Dječak u dobi od 11 godina preminuo je tokom noći u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu od posljedica infekcije koronavirusom.
Radi se o najmlađoj preminuloj osobi od posljedica novog virusa u Hrvatskoj. Kako piše 24sata.hr, dječak nije bolovao od drugih bolesti već je došlo do rijetke komplikacije. Odnosno, došlo je do multiorganskog upalnog sindroma koji se javlja kao pretjerani imunološki odgovor.Ljekari su prvi put ovoga proljeća kod djece i adolescenata, kao posljedicu infekcije COVID-om, počeli primjećivati takozvani "multiorganski upalni sindrom", koji može napasti bilo koji dio organizma.&nbsp;Do sada je zabilježeno nekoliko takvih slučajeva.

Kako je pojasnio prof.dr. Goran Tešović, voditelj Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", ovaj sindrom pogađa mlađe od 19 godina, koji su prije infekcije virusom SARS-COV2 bili posve zdravi.&nbsp;Rijetko se može dogoditi da se zabilježi i kod starijih od 19 godina, a najstariji pacijent u Hrvatskoj s ovim sindromom ima 22 godine.
- Sindrom o kojem govorimo je imunološki posredovan i javlja se nekoliko dana ili sedmica nakon infekcije koronavirusom. Varira od posve blage kliničke slike, do teške, koja može prouzrokovati pad krvnog pritiska i šok. Može pogoditi bilo koji organski sistem u tijelu, pluća, bubrege, jetru, krvožilni ili središnji živčani sustav, prouzorkovati probleme sa zgrušavanjem – kaže Tešović, dodajući da ovaj sindrom traje nekoliko dana i može biti potencijalno smrtonosan ako se ne prepozna vrijeme.
Iako ima određenih razlika, sličan je od prije poznatom Kawasakijevom sindromu, bolesti koja je karakteristična za djecu i očituje se osipom, teperaturom, povećanjem limfnih čvorova i katkada upalom srca i zglobova.&nbsp;No multiorganski inflamatorni sindrom kojeg uzrokuje COVID ipak je nešto novo, što su liječnici prvi put uočili tek kada je počela epidemija.&nbsp;Zato, kaže prof.dr. Tešović, nije moguće dati sigurne prognoze ostavlja li trajne posljedice. Liječi se imunomodularnom terapijom (primjerice, imunoglobulinima i kortikosteroidima), piše 24.sata.hr.

Dječak u dobi od 11 godina preminuo je tokom noći u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu od posljedica infekcije koronavirusom

Do sada je zabilježeno nekoliko slučajeva

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Nepisano je pravilo da se poslije praznika osjećamo depresivno, što i ne čudi s obzirom na to da se tokom novogodišnjih praznika potpuno isključimo iz realnosti i prepustimo čarima zadovoljstva i slavlja. Dobivanje nekoliko kilograma viška, potrošnja malo više novca, samo su neki od razloga koji nas dovode do depresivnih stanja.&nbsp; Psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež&nbsp; u izjavi za "Avaz" navela je neke činjenice o tzv. januarskoj depresiji.
-&nbsp;Mnogi ljudi robuju trendovima koji dolaze s vremenom, prije bih rekla da se radi o zimskom vremenu, kada nam energija dodatno opada, što donosi sa sobom depresivno stanje. Važno je to kako mi stvari doživljavamo - istakla je Vehabović-Rudež.

Pojašnjava da nam usmjerenost na rješenje zadatka može mnogo pomoći.

- Niko od nas ne traži da uvijek budemo veseli i nasmijani, ljutnja, tuga su osjećanja s kojima se svako od nas susreće. Ne postoji život bez tuge, straha, svi imamo osjećanja, ali na različite načine ih manifestiramo. Povećavanje socijalnih kontakata je, također, jedno od rješenja da doprinesemo svom boljem mentalnom zdravlju - navodi Vehabović-Rudež.

Savjeti psihoterapeutknjie

Januarska depresija: Trend ili realnost

Uz čitav niz važnih koža ima zadaću održavanja normalne temperature tijela, dakle termoregulacije. Taj mehanizam je veoma složen, a koža igra u tom lancu ima izvršnu funkciju.&nbsp;&nbsp; U tom procesu bitan faktor je znoj, proizvod znojnih žlijezda u koži kojeg čini 99 procenata vode. Isparavanjem znoja regulira se temperatura tijela. Dakle, znojenje je normalan fiziološki proces.
Tokom tog normalnog procesa ipak može doći do problema na koži bebe. Kako?
To se dešava zato što znoj, ako se pojačano stvara i duže vremena zadržava, nadražuje, iritira kožu, naročito kožu bebe koja je veoma nježna i osjetljiva. 
Doba najranijeg života je period kada se brojne funkcije organizma, pa tako i kože, još nalaze u fazi sazrijevanja da bi bile kasnije spremne za normalno funkcioniranje. To je jedan razlog njene osjetljivosti.&nbsp; Drugi razlog je sama građa kompletnog organizma bebe, u kojem je zastupljenost vode oko 90 posto.

