Jedna od prvih i najznačajnijih pobjeda koju su branioci Sarajeva ostvarili nad agresorima desila se prije 32 godine, 16. maja 2024. 

Pofalićka bitka, kodnog naziva „Grom“, predstavlja bitku za Sarajevo, dan kada su agresorske snage imale namjeru da presijeku grad na dva dijela tako što bi spojili Pofaliće s tada opkoljenom Grbavicom.

Plan je bio da se grad presiječe linijom Vogošća – Žuč – Pofalići – kasarna Maršal Tito – Grbavica. Pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih formacija pokušali su tog 16. maja 1992. godine presjeći glavni grad države BiH.

Kada je 15. maja 1992. godine komandir policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao ultimatum stanovnicima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije ni slutio da će se dan kasnije odigrati bitka koju će mnogi svrstati u jednu od najznačajnijih i najpresudnijih bitaka tokom agresije na BiH.

Iako dosta slabije naoružani, u ranim jutarnjim satima branioci grada Sarajeva uspjeli su probiti se do popularnog Plavog granapa. Nakon nekoliko sati neizvjesnosti, pofalićki i velešićki borci konsolidirali su se i uništili jako mitraljesko gnijezdo na Cvijetića pekari. U završnoj fazi Pofalićke bitke značajnu ulogu odigralo je 11 boraca koji su došli u ispomoć, a kojima je komandirao Samir Pezo. Negdje u prvim večernjim satima uspjela je deblokada čete Alije Prazine.

Borcima ARBiH suprotstavila se Pofalićka brigada VRS koja je brojala gotovo 1.700 pripadnika, paravojna formacija „Beli orlovi“ s 380 pripadnika, oko 100 „srpskih policajaca“ i grupa paravojne formacije „Vukodlaci“. Srpskim snagama nanesen je težak poraz u naselju Pofalići i stvoreni su uvjeti za napredovanje ARBiH u pravcu strateški važnog platoa Žuč sjeverno od Sarajeva.