Mustafa Sefić iz Vrnogračke Slapnice u Velikoj Kladuši devedesetpostotni je invalid, a odlučio je egzistenciju za sebe i porodicu potražiti u proizvodnji hrane. Za nekoliko godina svrstao se među veće proizvođače jagodičastog i bobičastog voća na ovom području.
Uspon na planinu
Nezaposlen i bez ikakvih primanja, nije imao izbora, jer, kako kaže, živjeti se od nečega mora.
- Invalid, bez ruke i jednog oka, bez ikakvih primanja, krenuo sam u proizvodnju malina. Izazov mi je bio upravo voćarstvo. Krenuo sam s proizvodnjom na tri dunuma maline, a ubrzo zatim počeo sam i proizvodnju aronije. Zadovoljan sam dostignutim nivoom proizvodnje, ali i plasmanom, i mogu živjeti i hraniti porodicu. U poslu mi pomažu supruga i troje djece - kazao nam je Sefić.
Mustafa nastavlja da se poneki korak u životu čovjeku učini teškim poput uspona na planinu.
- Nisam se bojao, iako svjestan svog fizičkog hendikepa. Krenuo sam u ovu vrlo zahtjevnu proizvodnju, jer sam ranije pokušavao u raznim vidovima. Dobro je što sam paralelno s uzgojem krenuo i s preradom i to je ono što mi donosi dobro. Imam osiguran plasman sokova, džemova i drugih prerađevina, čak ne mogu ni stići proizvesti kolika je potražnja – dodaje on.
Mustafa uspijeva, kako kaže, jer voli ovo što radi, voli poljoprivredu. I posebno voli svoj kraj. Sve mu je to pomoglo da se potpuno rehabilitira i uklopi u normalne životne tokove.
Proširenje plantaža
- Sve se može ako se ima volje. Ako nešto želiš, u tome ćeš i uspjeti. A zemlju treba voljeti i treba mnogo znoja na njoj i uspjeh neće izostati - kaže Sefić.
Više volje
Sefić planira proširenje plantaža na nove sorte voća. Dodaje da bi mnogo toga trebalo još urediti u ovoj proizvodnji, koja je jedina perspektiva ovoga kraja.
- Trebalo bi malo više volje nadležnih i malo više reda u zaštiti proizvođača, kako od uvoza tako i u otkupu proizvoda – kaže on.