Treći razlog su vremenski uvjeti, makroklimatski, koji su uslovljeni određenim godišnjim dobima kada je temperatura zraka povećana, kada je vruće i vlažno vrijeme, ali i mikroklimatski, kada roditelji iz straha da se beba ne prehladi, pretjerano zagrijavaju prostoriju u kojoj ona boravi ili je pretjerano utopljavaju.
I na kraju još četvrti razlog - fizički napor prilikom dojenja i hranjenja općenito. Ova pojava je dobro poznata majkama koje tada uoče da se beba pojačano znoji po glavi i vratu. 
No, znojenje bebe nije ograničeno samo na kožu glave i vrata već je prisutno na čitavom tijelu. Zato se i preporučuje da majka podlakticu, na koju će primiti bebu u toku dojenja, prekrije čistom pelenom koja će upiti znoj.
Pojačano znojenje imat će za posljedicu određene promjene na koži. One su, ipak, mnogo češće tokom toplijeg dijela godine. Te promjene imaju sve karakteristike upale kože ali blagog karaktera i bez ikakvih posljedica. 
Koža je crvena naročito na pregibima gdje se znoj duže zadržava. To su mjesta iza uha, na vratu, pazuhu, unutrašnja strana nadlaktice i natkoljenice te prepone. Koža lica nikada nije zahvaćena. 
Upala je praćena subjektivnim osjećajem svrbeža što se kod bebe najčešće manifestira plačem i nemirom. Da se radi o upali kože nastaloj kao posljedica pojačanog znojenja pokazuje i ponašnje nastalih promjena. 
Naime, nakon normaliziranja uslova i prestanka pojačanog djelovanja znoja, crvenilo nestaje. Ne preporučuje se mazanje zacrvenjele kože uljima ili puderima jer će oni začepiti izvodne kanale znojnih žlijezda, a tada nastaju ozbiljnije upalne promjene.
Kako liječiti nastale promjene? Prije svega pravilnim reguliranjem mikroklimatskih uslova koji su doveli do pojačanog znojenja: 
1. Ne pretopljavati bebu odjećom i pokrivačima. 
2. Odjeća mora biti od materijala koji dobro upija znoj. 
3. Prije hranjenja bebu raskomotite i laganije obucite. 
4. Čim se beba oznoji, odjeću treba promijeniti i oprati. 
5. Nakon preznojavanja, bebu okupati samo vodom bez dodatka sapuna i šampona. To naročito važi u toplim mjesecima godine, kada je bebu potrebno i nekoliko puta na dan prebrisati gazom namočenom u čistu vodu ili okupati kako bi se odstranili ostaci znoja. 
6. Kožu bebe njegujte blagom kremom koja je isključivo namijenjena za njegu beba. 
Nikakvi lijekovi nisu potrebni. Ovdje je dovoljna samo ispravna njega kože bebe od strane majke. Ni ljekar nije potreban. Ako i pored navedenih uputstava, crvenilo kože i dalje perzistira, a naročito ako se pogoršava, ako koža počinje vlažiti, potražite pomoć dermatologa.

Najčešći razlozi zašto i kada baš kod beba nastaje upala kože izazvana znojem

To se dešava zato što znoj nadražuje, iritira kožu

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Atopijski dermatitis kod dojenčadi je hronično oboljenje sve do druge godine života djeteta. Ponekad, ali rjeđe, dolazi i do spontanog zaliječenja promjena na koži. 
Promjene na koži beba najčešće su generalizirane, koža je crvena, vlaži i ljuska se u tankim lamelama. Glavni subjektivni simptom je svrbež. Zbog raširenosti bolesti na cijelo tijelote zbog upale i svrbežak koža je naseljena bakterijama. 
Kad je opravdano davati antibiotik
Za liječenje se zato redovno u općoj terapiji koriste antibiotici. Pored toga, zakva djeca často pate i od bronhitisa, a i na najmanju prehladu reagiraju spazmom disajnih puteva - piskutavim disanje. A i u tom slučaju lijek je - antibiotik.
Pored dvije spomenute i svaka druga infekcija koja zahtijeva uzimanje antibiotika na usta, kod beba sa atopijskom konstitucijom mnogo češće, može se slobodno reći uvijek, praćena je komplikacijama zbog uzimanja antibiotika čija je primjena medicinski sasvim opravdana. 
Skoro redovna posljedica uzimanja antibiotika je - kandidijaza. Na nju, kao komplikaciju treba misliti svaki ljekar koji daje antibiotik bebi sa atopijskim dermatitisom. Roditelji trebaju također, znati za tu komplikaciju.
Infekcija kandidom albikans javlja se na sluznicama usta, probavnog sistema i sluznicama spolnih organa kod dojenčadi oba spola. Dojenčad zbog infekcije usne šupljine odbijaju hranu jer je ih to jako boli pa su bebe plačljive i nervozne.
Na sluznici usne šupljine, koja je žarko crvene boje, mogu se vidjeti bjeličaste naslage poput ugrušaka mlijeka, koje predstavljaju kolonije kandide albikans. 
Iz usta se cijedi pljuvačka puna kandide koja lako dospijeva u nabore kože vrata i tu također izaziva upalu kože koja postaje crvena, vlažna, sjajna kao da je lakirana. Sluznice spolnih organa, slično kao i sluznica usne šupljine, su crvene i prekrivene bjeličastim naslagama. 
Ako dođe do infekcije probavnog sistema probavnog sistema, stolice su tečne, proljevaste, praćene bolnim grčevima. U okolini čmara, zbog dospijevanja kandide albikans iz stolice na kožu, prisutna je infekcija kože koja jako sliči na već opisane promjene na vratu. 
Kako liječiti komplikacije
Nerijetko je cijela koža bebine guze crvena, vlažna i bolna na dodir. Takva upala kože nije obični pelenski osip, već puno ozbiljnije oboljenje koje zahtijeva odgovarajuću terapiju.
Navedene komplikacije antibiotske terapije mogu se spriječiti na dosta jednostavan način. Svakoj bebi sa atopijskom konstitucijom, uz antibiotik treba istovremeno dati antimikotik, a to su kapi nistatina. Istovremenom primjenom antibiotika i nistatina spriječit će se nastanak infekcije kandidom. 
Kapi se trebaju primjenjivati prema priloženom uputstvu onoliko dugo koliko traje i antibiotska terapija pa čak i produžiti tri do četiri dana nakon prestanka uzimanja antibiotika. 
Kako bebi davati nistatin kapi
Kapi nistatina mogu se direktno nakapati na sluznicu usne šupljine i sačekati da ih beba proguta ili se mogu dati sa kašičicom čaja. Svaki ljekar i svaki roditelj koji daju nistatin trebaju znati da taj lijek nema nikakvog štetnog djelovanja na organizam, jer se ne resorbira iz probavnog sistema pa prema tome ne može izazvati ni alergijske reakcije organizma.

