Otok Pebl, jedan od Foklandskih otoka u Južnoj Americi, zajedno s vojskom pingvina i plažom dužom od šest kilometara stavljen je na prodaju.
Naime, otok Pebl pripada porodici Din već 150 godina, ali potomak prvobitnog kupca Sem Hari (Sam Harry) iz Pembrokšira u Velsu smatra da je došlo vrijeme za prodaju.
Otok se može pohvaliti s pet vrsta pingvina, 42 vrste ptica, morskim lavovima, 6.000 ovaca i 125 goveda.
- To je nevjerovatno mjesto, ali, nažalost, za nas je postalo preteško da njim upravljamo - kaže Haris.
Porodica je tokom godina prodala ostale otoke koje je posjedovala na Foklandima i preostao im je samo Pebl.
Zanimljivo je da niko od članova porodice ne živi na otoku od pedesetih godina, a njime sada iz Velike Britanije upravlja Semova mama Kler.
U posjed porodice došlo je 1869. godine, kada ga je Džon Markam Din kupio za samo 400 funti (oko 870 KM), zajedno s nekoliko susjednih otoka. Te davne godine otišao je na Foklandske otoke da bi uspostavio firmu za remont brodova da bi započeo novi biznis jer je prethodno radio u mesari.
- Svi članovi porodice su imali priliku da obiđu otok, sva unučad su bila tamo, sa svom djecom i njihovim muževima i ženama. Moja supruga Lori i ja smo išli 2011. godine. Razmišljali smo o tome da se preselimo na otok, ali onda smo dobili djecu. Nije nam bilo lako da donesemo odluku o prodaji, ali moji roditelji više nisu u mogućnosti da vode računa o otoku. Bit će teško reći zbogom - ispričao je Sem.
Otok je dug 32 kilometra, šest kilometara je širok i treći je po veličini na Foklandima. Ima mini planinski vijenac, kilometre obale, litice i šljunkovitu plažu, po kojoj je i nazvano.
Dom je uspješne farme ovaca i goveda, podignute kada je otok kupljen. Ima i brojne kolibe za turiste, vjetroturbine i solarne panele, koji generiraju energiju. Također, ima i status međunarodne oblasti za ptice i biodiverzitet.
Povrh toga, značajno je i u vojnoj historiji kao lokacija prve kopnene bitke Foklandskog rata iz 1982. godine. Sem Haris kaže da porodica nema predstavu koliko bi otok mogao koštati, ali da bi voljeli da ga prodaju nekom ko je zainteresiran za poljoprivredu.
- Želimo da se razvija i da ga prodamo nekom ko će se zaista brinuti o njemu. Ima i veliki turistički potencijal s obzirom na to da se ovdje nalazi velika vojna baza i da na otoku žive mnoge životinje - istakao je Sem.
- Na otoku se proizvodi dosta vune, koja odlazi u Veliku Britaniju, pa je potreban neko ko će voditi računa o svemu tome.
Tražili smo od jedne agencije za nekretnine da procijeni vrijednost, ali oni to nisu mogli uraditi zato što je toliko dugo naše, pa ne mogu ni sa čim da ga uporede. To znači da smo otvoreni za ponude - naglasio je Sem.
