Nakon što je mostarskom “Aluminiju” isključena struja, što ujedno predstavlja i propast nekadašnjeg giganta, u Srednjoj Bosni se ponavlja dobro viđen scenarij propasti firmi koje su nekad zapošljavale hiljade ljudi. Bugojanski “Slavko Rodić”, busovačke “Vatrostalna” i "Mediapan", viteška “Impregnacija”, ali i većim dijelom “Vitezit”, travnički "Borac", "Šibicara“ Dolac te, naravno, novotravničko “Bratstvo” dio su od kraja rata iste priče u kojoj radnici uglavnom završe na ulici s neuvezanim stažem. 

 Radne knjižice

- Cijela priča oko “Aluminija” već je viđena. Teško me pogodilo sve to sa „Aluminijem“. Do sada smo možda imali nade da ćemo mi kao radnici koji su bez prava na rješenje o otkazu i radnu knjižicu brisani sa MIO/PIO i nikada nismo pozvani na posao riješiti svoje probleme - kazala je Gordana Čurčić, dopredsjednica Udruženja radnika neriješenog imovinskopravnog statusa MMK „Bratstvo“ Novi Travnik.

Njeno udruženje okuplja oko 940 radnika s neriješenim statusom, a usprkos činjenici da su kucali na sva vrata, nijedna se nisu otvorila.

Uvezivanje staža

- Vladajući su obećavali da će donijeti zakon o uvezivanju staža za svakog radnika koji je u ratu ostao bez posla, ali to se nikada nije dogodilo. Vlasti dolaze i prolaze, samo obećavaju, a niko ništa ne radi. Bivši radnici sve ove godine žive od bauštele, tko može raditi ide na sezonu, druge pomažu djeca - kazala je Čurčić.

Ostala ruševina

Čurčić kaže da pored onoga što je ostalo od nekadašnjeg giganta „Bratstva“ ne voli ni proći.

- Osjećam se grozno kad vidim onu ruševinu - kazala je Čurčić.