Svakoj bebi sa atopijskom konstitucijom, uz antibiotik treba  istovremeno dati antimikotik, a to su kapi nistatina. Istovremenom primjenom antibiotika i nistatina spriječit će se nastanak infekcije kandidom

Antibiotici su uvijek dvosjekli mač za djecu

Alergijske reakcije su sve češće u čitavom svijetu. Razlozi su brojni. Zagađenje čovjekove okoline je sigurno jedan od razloga učestale pojave alergijskih reakcija već u ranom dojenačkom periodu, ali nije i jedini. Nasljedni, genetski faktori, u nastanku alergije igraju najvažniju ulogu.
Šta je alergija
Alergija je reakcija odbrambenog sistema organizma na neškodljive supstance, dakle, na supstance koje kod osoba koje nisu sklone alergiji ne izazivaju nikakve promjene, a koje su prisutne u našoj okolini i koje se nazivaju alergenima.
Alergijska reakcija je sasvim nepoželjna za sam organizam alergične osobe, nastala kao posljedica pogrešnog reagiranja obrambenog sistema. Najveći broj lergena su bjelančevine. U dojenačkom priodu najčešće su to nutritivni alergeni, odnosno alergeni koji dospijevaju u organizam putem probavnih organa. 
To su, prije svega, neadaptirano mlijeko, odnosno mlijeko životinja, zatim jaja, naročito bjelance. To su alergeni animalnog porijekla, ali probleme mogu izazvati i alergeni prisutni u povrću (vegetabilni alergeni) i u citrusnim plodovima, naročito limunu i narandži. 
Alergeni u organizam dojenčeta mogu dospjeti i putem disajnih organa. To su inhalatorni alergeni u koje se ubrajaju pelud trava, korova i drveća, kućna prašina i različite supstance koje su nakon isparenja dospjele u zrak - različita sredstva za održavanje higijene, podova i drugih površina.
Alergeni mogu dospjeti u organizm dojenčeta i putem kože. To mogu biti sredstva za kupanje i njegu bebine kože, deterdžent koji zaostaje nakon pranja u rublju, omekšivači rublja, ali i boje kojima su obojeni odjeća i prekrivači bebe.
Koža i sluznice bogate su ćelijama koje učestvuju u imunološkom odgovoru. Zato se prvi simptomi alergije manifestiraju upravo na koži i sluznicama.
Najčešće reakcije 
Alergijske reakcije u dojenačkom periodu možemo grubo podijeliti u one koje se manifestiraju na koži i manifestacije alergije na sluznicama.
Promjene na koži manifestiraju se otokom, crvenilom, svrbežom i vlaženjem kože. Najčešće se, ukoliko su razlozi alergijske reakcije nutritivni alergeni, prve promjene javljaju u okolini usana i na samim usnama, zatim na koži lica, a onda se prošire na čitavu kožu. 
Na otečenoj i zacrvenjenoj koži zatim se javljaju bistri mjehurići tankog pokrova koji brzo pucaju. To su znaci atopijskog dermatitisa. Alergeni iz hrane, pored promjena na koži, često su udruženi sa grčevima u trbuhu, proljevom i povraćanjem. 
Često simptomi probavnih organa traju duže vremena, i sve dok se kod većine dojenčadi ne pojave i promjene na koži, ni roditelj, ni ljekar ne pomišljaju da su razlozi pojave grčeva, proljeva i povraćanja alergeni koji su u organizam dojenčeta dospjeli hranom. 
Alergeni iz hrane
Nutritivni alergeni, dakle alergeni koji se unose putem hrane, i jesu najčešći uzroci nastanka alergijskih manifestacija dojenčeta starijeg od tri mjeseca. 
Najčešća oboljenja alergijske prirode dojenačkog perioda čiji je uzrok alergija na hranu su atopijski dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis i koprivnjača. 
Ponekada je i iskusnom dermatologu na osnovu samog izgleda promjena, dakle samo na osnovu kliničke slike, teško razlikovati ova oboljenja jer su dosta slična, sa izuzetkom koprivnjače koja ima karakterističan i lako prepoznatljiv izgled. 
Ako su uzroci alergijske reakcije inhalatorni alergeni, dakle oni koji su u organizam dojenčeta dospjeli putem disajnih organa, simptomi alergijske reakcije prisutni na koži često su udruženi sa znacima alergije disajnih organa. 
Promjene na koži slične su promjenama u toku alergije na nutritivne alergene, ali su često udružene sa curenjem nosa i znacima bronhitisa.
Za smirenje alergijskih promjena kože i sluznica u opštoj terapiji primjenjuju se antihistaminici. Važno je zapamtiti da se alergijske promjene neće smiriti sve dok alergen ili alergeni dospijevaju u organizam.
Važno je da roditelji prate ponašanje djeteta kako bi lakše otkrili sumnjivi alergen, na koji se onda mogu uraditi kožni testovi i testovi krvi i sa sigurnošću utvrdiiti izazivač alergijske reakcije.
Ukoliko se dokaže da je alergen dospio u organizam putem hrane, dokazanu namirnicu treba izbjegavati u prehrani. Izbjegavanje alergena koji putem disajnih organa dospijevaju u organizam praktično je nemoguće. 
Međutim, treba bar nastojati da se smanji udisanje alergena stavljanjem na lice vodom navlaženih maski u svim situacijama kad je alergen prisutan u zraku.

Sve dok se kod većine dojenčadi ne pojave i promjene na koži, ni roditelj, ni ljekar ne pomišljaju da su razlozi pojave grčeva, proljeva i povraćanja alergeni koji su u organizam dojenčeta dospjeli hranom

