O brutalnim kaznama iz srednjeg vijeka mnogi još uvijek pričaju, ali kada se u obzir uzmu zakoni pod kojima su kazne sprovođene, onda one i imaju smisla.
Ljudi su odavno shvatili da im je potreban sistem kazni kojima će se disciplinirati "nepoželjno ponašanje", a u srednjem vijeku su takve kazne bile užasne.
Naime, prije nekoliko stotina godina, u Evropi, društveno prihvatljivo ponašanje podrazumijevalo je stvari kakve su danas nezamislive. Ko ne bi poštovao pravila, bio bi najstrože kažnjen.
Na sreću, većina ovih zakona i zabrana više ne postoje:
Igranje tenisa (ukoliko ste siromašni)
Zakonom iz 1495. godine, dječacima koji nisu bili plemići bilo je zabranjeno da igraju tenis, jer se smatralo da se na taj način podstiče kockanje. Zakoni su se primjenjivai tokom cijele godine, izuzev Božića, a čak i tada su smjeli da se igraju isključivo u zatvorenom prostoru, odnosno u kući svog gospodara.
Igranje nogometa
Nogomet se nije smatrao pretjerano civiliziranom igrom u to vrijeme. Zapravo, i nije ličio na nogomet kakav danas poznajemo - na terenima je nastajao pravi rat, sa puno štete, pa čak i smrtnim ishodima. Engleski kralj Edvard II je 13. februara 1314. godine čak izdao naredbu o zabrani nogometa u Londonu. Tadašnji gradonačelnik Londona rekao je da ova igra stvara veliku gužvu i nemire u gradu, sa javnih fudbalskih igrališta čuje se velika buka, a iz toga “mogu da proizađu razna zla“. Zabrana fudbala ukinuta je 1650. godine.
Umrijeti u parlamentu
Prema anketi sprovedenoj 2007. godine, ovo je jedan od najbizarnijih zakona u historiji, koji se, vjerovali ili ne, u Velikoj Britaniji i dalje primjenjuje. Naime, u srednjem stoljeću je odlučeno da svako ko umre u parlamentu ima pravo na državnu sahranu.
Sasvim je očigledno da je nekada neko od običnih podanika u to doba iskoristio neku rupu u proceduri da bi osigurao ovu privilegiju nekom bližnjem, tako da je ubrzo donijeta odluka da je umrijeti u parlamentu strogo zabranjeno.
Udati se bez dozvole gospodara
Strašan zakon koji ukazuje na to koliko je loše biti na samom kraju društvene ljestvice. Naime, u to vrijeme mogli ste da zapadnete u velike nevolje ukoliko biste se udali bez znanja svog gospodara. Međutim, to nije najgore od svega. U slučaju smrti supruga, gospodar bi u kratkom vremenskom periodu pronašao svojoj sluškinji drugog muža, a ko nije želio da sarađuje, bio bi najstrože kažnjen.
Ukrasti mrtvog kita
Kitovi su, očigledno, bili na meniju u to vrijeme - ali samo za kralja i kraljicu.
Pranje ovaca
U slučajevima iz 1200-ih godina koje je zabilježio Nejtan Belofski u svom djelu “Knjiga čudnih i radoznalih pravnih neobičnosti”, cijelo selo, posluga i ostali, bili bi kažnjeni ukoliko ne bi oprali gospodarovu ovcu. Vjerovatno se iza svega toga krije neka priča, ali nažalost niko nije ostavio nikakve detalje.
