato u današnjem iznosu, za oko 3.000 eura.
Dr. Manojlović je otišao i korak dalje. Preko vojnog hodže stupio je u kontakt s vojnikom Hasanom Miftarom Jusufovićem, koji je čekao na izvršenje smrtne kazne zbog ubistva trojice oficira. Začudo, nesretni Hasan nije se protivio da njegovi testisi i poslije smrti budu nekom na usluzi.
Čitava operacija izvedena je na Petrovaradinu 7. septembra 1929. godine, neposredno nakon izvršenja smrtne kazne. Još se dim od ispaljenih hitaca nije razišao, a doktor je već uskočio u ranije iskopanu grobnicu ne bi li službeno ustanovio smrt. I onako uzgred, odstranio i testise koje je odmah potopio u teglu sa slanom vodom. Nakon toga, valjalo je još samo požuriti ka centru Novog Sada, do privatne klinike dr. Slobodana Uzelca, gdje je već sve bilo spremno.
Možda se za čitav slučaj i ne bi čulo, da nije došlo do sukoba između ljekara. Dr. Manojlović je želio da se o svemu šuti dok se zvanični rezultati ne predstave na nekom međunarodnom kongresu, ali se vlasniku klinike dr. Uzelcu žurilo da što prije predstavi nove mogućnosti svog medicinskog tima. Priča je stigla i do štampe, ubrzo i do suda, ali se na njemu nisu pojavili glavni akteri - ni presretni primaoci, a pogotovo ne nesretni davalac.
