Livnjak Mehmed Đonlagić, među građanima poznatiji kao Meho, iznenada je u srijedu, 30. januara, preminuo u 74. godini i bit će ukopan na livanjskom groblju "Kraj" u petak, 01. februara, u 13.30.
Pretpostavlja se da mu je u ranim jutarnjim satima pozlilo ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ljekari su samo mogli konstatirati smrt. Srce nije izdržalo ni bol ni livanjsku studen toga jutra, premda se Meho i ako već duže vremena boležljiv, nije predavao. Do posljednjeg trenutka nije želio nikoga previše opterećivati obavezama prema njemu.
Od kada je izgubio kćerku, kao da mu je odgovarala samoća. No, dnevno je izlazio na nekoliko sati među raju, da barem nakratko odagna tugu koju je prikrivao humorom.
Svaka njegova povjerljivija i ozbiljnija priča svodila se, barem dijelom, na njegovu tragično izgubljenu kćerku, pa kad bi eventualno zaključio da možda druge opterećuje svojom neizmjernom tugom, Meho bi vješto "prešaltao" na humor, ili kakvu dosjetku - radnu, penzionersku, životnu, sportsku, pa i političku.
Tako je bilo i 22. jula 2016. godine u livanjskom Franjevačkom muzeju i galeriji na Gorici, u sklopu manifestacije "Livanjsko kulturno ljeto 2016", kojoj je prisustvovao i izložbu slika otvorio tadašnji član Predsjedništva BiH Dragan Čović.
Meho, šaljivdžija i onakav direktan kakav je bio, bez obaziranja na osiguranje i protokol, prišao je Čoviću, uopće ga ne persirajući i na sebi svojstven način mu u lice, skoro pa "naredio", "da se već jednom s Bakirom Izetbegovićem dogovori" i "da se više ne zezaju preko Mehinih leđa", a o čemu je autor ovoga teksta napisao Presiju za "Avaz", koja je objavljena 30. jula 2016.godine i koju, u spomen na dugogodišnjeg, vjernog "avazovca" Mehu prilažemo.
