Umjesto u Tuzli, gdje se majke Srebrenice svakog 11. u mjesecu okupljaju i na taj način već godinama traže istinu o počinjenim zločinima i sudbinama njihovih najmilijih i kažnjavanje zločinaca, danas su svoju šetnju odlučile održati u Mostaru.
To je prvi put da su se majke Srebrenice odlučile za neki drugi grad u našoj zemlji, a današnju šetnju su organizirale odazvavši se inicijativi Muzeja žrtava rata i genocida 1992.-1995. u Mostaru.
Upravo su svoj dolazak u Mostar započele posjetom ovom muzeju i svoju šetnju, prepoznatljivu uz vezene jastučiće, peškiriće i fotografije nastavile do Šehitluka, a potom se zaputile do Starog mosta.
- Drago nam je što su nam ovo obilježavanje omogućili u Mostaru, željeli bismo i u drugim gradovima to uraditi, podsjetiti na zločin i genocid u Srebrenici. Stvarno nam je drago ko god nam se pridruži tokom naše šetnje, majke su mnoge umrle, sve manje i manje nas je u Tuzli - kazala je Hajra Ćatić iz Udruženja „Majke Srebrenice“.
Podsjetila je i na to da se još 1.300 Srebreničana vode kao nestali.
- Ja svog sina još nisam našla. Hiljade informacija imam, jer je bio izvještač iz Srebrenice. Išla sam u minsko polje, gdje su mi rekli sa svjedokom da je tu poginuo, međutim, ništa nisam našla... Bila bih zadovoljna i da nađem jedan njegov prst pa da označim njegov mezar - kazala je ova majka.
Upitana šta bi za nju značilo kada bi neko udruženje novinara pokrenulo nagradu „Nino Ćatić“, ona je kazala kako ima osjećaj da njenog sina, kako vrijeme prolazi, svi zaboravljaju.
- Da nije mene, čini mi se da ga niko ne bi spomenuo. On je napisao zbirku pjesama, u onakvim uvjetima izdavao se „Srebrenički glas“, trudio se i sve pjesme koje je napisao predviđao je šta će se desiti, zaista - kazala je Ćatić.
Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, kazao je da je ohrabren što je danas u Mostaru veliki broj građana i udruženja dao podršku majkama žrtava genocida u Srebrenici.
- Ovo je naš, nazovimo ga, pilot-projekt i svaki naredni mjesec bismo trebali ove aktivnost organizirati u nekom drugom gradu, širiti istinu o tome šta se desilo u Srebrenici i BiH, pričati priče i prenositi ih na djecu, jer mi smo već u godinama, umoreni i bez adekvatne podrške od institucija države. Jednostavno, imamo obavezu prenijeti ovaj naš posao na mlađe generacije, na djecu koja, na svu sreću, nisu zapamtila strahote rata - iznio je Mešković.
Šetnja je okončana skokom sa Starog mosta bez aplauza.