Prema najnovijim istraživanjima, kod djece koja plaču duže vrijeme može doći do  oštećenja mozga. Njihov mozak se tek razvija, zbog čega ih je opasno ostaviti da plaču  duže vrijeme. Doktorica Penelope Leh (Leach) vjeruje da ta djeca kasnije mogu imati poteškoće  u učenju.  

Ta teorija u suprotnosti je s popularnim vjerovanjem da se djeci može dozvoliti da plaču i  do 20 minuta. Neki stručnjaci, među kojima je i dr. Džina Ford (Gina), savjetuju roditeljima da  uspostave životni ritam svog novorođenog djeteta, uključujući i dozvoljavanje plakanja sve  dok se ne formira redovni obrazac spavanja.  

Ali, doktorica Leh kaže da mala djeca nemaju mentalnu zrelost kako bi mogla naučiti da odu spavati u određeno vrijeme. Dijete koje plače nakon nekog vremena će prestati, ali ne  zato što je naučilo samostalno otići spavati, nego zato što je iscrpljeno i odustalo od  traženja pomoći. 

Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola. Dugi  periodi plakanja proizvode kortizol u tolikoj količini da može oštetiti dječiji mozak. To ne  znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču.