(Foto: A. Kuburović/Avaz.ba)
Kad osvane nedjelja u Sarajevu, trgovci svim i svačim u svojim kombijima, karavanima tipa Ford i Volkswagen, po običaju tri puta više natovarenim, hrle na pijacu. Ne bilo kakvu, nego autopijacu u naselju Stup. Svako ima svoj štand iako to nigdje ne piše.
Raštimani orkestar
Uprkos nazivu, danas je ova pijaca sve samo ne autopijaca. Ruku na srce, ima tu i automobila, ali ne nužno. Prodaju se i suho meso, šampinjoni, vuna, odjeća, obuća (kineska), zavjese, jaja, luk, voće, neke starine, razni suveniri, mlijeko, sirevi, donji veš, daljinski upravljači, mobiteli, televizori, cvijeće - prirodno i plastično, nekoliko vrsta rakija i sve ono što čovjeku može pasti na pamet.
Reporteri „Avaza“ posjetili su ovu pijacu. Nedjelja je pazarni dan. Miris ćevapa od dvije marke dočekuje sve posjetioce na ulazu. Dva-tri roštilja. Kad je lijepo vrijeme, bude ih više.
Kao u lošem, raštimanom orkestru, svako svoju politiku vodi, a opet se svi čuju i razumiju. S jedne strane gospođa viče: „Gaća, gaća, muških, ženskih, dvije marke!“
S druge strane mesar iz Visokog prodaje suho meso: „Hajde, hajde, domaćine, još malo pa nestalo, suho meso, dobro k'o duša!“ Dok se svi ti glasovi prepliću, naizmjenično nadglasavaju, taj cjelokupni pijačni marketing upotpunjuje „muzika“ s loših zvučnika prodavača CD-ova.
Vrište cece, mice, jace, jane... Što čovjek dublje zalazi u srce pijace, to više ostaje zapanjen. U jednom trenutku želiš da pazariš kakve duge gaće, u drugom ti nude da probaš travnički sir, a samo što si se okrenuo, „sahadžija“ ti u ruku gura ''roleks'', sa „k“ i „s“. Ili mobitel. Pa te ošamari ona nostalgija za legendarnom i nikad prevaziđenom Nokiom 3310.
Brozov kalendar
Prodavači pomalo potonuli. Zabrinuti. Oblačno i prohladno vrijeme prepolovilo je broj kupaca. Neki se već pakuju. Brinu ih i novi zakoni prema kojima će na pijacu moći izaći samo onaj ko je sve poreze platio. Brine se i Elvedin Doglod. On prodaje sve za marku. Osim brijača, oni su 1,5 KM.
- Šta ću da se sekiram... Ima, sigurno, 17 godina kako hodam po pijacama i prodajem - govori Doglod, a krajičkom oka prati potencijalne mušterije.
- Polako, ne gurajte se, doći ćete svi na red. Evo, rukavice radne, originale, jedna lijeva, druga desna, marka, bujrum - privlači pažnju raznim dosjetkama Doglod.
Na jednom prodajnom mjestu slika Josipa Broza Tita. Kad se zagledaš, vidiš da je riječ o kalendaru. Piše 2018. godina. Pametnome i išaret dosta, rekao bi narod...
Standard kao u Africi
Na drugom kraju pijace sto pun daljinskih upravljača. Raznih proizvođača, univerzalni...
- Sve pijace će se pogasiti. Ljudi dođu da nešto zarade, ali, dok plate štand, zakupninu, nema ih nigdje. Da ideš u drugi grad, ne možeš. Ne možeš ući bez dozvole. Hoće Evropsku uniju, a standard k'o u Africi - priča nam prodavač daljinskih upravljača.