U dojenačkom priodu najčešće su to nutritivni alergeni

Maloj djeci najčešće smetaju bjelančevine

Urođeni nedostatak kože je promjena koja se vidi već u momentu rođenja bebe ili nekoliko dana nakon toga. Vidi se kao rana jasno omeđena od okolne kože i bez ikakvih znakova upale.
Ovaj urođeni nedostatak najčešće je lokaliziran u predjelu glave, bolje reći sklapa, dakle dijela kože glave koji je obrastao dlakom. Nedostatak kože je okruglog ili ovalnog oblika. 
Moguć nedostatak i kosti
Obično je solitaran, ali može istovremeno da bude prisutan defekt kože na više mjesta. Pored kapilicijuma nedostatak kože može se naći i na licu, trupu i ekstremitetima.
Nekada je taj defekt udružen i sa nedostatkom kosti na koju koža naliježe, a u području glave i sa nedostatkom tvrde moždane ovojnice - dure mater.
Zašto nastaje ovaj nedostatak? Tačan uzrok nije poznat. Kod nekih beba nađene su promjene na hromozomima, ali ne kod svih. U takvim slučajevima nedostatak kože može biti udružen sa promjenama na drugim organima koji se razvijaju iz ektodermalnog zametnog lista.
Kod beba bez hromozomalnih promjena urođeni nedostatak kože povezuje se sa štetnim djelovanjem nekih lijekova koje je majka uzimala tokom trudnoće. 
Nekada se nađu i promjene na amnionskim ovojnicama, dakle ovojnicama koje omotavaju bebu u uterusu. U takvim slučajevima nedostatak kože povezuje se sa traumom koju na koži izazivaju ožiljci amnionskih ovojnica. Uslijed pritiska tih ožiljaka koža nedostaje baš na tim mjestima.
Ponekada nedostatak kože može biti prva manifestacija intrauterino nastale bulozne epidermolize, jednog nasljednog, vrlo ozbiljnog i do danas neizlječivog obljenja. 
Trajni gubitak dijela kose
Kod tog oboljenja već u toku intrauterinog života nastao je mjehur koji je pukao i zato se na porodu vidi nedostatk kože na tom mjestu. Kod takvih beba već u toku poroda ili najčešće neposredno nakon njega, dolazi do pojave mjehurova ispunjenih bistrim ili, mnogo češće, krvavim sadržajem, i na drugim dijelovima tijela.
Ako je urođeni nedostatak kože lokaliziran na koži glave obrasloj dlakama, na tom mjestu dlaka nikada neće porasti. To je ireverzibilna, ožiljna alopecija.
Ako je urođeni nedostatak kože lokaliziran na sredini vrha glave, a posebno ako ima više defekata, često dolazi do smrtnog ishoda usljed tromboze glavnog venskog sinusa moždanih ovojnica. 
Kako spriječiti infekciju
Kakva je prognoza urođenog neostatka kože? Koža je vanjski zaštitni omotač koji čuva tijelo od vanjskih. Na mjestima gdje kože nema otvoren je put za infekciju cijelog organizma. Zato ta mjesta treba liječiti u sterilnim uslovima. 
Nedostatke kože treba mazati srebrenim sulfadiazinom. Trebat će duže vremena da se na mjestu urođenog defekta stvori ožiljak i tako se on prekrije i spriječi put za ulazak bakterija, virusa i gljiva.

Urođeni nedostatak kože povezuje se i sa štetnim djelovanjem nekih lijekova koje je majka uzimala tokom trudnoće

Ovaj urođeni nedostatak najčešće je lokaliziran u predjelu glave

Urođeni nedostatak kože: Problem koji nastaje još u majčinoj utrobi

Dojenačke akne javljaju se kod 20 procenata novorođenčadi već tokom prvog mjeseca života. Pojavljuju se uglavnom na licu, rijetko na drugim dijelovima tijela. Često su udružene sa tjemenjačom.
Iz placente ili iz mlijeka
Kako izgledaju? Na koži čela, brade, nosa i ispod očiju pojavljuju se bjeličaste promjene veličine glavice pribadače. To su tzv. zatvoreni komedoni. Rjeđe se pojavljuju crne tačkice koje liče na komedone kakvi se javljaju u tinejđerskom dobu. 
Zatim se pojavljuju sitne, žućkaste gnojanice, tzv. pustule i sitni mjehurići, tzv. vezikule. Ponekada se javljaju i sitni tvrdi čvorići. Ponekad beba nesvjesno češe lice, jer te promjene svrbe.
Zašto nastaju i zašto su ove akne često udružene sa tjemenjačom? Obje promjene nastaju pod utjecajem androgenih, to jest muških spolnih hormona koji su dospjeli u krvotok dojenčeda iz krvotoka majke putem placente ili još u doba života u materici, ili kasnije, poslije rođenja putem majčnog mlijeka. 
Kriva je i gljiva
Najnovija istraživanja pokazala su da njihovom nastanku doprinosi saprofitna gljiva Malassezia sympolais koja je normalno prisutna u izvodnom kanalu lojne žlijezde. 
Dojenačke akne češće su kod beba koje majke utopljavaju. Pod utjecajem povišene temperature lojne žlijezde stvaraju više loja. Pod pritiskom povećanih količina loja zid lojne žlijezde puca i nastaju promjene u koži, a to su ružičaste papule, pustule i čvorići.
Kakva je prognoza dojenačkih akni? Promjene traju tri do četiri mjeseca, a dužina trajanja je individualna i ovisi o nasljednim faktorima osjetljvosti lojnih žlijezda bebe na androgene hormone koje, kao neželjeni miraz, dobiva od svoje majke. 
Dojenačke akne iščezavaju ne ostavljajući ožiljke, ali bebe koje su ih imale u 50 posto slučajeva imat će tinejdžerske akne u pubertetu. 
Obavezno kod dermatologa
Kako se liječe dojenačke akne? Većina roditelja se uspaničeni kada se ove promjene pojave na licu. A zapravo trebaju konsultirati dermatologa koji će postaviti tačnu dijagnozu. 
Zašto je to nužno? Zato što slično mogu početi i gnojne infekcije kože lica dojenčeta, koje zahtijevaju odgovarajuće liječenje.
A ako je dermatolog dijagnosticirao dojenačke akne, nikakva terapija nije potrebna, bez obzira na to što ima liječnika koji preporučuju da kožu lica bebe treba čistiti losionom, mazati kremama ili drugim sredstvim za njegu kože.
Umivanje - čajem od kamilice
Lice treba prati čajem od kamilice i sačekati da se promjene same od sebe povuku. Ne treba paničiti zato što se u međuvremenu javljaju nove promjene, dok se starije povlače.

