Planinarski klub "Goražde – Maglić" organizirao je zimski pohod "Grebak – put života", čuvajući sjećanja na jednu od najtežih i najčasnijih epizoda iz perioda odbrane Goražda.
Planinari iz Goražda, Sarajeva, Vogošće, Zenice, Novog Pazara, Sjenice i drugih gradova, predvođeni pripadnicima GSS Goražde, prošli su putem spasa, ali i smrti i ponosa i noć provode u Planinarskom domu „Nedim Pilav Jogi“ na Rudoj Glavi.
Godine 1992. i 1993. konvoji sa hiljadama ljudi iz opkoljenog grada, kroz snijeg, agresorske položaje, minska polja i zasjede, pod okriljem noći probijali su se do logističke baze na Grebku, odakle su u ruksacima nosili hranu za svoje porodice, lijekove za ranjenike i municiju za borce. Pješačenjima šumskim stazama Goraždani su potvrđivali svoju odlučnost da odbrane grad, ali je na tom putu stotine njih izgubilo svoje živote. Umiralo se i od gladi, iznemoglosti i zime, pa mnogi i danas kažu da su partizani u drugom svjetskom ratu doživjeli jedan, a Podrinjci na stotine Igmanskih marševa.
- Ponosan sam na sebe, jer sam na minus 10 stepeni i po snijegu, koji je na Kacelju bio visok i 130 centimetara, prešao ovaj put. Moji roditelji bili su prinuđeni da pješače u mnogo gorim uslovima – kaže Kerim Borčak, jedan od učesnika pohoda.
Put iz obruča trasirao je rahmetli Hasan Turčalo, a Fahrudin Hasović do Grebka je u ratu pječačio osam puta.
– Teško je riječima dočarati situaciju kada kolone iscrpljenih krenu na put dug oko 60 kilometara, kroz neprijateljske položaje, a moraju ga preći tokom noći jer danju smo izloženi napadima. Na tim putovanjima i sam sam se uvjerio da se i nadljudski napori mogu izdržati kada vas kući čeka gladno dijete – kaže Hasović.
Tokom pješačenja učesnici konvoja doživljavali su i lične i kolektivne halucinacije zbog hladnoće, a najpotresniji prizori pamte se sa proplanaka na kojima je desetine ljudi ostajalo smrznuto, a među njima i majke sa djecom u naručju postajale žrtve bijele smrti.
- PK „Goražde – Maglić“ nastoji sačuvati sjećanja na herojstva svih onih koji su tokom rata prošli ovim putem, pa se iz prkosa i želje da odbrane svoj grad vraćali na Drinu. Zato je ovih šest sati pješačenja najmanje što možemo učiniti u znak sjećanja na taj period – ističe Zajko Šovšić, predsjednik PK „Goražde – Maglić“.
