STRAŠNO

Jezive teorije o otmici: Jesu li u Vatikanu nađene kosti nestale djevojke

Jedna od najmračnijih i još neriješenih misterija u historiji moderne Italije

YouTube

Index.hr

31.10.2018

Fragmenti ljudskih kostiju koji su pronađeni u diplomatskom uredu Svete Stolice u Rimu, tokom restauracije, mogli bi biti ostaci djevojke koja je nestala prije 35 godina. Slučaj nestanka Emanuele Orlandi jedan je od najmračnijih i još neriješenih misterija u historiji moderne Italije. 

Italijanski tužilac Đuzepe Pignatone  (Giuseppe), koji vodi istragu zadužio je forenzičke specijaliste da analiziraju pronađene ostatke kako bi utvrdili "dob, spol i vrijeme smrti" tijela, kao i odgovara li DNK onom Emanuele Orlandi, koja je posljednji put viđena živa 22. juna 1983.

Emanuela je bila kćerka Ercolea Orlandija, zaposlenika Instituta za religiozne poslove, kolokvijalno poznatog kao Vatikanska banka. On je sa suprugom i petero djece živio u samom Vatikanu, a Emanuela je išla u naučni licej, specijaliziranu srednju školu u Rimu. 

Kasnila je 22. juna 1983. na muzički odgoj, što je kasnije objasnila sestri u telefonskom razgovoru, tvrdeći da je dobila ponudu za posao od predstavnika "Avon" kozmetike. Njena sestra joj je savjetovala da se prvo konsultira s roditeljima prije nego prihvati posao.

Orlandi se navodno dogovorila za sastanak s predstavnikom "Avona" prije časa muzike, a kasnije je u školi razgovarala o poslu s prijateljicom. Prijateljica se rastala s njom ostavivši je u društvu druge djevojke. Orlandi je, navodno, posljednji put viđena kad je ušla u nepoznati BMW tamne boje.

No, osim Orlandi, pronađeni ostaci bi mogli pripadati i drugoj djevojci koja je nestala iste godine, piše "Guardian". Mirela Gregori (Mirella) je također imala 15 godina kad je nestala - samo 40 dana prije Orlandi. 

Gregori je, prema svjedočanstvu njene majke, odgovorila na portafon u porodičnom stanu, a onda rekla roditeljima da je to prijatelj iz škole i da ide vani razgovarati s njim. Nikad se nije vratila kući. Istražitelji nisu isključili mogućnost da su njihovi nestanci povezani, a o njihovom nestanku kružile su brojne teorije. Prema jednoj, italijanska mafija ih je otela kako bi natjerala Vatikan na vraćanje duga. 

Sumnje u umiješanost mafije dodatno je produbio anonimni gledalac koji je 2005. nazvao televizijsku emisiju i rekao da je tajna otmice Orlandi pokopana zajedno s Enricom "Renatinom" De Pedisom, mafijašem koji je nekoć bio na čelu ozloglašene bande Magliane koja je terorizirala Rim osamdesetih godina. Policija je otvorila njegov grob 2012., ali u lijesu su bile samo kosti De Pedisa, ubijena 1990. u mafijaškom obračunu.

Prema drugoj, otmičari su htjeli iznuditi oslobađanje Mehmeta Ali Agce, Turčina koji je izvršio neuspješni atentat na papu Ivana Pavla Drugog 1981., a koji je tada služio doživotnu zatvorsku kaznu u italijanskom zatvoru prije nego je 2000. izručen Turskoj, a 2006. oslobođen. Nedugo nakon nestanka Orlandi, nepoznata osoba je nazvala policiju i rekla da će djevojka biti puštena nakon što Agca bude oslobođen.  

Drugi, pak, sumnjaju da je sam Vatikan umiješan u njihov nestanak, odnosno otmicu i moguće ubistvo. Među njima je Emanuelin brat, Pietro Orlandi, koji već desetljećima vodi kampanju za otkrivanje istine o neriješenom slučaju svoje sestre. Prema još jednoj teoriji, u otmicu Orlandi bio je umiješan američki nadbiskup i bivši predsjednik već navedene Vatikanske banke Paul C. Marcinkus, kojeg se povezivalo s velikim skandalom u Vatikanu, piše "New York Times". Marcinkus je umro 2006.

Možda najbizarnija, ali i najjezivija teorija je ona koju je 2012. iznio čuveni vatikanski egzorcist Gabriele Amorth, koji je preminuo 2016. On je tada ustvrdio da je 15-godišnjakinja oteta da bi bila iskorištena u orgijama koje su organizirali diplomati strane ambasade u Svetoj Stolici, pri čemu je pripadnik Vatikanske straže "vrbovao" djevojke.

To je bio zločin sa seksualnim motivom. Zabave su bile organizirane, a vatikanski žandar je djelovao kao "regruter" djevojaka. Mreža je uključivala diplomatsko osoblje strane ambasade u Svetoj Stolici. Vjerujem da je Emanuela završila kao žrtva ovog kruga - rekao je Amorth, dodavši da je na kraju ubijena, a njeno tijelo odbačeno. 

Sam Vatikan je u nekoliko navrata saopćio da sarađuje s italijanskom policijom oko ovog slučaja. Međutim, prošle godine objavljen je tajni dokument, pisan rukom na pet stranica i ukraden iz vatikanskog kabineta, koji je ponovo pobudio sumnje o umiješanosti Vatikana u ovaj slučaj. Sam naslov dokumenta više je nego znakovit: "Sažetak troškova koje je Grad-država Vatikan podnio zbog aktivnosti povezanih s građankom Emanuelom Orlandi (Rim, 14. januara 1968.). 

Italijanski novinar Emilijano Fitipaldi (Fittipaldi) objavio je ovaj dokument u sklopu svoje knjige "Uljezi", bio je na sudu zbog objavljivanja vatikanskih dokumenata u aferi poznatoj kao Vatileaks. Dokument je navodno napisao jedan vatikanski kardinal dvojici nadbiskupa, a u njemu su nabrojani troškovi između 1983. i 1997. u ukupnom iznosu od 483 miliona lira, što je današnjih 250 hiljada eura. Troškovi uključuju različite "transfere" i smještaj, uključujući u Londonu i drugdje, te medicinske pregleda, uključujući ginekološke.

Dokument, tvrdi Fitipaldi, sugerira da je Vatikan pronašao nestalu djevojku, ali "umjesto da je vrati njenoj porodici, zadržao ju je u Londonu, iz nepoznatih razloga". Vatikan je odbacio čitav dokument kao očitu i "ridikuloznu" krivotvorinu.

Pietro Orlandi, Emanuelin brat, ozbiljno je optužio Svetu Stolicu na temelju ovog dokumenta.

- Jasno je (iz dokumenta) da nije imala slobodu kretanja. Ako je dokument stvaran, onda je to vrlo ozbiljno, jer implicira Vatikan u otmicu - rekao je u intervju za "New York Times" prošle godine.

Navodni autor dokumenta, kardinal Lorenco Antoneti (Lorenzo Antonetti), umro je 2013. Otkriće dokumenta, koji je kasnije s ostalima iz afere Vatilekas vraćen Vatikanu, na kraju nije dovelo do razrješenja slučaja Orlandi - ali otkriće njenih ostataka definitivno bi moglo.

Video
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.