Promjene zvane dojenačke akne nastaju tokom prvog mjeseca života pod utjecajem androgenih hormona

Na koži čela, brade, nosa i ispod očiju pojavljuju se bjeličaste promjene

Mamini hormoni kvare bebino lice

Urticaria pigmentosa javlja se gotovo na rođenju, najčešće oko trećeg mjeseca, ali i u toku prve godine života. Naziv urtikarija uvijek asocira na reakciju kože usljed preosjetljivosti na hranu, lijekove, prašinu, ujed insekta ili prisustvo crijevnih parazita. 
Međutim, ništa od navedenog ne može se povezati sa pigmentnom novorođenačkom urtikarijom, jer to nije oboljenje izazvano alergijskom reakcijom. Ime je dobila samo zbog sličnosti sa urtikama koje se javljaju u toku bolesti. 
Dva oblika bolesti
Ta se sličnost očituje tako što <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/408154/kozne-promjene-kod-trudnica-hormonalne-promjene-i-cvorovi-na-nogama">promjene na koži</a> izazivaju svrbež, poslije češanja nabubre, poprimaju crvenu boju i liče na promjene koje se javljaju nakon dodira koprive ili žare. 
Oboljenje nije tako rijetko. Javlja se u dva oblika. Jedan je oblik blaži, i zahvata samo kožu. Taj oblik ima dobru prognozu. Drugi, teži ili maligni oblik, pored kože zahvaća i unutrašnje organe.
Pigmentna urtikarija nastaje kao posljedica nakupljanja u koži specijalnih ćelija - mastocita. Te su ćelije normalno prisutne u koži, ali pojedinačno. Kod pigmentne urtikarije, međutim, nalaze se u nakupinama žućkaste boje.
Te nakupine spontano svrbe, a na malo jači dodir reagiraju otpuštanjem supstanci koje su inače prisutne u njihovim granulama. Glavna među tim supstancama je histamin koji dovodi do proširenja krvnih sudova i izlaska seruma u okolnu kožu. 
Beba postaje nervozna i nesvjesno češe te promjene. Nakon češanja žućkaste mrlje nabubre do veličine zrna graška, mekane su konzistencije i crvene boje, pa beba izgleda kao ožarena koprivom. 
Napad svrbeža
Takvo stanje traje nekoliko sati, onda se opet pojave žućkaste mrlje - do narednog napada svrbeža. Ponekad se na mjestu žućkaste mrlje može pojaviti mjehur ispunjen bistrom tečnošću i praćen jakim svrbežom. Mjehuri se najčešće javljaju na potkoljenicama i stopalima.
Ako su nakupine mastocita prisutne samo u koži, oboljenje, kako je već rečeno, ima dobru prognozu. Opće stanje bebe je dobro, a obično oko četvrte godine života pigmentna urtikarija nestaje spontano. Zbog toga je bolest benigna. 
Djeci sa pigmentnom urtikarijom ne treba davati aspirin niti druge lijekove koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu. Acetilsalicilna kiselina dovodi do otpuštanja histamina iz mastocita koji su kod urtikarije pigmentoze prisutni u velikom broju. Nakon uzimanja aspirina javljaju se crvenilo kože cijelog tijela, proljev i povraćanje.
Maligna urticaria pigmentosa ima gotovo promjene na koži, ali istovremeno i na unutrašnjim organima, naročito jetri, slezeni i kostima. Pored žućkastih mrlja na koži se vide brojni prošireni sitni krvni sudovi tzv. teleangiektazije. 
Obavezne pretrage
Mjehuri, odnosno bule, mnogo su češće, prognoza ovakvih bolesnika je teža, a liječenje kompliciranije.
Izolirana, dakle samo kožna pigmentna urtikarija, nasreću, mnogo je češća u odnosu na sistemsku, malignu pigmentnu urtikariju. Ono što se neminovno mora provesti kod benigne pigmentne urtikarije jeste kompletna procedura pretraga.
Cilj je dokazati da umnoženi mastociti nisu istovremeno prisutni na unutrašnjim organima, prije nego se bolest proglasi benignom, kada roditelji konačno mogu odahnuti. 
Važno je smiriti roditelje
Zadatak ljekara jeste uvjeriti roditelje da su navedene procedure ispitivanja bezbolne za bebu i tako ih smiriti. Uz smirene roditelje mnogo je lakše provesti ispitivanje bebe i na kraju urtikariju pigmentosu okarakterizirati kao benignu, što se srećom najčešće i dešava. 
Kada liječenje nije potrebno
Liječenje benigne urtikarije nije ni potrebno jer se bolest spontano povlači. Treba izbjegavati grublje manipulacije kožom djeteta, izbjegavati česte kupke u toploj vodi, jer to sve podražuje mastocite pa oni počnu otpuštati histamin. U tom slučaju od terapije jedino ostaje dati antihistaminik.

Promjene na koži izazivaju svrbež, poslije češanja nabubre, poprimaju crvenu boju i liče na promjene koje se javljaju nakon dodira koprive ili žare

Pigmentna urtikarija nastaje kao posljedica nakupljanja u koži specijalnih ćelija - mastocita

