U onaj stari vakat, kada nije bilo ni struje ni televizije, znanje o vremenskoj prognozi se prenosilo predajama s koljena na koljeno. Posebno je važno bilo znanje o odlasku zime i dolasku proljeća.

- Naši preci su jedva čekali da iz naše doline izađe zima, jer je ona kod nas oštra, što bi današnji meteorolozi ili sinoptičari kazali, ovdje preovladava kontinentalna klima – započinje svoju priču Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Najhladniji dio

Prvi dio zime traje 40 dana i zove se erbeini, a u njima su i zemherije, najhladniji dio zime. Stare Sarajlije su ove dane križale kao vojnici, dan po dan odbrojavajući do proljeća, a tako je bilo sve do pojave takvima. Drugi dio zime naziva se hamisni, što znači pedeset, a koliko dana ovaj dio zime i traje. Upravo u hamsinima spuštaju se i džemreta, što predstavlja strujne valove. To je period kada sarajevska studen polako izlazi.

Opće je poznato da su stanovnici grada prvih 40 dana bili u nekom mirovanju, okupljeni oko svojih peći, a duge noći provodili su u muhabetima i sijelima. Za izlazak iz kuća nije bilo mnogo potrebe, kada su magaze bile popunjene zimnicom. Da bismo bolje razumjeli, bilo je to neko stanje hibernacije ili totalnog mirovanja. Zato velikih boleština u taj vakat nije ni bilo. Potrebe za poslovima i trgovinom su bile potpuno smanjene. Na prvom mjestu je bilo da se sačuva zdravlje.

- Prvi nagovještaj proljeća poznat je po 19. februaru, u taj dan će prvi strujni val, odnosno džemre, kako se kaže „pući“ u havu, to jest uzrak i zima će polako početi da slabi. To je predznak da više nema velikih minusa i da počinje otopljavanje zraka. U tom periodu mogu se početi obrađivati voćke, pa i kalemiti. Ubrzo poslije prvog, samo sedam dana kasnije, je drugo džemre, koje puca u vodu. To je znak da voda više neće mrznuti i da se može piti s česmi i bunara bez zagasivanja. Ne treba zaboraviti da su naši preci od početka zime pa do drugog džemreta izbjegavali vodu piti direktno, ona bi se zagasivala tako što se u posudu ubacivao komadić užarenog drveta, a najbolje anduza. To zagasivanje je omogućavalo da se eliminiraju brojne klice i bakterije koje bi se prenosile vodom u taj vakat. Znali su naši preci da prehlada može biti početak težih bolesti, zato su se dobro čuvali – pojašnjava Garibija.

Poslije drugog džemreta ubrzo dolazi i treće džemre, koje puca u zemlju. Njega očekujemo za koji dan, tačnije 5. marta. Taj strujni val ili udar je znak da od tog dana radovi na zemlji mogu da krenu, a odmorni građani tada izlaze iz mirovanja i počinju radne aktivnosti koje traju sve do početka naredne zime. Taj red se i danas po nekim selima čuva.

Sedam dana

Odlazak sarajevske zime je vidljiv u periodu babinih huka koje traju sedam dana, odnosno do 10. do 17. marta. To je, što bi rekli, borba između zime i proljeća, a ogleda se u promjenu u vremenu tokom cijelog dana s naizmjeničnim pojavama topline i hladnoće, manjeg snijega i jugovine. U tih sedam dana dnevno se mijenjaju sunce, snijeg i kiša. Koliko su babine huke kod nas vidljive nadahnule su i grupu „Ambasadori“ da izvedu pjesmu „Pustite da sanjam“ u kojoj je Ismeta Dervoz upravo otpjevala ovaj period kroz stihove „ljeto, jesen, zima; sunce, snijeg i kiša...“

 Vraćanje lastavica  

- Vraćanje ptica lastavica na ove prostore i očekivani prvi dan proljeća 21. mart, posebno se obilježavao kroz proslavu Sultan nevruza. To je polako iščezlo i zadržalo se još samo u tekijama. Lijepo je kazati da ima jedna predaja kako kraj zime nikada ne završava s minusom, već sa snijegom – ističe Garibija.