U pandemiji koronavirusa mogućnost redovnih kontrola i odlazaka kod ljekara je veoma ugrožena, a u slučajevima dječijeg dijabetesa to može da ima nesagledivo loše posljedice.
KORISNO
Značajan procent njih dolazi na liječenje u teškom stanju
Važno je rano prepoznavanje znakova i simptoma. Ilustracija
U pandemiji koronavirusa mogućnost redovnih kontrola i odlazaka kod ljekara je veoma ugrožena, a u slučajevima dječijeg dijabetesa to može da ima nesagledivo loše posljedice.
Odlaganje odlaska ljekaru na nagovještaj prvih simptoma dijabetesa kod mališana povećava rizik od produbljivanja metaboličkih poremećaja i stvaranja težih slučajeva bolesti poput dijabetesne ketoacidoze. Ketoacidoza je najteža akutna komplikacija dijabetesa koja životno ugrožava dijete i nastaje kada se simptomi dijabetesa ne prepoznaju na vrijeme.
Roditelji i djeca s novootkrivenim dijabetesom često se kasno javljaju ljekaru i zbog toga je veoma važna njihova edukacija, navode stručnjaci i naglašavaju da više od trećine djece (35 posto) s uspostavljenom dijagnozom dijabetesa ima ketoacidozu. Posebno brine statistika djece mlađe od pet godina, kod kojih se u više od 48 posto slučajeva oboljela djeca primaju u bolnicu u stanju ketoacidoze.
Značajan procent njih dolazi na liječenje u teškom stanju. U endokrinologiji se ketoacidoza smatra hitnim stanjem. Opće zdravstveno stanje se naglo pogoršava i praćeno je simptomima mučnine, povraćanja, bolovima u stomaku.
Svako dijete koje mnogo mokri, pije puno vode, osjeća da je gladno, a istovremeno gubi na kilaži, mora što prije da se javi ljekaru. Roditelji, ne čekajte, posmatrajte svoje dijete i reagirajte na vrijeme ukoliko primijetite simptome dijabetesa. Ova bolest sve više napreduje i zato je u ovim slučajevima vrijeme dragocjeno.
Važno je rano prepoznavanje znakova i simptoma, a kako bi se izbjeglo ovo stanje potreban je značajan fokus zdravstvenih radnika i roditelja. Svijest o ovom stanju treba da bude na daleko višem nivou kod svih onih koji provode vrijeme s djecom i odgovorni su za njih, a ne samo kod roditelja. Bilo bi dobro da o ovome vode računa i bake i djedovi, nastavno osoblje u vrtićima i školama, treneri u sportskim klubovima i odgovorne osobe u svim oblicima kolektivnih aktivnosti koje djeca pohađaju.