Pigmentna urtikarija novorođenčeta: Nije koprivnjača, ali svrbi

Zbog svoje anatomske lokalizacije, otvorenosti prema vanjskoj sredini i uloge u toku seksualnog kontakta rodnica i njeno predvorje veoma se lako inficiraju. Rodnica je, naime, smještena ispred čmara, na udaljenosti četiri-pet centimetara, pa saprofiti - bakterije koje su normalni stanovnici debelog crijeva - lako dospijevaju na sluznicu vulve i vagine. 
Na isti način bakterije prelaze u vulvu i vaginu iz mokraćne cijevi čiji se vanjski otvor nalazi u predvorju vagine. Mokraća je normalno sterilna, ali zbog blizine debelog crijeva i rodnice pet do 15 procenata svih žena ima bakterije u mokraći.
Šta izaziva upalu
Rodnica se prema gore nastavlja u matericu. Bakterije iz nje, preko vrata materice proširuju se na sluznicu materice, odatle dospijevaju u jajovod i jajnike gdje izazivaju upalne procese čija posljedica mogu biti neplodnost ili vanmaterična trudnoća.
Kod <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/363226/zasto-se-trudnicama-ne-preporucuje-podizanje-teskih-predmeta">trudnica</a> jedna od najčešćih bolesti je upala sluznice rodnice (vagine) i njenoga predvorja (vulve), a njen latinski naziv je vulvovaginitis. 
Upalu izazivaju različiti uzročnici, najčešće su infekcije izazvane bakterijama gnojenja - streptokokama i stafilokokama - i crijevnim bakterijama, takozvanim koli bakterijama.
Među ovim bakterijama naročito su česte Echerhia coli i enterobakter, ali i spolno prenosive bakterije u koje spadaju trihomonas i Gardnerela vaginalis. 
Nepravilna i nedovoljna njega intimnih dijelova tijela mogu biti važan faktor nastanka infekcije rodnice i njenog predvorja. Važan znak akutne, svježe infekcije je pojačan iscjedak koji može zaudarati, izazivati svrbež i žarenje spolovila.
Ukoliko je infekcija bila prisutna prije trudnoće pa i dalje perzistira, u tom slučaju ne mora davati simptome kao što su bol, otok, crvenilo, povišena temperatura, jer je bolest u hroničnoj fazi, ali može uzrokovati spontani pobačaj, prijevremeni porod i rađanje nedonesenog djeteta.
Znaci hronične infekcije znatno su blaži i manifestiraju se pojačanim iscjetkom iz vagine, povremenim svrbežom predvorja vagine i pečenjem prilikom mokrenja.
Infekcije vagine koje su se proširile na matericu najčešći su uzrok prijevremenog prskanja vodenjaka i infekcije novorođenčeta kao što su upala pupka, upala pluća ili sepsa.
Kako dolazi do infekcije
Kako bakterije dospijevaju na sluznicu vagine i vulve? Postoje tri načina:
* U toku seksualnog kontakta, od seksualnog partnera zaraženog trihomonas vaginalisom, gonokokom, klamidijom i gardnerelom vaginalis;
* Iz debelog crijeva i
* Iz mokraćne cijevi u toku infekcije mokraćnih puteva.
Rodnica spolno zrele žene ima zaštitne bakterije koje sprečavaju infekcije. To su Doderleinovi bacili koji proizvode mliječnu kiselinu i zato je pH vagine kiseo, što je važno znati da bi se pravilno održavala intimna higijena. 
Nažalost, učinak kiselosti nije uvijek dovoljan da spriječi infekcije vagine. Normalan vaginalni iscjedak je bjeličast, guste konzistencije. U toku trudnoće, naročito pri njenom kraju, iscjedak postaje nešto obliniji i ostavlja trag na rublju. Zato trudnica treba obavljati vanjsku toaletu dva do tri puta dnevno.
Toaleta se obavlja pranjem tekućom vodom nakon svakog mokrenja. Pred kraj trudnoće česta je inkontinencija, jer trudnica više nije u stanju kontrolirati mokrenje, pa u tom slučaju treba se još češće prati.
Sapun mora biti blag, pH mu mora biti približan pH vagine, dakle između 3,5 i 5,5, a najbolje je upotrijebiti tekući sapun. Sapuni isušuju kožu, naročito sluznicu jer odstranjuju masni pokrov. Zato je najbolje upotrebljavati sindete koji se prepoznaju po tome što proizvode malo pjene, ali i daleko manje, u odnosu i na najblaži sapun, odstranjuju masnoće sa kože. 
Prati se uvijek treba od sprijeda prema natrag, dakle od vagine prema čmaru. Na taj način se sprečava prenos bakterija iz čmara u vaginu. Sredstvo za intimnu njegu ne smije ostati u vagini jer iritira sluznicu što za posljedicu ima nesnosan svrbež. 
Ulošci nisu za trudnice
Nakon toga intimne dijelove treba posušiti mekanom pamučnom tkaninom nježno upijajući ostatke vode, bez trljanja. Vaginalne uloške i vaginalne predloške trudnica ne treba upotrebljavati.
Nakon poroda nastaje nagla promjena hormonalnog statusa onakvog kakav je bio tokom devet mjeseci trudnoće. Materica se naglo smanjuje. Prvih dana nakon poroda izlučevine iz materice, tzv. lohija, obilna su i krvava, zatim postaju smećkasta, a nakon dvije sedmice vaginalni iscjedak opet postaje bjeličast i oskudan. 
Količina iscjetka se pojačava u toku akta dojenja bebe, kao posljedica djelovanja hormona oksitocina. Djelovanje oksitocina normalizira se u toku mjesec dana nakon poroda. 
Njega međice
Kod većine žena koje prvi put rađaju u toku izlaska glave ploda uradio se rez međice, tzv epiziotomia. Kako je međica dobro prokrvljena, ona brzo zarasta. U tom periodu potrebno je obavljati toaletu ispiranjem mlakom vodom uz dodatak blagog dezinficijensa, nekoliko puta na dan, bez upotrebe sapuna. 
Nakon nježnog posušivanja nije potrebno nanositi nikakve antibiotske preparate u obliku spreja. Već sedmog dana provodi se toaleta kao i prije poroda. Izuzetak su slučajevi kada se epiziotomija inficirala, kada se liječenje provodi pod strogim nadzorom ljekara.

Nepravilna i nedovoljna njega intimnih dijelova tijela mogu biti važan faktor nastanka infekcije rodnice i njenog predvorja. Važan znak akutne, svježe infekcije je pojačan iscjedak koji može zaudarati, izazivati svrbež i žarenje

Nepravilna i nedovoljna njega intimnih dijelova tijela mogu biti važan faktor nastanka infekcije rodnice

