Ćamila Omerović (73) iz Glogove kod Bratunca vratila se u ovo mjesto 2000. godine, gdje su u maju 1992. godine srpske vojne, policijske i paravojne jedinice u jednom danu mučile i ubile desetine civila i zakopale ih u masovnu grobnicu pored mjesne džamije, koju su nakon toga srušili.

Pomoć dijaspore

Ona, bez ikakvih primanja, sama živi u obnovljenoj kući.

Kaže da živi od plodova iz svoje bašte i ramazanskih vitri, koje joj donose mještani, ali i ljudi iz drugih mjesta i dijaspore koji je poznaju. Kako kaže, ljeti navrati poneki Glogovljanin iz dijaspore, donese novčanu ili drugu pomoć i to je sve.

- Sav novac koji dobijem rasporedim za plaćanje obaveza, ostavim za kupovinu drva i osnovnih potrepština. Dok sam imala kravu, prodavala sam mlijeko, lakše se živjelo. Nažalost, nakon smrti muža Zekira 2014. godine kravu sam prodala, jer narušenog zdravlja i u poodmaklim godinama nisam se mogla brinuti o njoj - kazala nam je Ćamila.

Mještani Glogove kažu da je ona vjernica, vrijedna i poštena žena te da se nikada nije požalila na težak život i samoću, a prema svojim mogućnostima, svakome pritekne u pomoć.

Smrt supruga

- Nažalost, sudbina mi je odredila da ne znam kako je biti majka. Muž Zekir i ja u dugogodišnjem braku nismo imali djece. Boreći se sa svojom samoćom, koja je teška kao svaka tuga i bolest, stalno se pitam kako majke Srebrenice koje su izgubile troje ili više djece podnose tugu, bol i samoću bez svojih najmilijih. Kada je meni ovako teško živjeti u samoći, kako li je njima - pita se Ćamila, koja potječe iz poznate glogovske porodice Sinanović, a od suprugove smrti živi sama.

Ubijeno 57 djece

Zločin u mjestu Glogova počinjen je 9. maja 1992. godine, kada su udruženim snagama srpska Teritorijalna odbrana, policija i JNA, predvođeni predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem, za nekoliko sati pred mjesnom džamijom strijeljali 65 bošnjačkih civila. Tokom majskih dana u Glogovoj su Bošnjaci ubijani, odvođeni u logor u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“, a svi ostali su protjerani, dok je imovina u potpunosti opljačkana i uništena.

Tokom agresije na BiH, prema dostupnim podacima, ukupno su ubijena 422 Bošnjaka iz ovog naselja. Njih 134 ubijeno je tokom 1992. godine, dok je u genocidu, koji su počinile Vojska i dijelovi policije RS, ubijeno 220 Bošnjaka iz Glogove, a 68 stanovnika ovog mjesta je stradalo na drugim lokacijama u BiH.

O razmjerima stravičnih zločina svjedoči i činjenica da je najmlađa žrtva iz Glogove bila beba Meho Imamović, rođen 1992. godine, dok je u ovom naselju ubijeno ukupno 57 djece. Najstarija žrtva bila je Fatima Osmanović, rođena 1909. godine.