Grupa Goraždana iskazala je nezadovoljstvo zbog stanja u gradu nakon posljednjih padavina i činjenice da svaka jača kiša predstavlja potencijalnu opasnost, ali i izostankom stručnog planiranja razvoja infrastrukture. 

Ceste u koje se ulažu milioni maraka ponovo su pod vodom, vode za piće iz vodovoda, u koji su također uloženi milioni, nema kada je najpotrebnija, pješačke površine su uzurpirane, što su samo neki od problema koje su iznijeli okupljeni.  

Povod okupljanju organiziranom putem društvenih mreža bio je kolaps nakon nevremena u utorak navečer, kada su brojni građani u različitim dijelovima grada ponovo pretrpjeli velike materijalne štete.

 – Najveći je problem što ovdje već više od 42 godine ne postoji prostorno–planska dokumentacija. Ne planira se ništa već se radi stihijski. Detaljiše se kroz regulacione, a nemamo prostorni i urbanistički plan grada. Sistemski problemi se ne rješavaju godinama. Od rata se nije pristupilo ozbiljnom rješavanju tih problema, posebno ove oborinske vode i kanalizacija. Mi još u jednu cijev trpamo oborinske i kanalizacione vode, a profil cijevi ne odgovara današnjim potrebama, jer se grad širi i te cijevi ne mogu prihvatiti te količine vode koje dotiču iz padinskih dijelova u grad – kaže Ervin Dervišević, jedan od prostornih planera koji godinama nemaju priliku da rade u svojoj struci.

U realizaciji projekata nedostaje ne samo struka već i logika, kaže Amela Džafović-Kešan.

- Otkako su ova brda oko nas ogoljena, otkako su ovi „slećeli“ pa sve ogolili, mi imamo problem jer vodu nema šta da kupi. Ovdje je svaka kiša elementarna nepogoda. Oluja jeste bila, velika kiša jeste se izlila u kratkom vremenu, ali postoje proračuni, znamo da svake godine imamo takve kiše u to doba godine i trebamo napraviti adekvatne odvode – kaže Kešan.

Građani Goražda trenutno plaćaju ono što, često, nemaju. 

– Protestiram zato što ja više nemam gdje da se okrenem, a da je nešto uredu. Prođite ulicama grada. Ja nemam trotoara, nemam kuda da se krećem, ovaj grad je apsolutno ruraliziran. Posljednjih osam godina tako agresivno da je mene stid kao Goraždanku. Ovo što se događa je daleko od svakog razuma i ja apeliram na građane, voljeli me ili ne, da se ovome stane u kraj. Zadužili su nam djecu, moja djeca će da vraćaju kredite za ovu koju danas nemam. Onaj ko misli da ću mu plaćati nešto što nemam grdno se zeznuo – poručuje Kešan.