Intimna njega u trudnoći i poslije poroda

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog
Uz čitav niz važnih koža ima zadaću održavanja normalne temperature tijela, dakle termoregulacije. Taj mehanizam je veoma složen, a koža igra u tom lancu ima izvršnu funkciju. 
U tom procesu bitan faktor je znoj, proizvod znojnih žlijezda u koži kojeg čini 99 procenata vode. Isparavanjem znoja regulira se temperatura tijela. Dakle, znojenje je normalan fiziološki proces.
Tokom tog normalnog procesa ipak može doći do problema na koži bebe. Kako?
To se dešava zato što znoj, ako se pojačano stvara i duže vremena zadržava, nadražuje, iritira kožu, naročito kožu bebe koja je veoma nježna i osjetljiva. 
Kako dolazi do upale
Doba najranijeg života je period kada se brojne funkcije organizma, pa tako i kože, još nalaze u fazi sazrijevanja da bi bile kasnije spremne za normalno funkcioniranje. To je jedan razlog njene osjetljivosti.
Drugi razlog je sama građa kompletnog organizma bebe, u kojem je zastupljenost vode oko 90 posto.
Treći razlog su vremenski uvjeti, makroklimatski, koji su uslovljeni određenim godišnjim dobima kada je temperatura zraka povećana, kada je vruće i vlažno vrijeme, ali i mikroklimatski, kada roditelji iz straha da se beba ne prehladi, pretjerano zagrijavaju prostoriju u kojoj ona boravi ili je pretjerano utopljavaju.
I na kraju još četvrti razlog - fizički napor prilikom dojenja i hranjenja općenito. Ova pojava je dobro poznata majkama koje tada uoče da se beba pojačano znoji po glavi i vratu. 
No, znojenje bebe nije ograničeno samo na kožu glave i vrata već je prisutno na čitavom tijelu. Zato se i preporučuje da majka podlakticu, na koju će primiti bebu u toku dojenja, prekrije čistom pelenom koja će upiti znoj.
Pojačano znojenje imat će za posljedicu određene promjene na koži. One su, ipak, mnogo češće tokom toplijeg dijela godine. Te promjene imaju sve karakteristike upale kože ali blagog karaktera i bez ikakvih posljedica. 
Koža je crvena naročito na pregibima gdje se znoj duže zadržava. To su mjesta iza uha, na vratu, pazuhu, unutrašnja strana nadlaktice i natkoljenice te prepone. Koža lica nikada nije zahvaćena. 
Upala je praćena subjektivnim osjećajem svrbeža što se kod bebe najčešće manifestira plačem i nemirom. Da se radi o upali kože nastaloj kao posljedica pojačanog znojenja pokazuje i ponašnje nastalih promjena. 
Naime, nakon normaliziranja uslova i prestanka pojačanog djelovanja znoja, crvenilo nestaje. Ne preporučuje se mazanje zacrvenjele kože uljima ili puderima jer će oni začepiti izvodne kanale znojnih žlijezda, a tada nastaju ozbiljnije upalne promjene.
Preporuke majkama
Kako liječiti nastale promjene? Prije svega pravilnim reguliranjem mikroklimatskih uslova koji su doveli do pojačanog znojenja:
1. Ne pretopljavati bebu odjećom i pokrivačima. 
2. Odjeća mora biti od materijala koji dobro upija znoj. 
3. Prije hranjenja bebu raskomotite i laganije obucite. 
4. Čim se beba oznoji, odjeću treba promijeniti i oprati. 
5. Nakon preznojavanja, bebu okupati samo vodom bez dodatka sapuna i šampona. To naročito važi u toplim mjesecima godine, kada je bebu potrebno i nekoliko puta na dan prebrisati gazom namočenom u čistu vodu ili okupati kako bi se odstranili ostaci znoja. 6. Kožu bebe njegujte blagom kremom koja je isključivo namijenjena za njegu beba. 
Nikakvi lijekovi nisu potrebni. Ovdje je dovoljna samo ispravna njega kože bebe od strane majke. Ni ljekar nije potreban. Ako i pored navedenih uputstava, crvenilo kože i dalje perzistira, a naročito ako se pogoršava, ako koža počinje vlažiti, potražite pomoć dermatologa.

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog
Trudnoća jeste normalno stanje organizma zdrave žene, ali se ipak naziva i drugim stanjem. Naziv drugo stanje nije došao tek tako. Organizam trudnice ipak drukčije reagira na neke fizičke podražaje vanjske sredine, među koje spada izlaganje sunčevoj svjetlosti i plivanje. 
Ne solarij
Zato je najčešće pitanje koje trudnica u ljetnom periodu postavlja dermatologu ono - da li se smije izlagati suncu, odnosno smetaju li joj sunčanje i plivanje.
Ukoliko je tok trudnoće uredan, trudnica može plivati pod uslovom da temperatura morske vode nije niža od 24 stepena, jer hladnija voda može da provocira nastanak kontrakcija materice pa i prijevremenog poroda. 
Isto tako voda ne smije biti ni pretopla, a to je najčešće slučaj sa vodom u bazenima, manje sa morskom vodom. Mnogo bolje je da trudnica pliva u morskoj vodi jer je, između ostalog, čistija i bez tako velike koncentracije hlora, kao što je slučaj sa vodom u bazenima. 
Hlor, naime, jako isušuje kožu, a koža trudnice, zbog odnosa hormona, više je sklona brzom isušivanju.
Trudnica treba biti više pažljiva prilikom izlaganja suncu, naročito ako je u zadnjem tromjesečju trudnoće i ako je svjetlije boje kose i očiju. Nikakva priprema za brže tamnjenje kože u prirodi, kao što je solarij, ne preporučuje se trudnicama. 
Proces izlaganja sunčevoj svjetlosti treba biti veoma postepen, uz redovnu upotrebu zaštitnih faktora protiv ultravioletnih A i B zraka. Najbolje vrijeme za sunčanje jesu rani jutarnji i kasni popodnevni sati.
Oprez i u hladu
U trudnoći, pod djelovanjem hormona, kod velikog broja trudnica javlja se tamna linija ispod pupka, tzv. linia fusca ili linia nigra, zatim koža oko bradavica dojki jače se pigmentira kao i koža lica. 
Što je osoba tamnije puti, i ove pigmentacije su jače izražene. A sve ove promjene u pigmentaciji kože postaju još izraženije ako se trudnica izlaže djelovanju sunčeve svjetlosti. 
To je još jedan razlog više zašto trudnice trebaju biti obazrive prilikom sunčanja na obali mora, čak i ako borave u hladu. Naime, zbog odbijanja, odnosno refleksije o površinu morske vode i pješčane plaže količina sunčevih zraka koje dospiju na kožu u takvoj okolini se multiplicira.
Ukoliko trudnica ima proširene krvne sudove kože ili proširene vene na nogama, onda naročito treba izbjegavati sunčanje. U takvim stanjima se preporučuje šetnja plićakom u jutarnjim satima i u predvečerje, kada je insolacija manja, jer će talasi vode djelovati poput najfinije masaže na cirkulaciju koja nije odgovarajućeg kvaliteta. 
Šetnje plažom
Isto tako se preporučuje šetnja bosim stopalima po pješčanim plažama, jer će i to imati isti efekat masaže i jačanja mišića stopala, koji veoma često popuste pod težinom tijela trudnice, što ponekad rezultira ravnim stopalima i poremećajem statike tijela. I na kraju pitanje koje slijedi jeste koju kremu i sa kojim zaštitnim faktorom upotrijebiti u toku ljeta. Odgovor je kratak, krema sa najvećim zaštitnim faktorom, ali je nikada ne nanijeti prvi put na cijelu površinu tijela. 
Prvo je treba nanijeti na manju površinu, ostaviti da djeluje nekoliko sati i posmatrati reakciju kože. Ako nema crvenila i svrbeža, znači da koža podnosi kremu i da je sljedeći put možete nanijeti na cijelo tijelo. 
Ono što je obavezno, i ono što se ne smije zaboraviti, jeste da nakon sunčanja treba zaštitnu kremu protiv sunca saprati vodom i nanijeti kremu za njegu kože.

Trudnoća i ljeto: Na sunce - samo rano ujutro i kasno popodne

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog
Svakoga ljeta poneka mlada majka postavi mi ista pitanja: 
1. Smijem li bebu odvesti na more;
2. Smije li se beba sunčati;
3. Smijem li bebu barem smočiti u morskoj vodi?
Kod nas se, naime, smatra da je samo odlazak na more pravi odmor, prava prilika za sunčanje i plivanje. Zato, kao odgovor na prvo pitanje - jedna napomena: Lijepo je otići na more, primorska klima povoljno djeluje na organizam, morska voda je zaista ugodna za plivanje.
Kada i koliko na sunce
Međutim, za dobar odmor potrebno je osigurati udoban smještaj i boravak u čistoj, nezagađenoj, a za bebu i mirnoj okolini. Nisam sigurna da je sve to moguće osigurati na svakoj plaži. Možda biste sve to mogli prije naći na kontinentu - uz rijeku, na jezeru, na planini ili selu.
No, vratimo se na drugo pitanje: Kako, kada i koliko bebu izlagati suncu?
Bebe do šestog mjeseca života ne treba nikako izlagati suncu. Pod izlaganjem suncu podrazumijeva se izloženost gole kože direktnom djelovanju sunčeve svjetlosti. 
No, to ne znači da bebe treba držati u zatvorenom prostoru. Naprotiv, bar u ljetnom periodu djeca koja žive u većim gradovima imaju priliku biti na čistom zraku i to treba iskoristiti. 
A beba mlađa od šest mjeseci može biti napolju, u hladovini i odjećom sasvim zaštićena od direktnog sunčevog zračenja. 
U kasnijem dobnom uzrastu, dakle poslije šest mjeseci života, za sunčanih dana najbolje je i dalje bebu držati u hladu, ali pojedini dijelovi tijela ne moraju biti više zaštićeni odjećom. 
To su, prije svega, podlaktice i šake, potkoljenice i stopala. Glavu obavezno zaštititi kapom sa širokim obodom koji štiti i oči bebe od djelovanja sunčeve svjetlosti. 
Nema sna pod suncobranom
Koža stražnje strane glave i vrata nikada se ne izlažu suncu, jer su u tom dijelu kičme smješteni centri za reguliranje tjelesne temperature pa može doći do njihovog pregrijavanja, što u ovom dobnom uzrastu može imati kobne posljedice. 
Koža trupa, vrata i svih pregiba, mada je beba u hladu, treba biti zaštićena tkaninom gustog tkanja.
I još jedna vrlo važna napomena: Nikada nemojte dozvoliti da vaša beba zaspi na suncu (mada ćete na plažama često vidjeti zaspalu bebu koju od sunca "štiti" suncobran koji - usput rečeno - nije nikakva zaštita!). 
No, ovdje se postavlja i jedno potpitanje - koliko dugo ostasti sa bebom u hladovini?
U odgovoru na ovo važno je naglasiti - postepenost. Prvi dan početi sa nekoliko minuta i to ujutru prije deset sati, a poslije podne najbolje iza osamnaest sati. Vrijeme boravka postepeno produžavati, ali nikada ne ostati dulje od jednog sata. 
Kožu koja nije prekrivena odjećom treba zaštititi losionom ili kremom sa zaštitnim faktorom protiv djelovanja sunca. Najbolji su oni bez mirisa i koji istovremeno štite od djelovanja i UVA i UVB zraka. 
Nakon povratka u kuću sredstvo za zaštitu od sunca treba saprati sa dijelova kože koji su bili namazani njime i ponovo nanijeti uobičajenu kremu za njegu bebine kože.
Kontakt s morskom vodom
I napokon - odgovor na posljednje pitanje - smije li bebina koža doći u kontakt sa morskom vodom? Ako se i postavlja takvo pitanje, mogu ga postavljati samo roditelji bebe starije od šest mjeseci.
No, i njih će moj odgovor sigurno razočarati. Ja sam, naime, protivnik kvašenja nježne bebine kože grubom morskom vodom. Kad govorim o kvašenju kože, mislim samo na kožu potkoljenica, podlaktica, šaka i stopala. 
Nju možete pokvasiti morskom vodom, ali nakon toga obavezno isprati slatkom vodom i namazati kremom za njegu kože. Zašto sam ovako "stroga"? Zato što je bebina koža nježna, a morska voda gruba. 
Ta je voda slana, pa isušuje i kožu odraslih osoba, koja je mnogo deblja u odnosu na nježnu bebinu kožu. Zato, nije nimalo zdrav običaj nekih roditelja da golu bebu kvase morskom vodom.

Može li beba ići na more

Piše: Dr. Mersija Tanović Dervišević, pedijatar

Ukoliko dojite znajte da ste na dobrom putu da svojoj bebi pružite osnovu za zdrav životni početak. No, dojenje je i pravi užitak za svaku majku. Međutim, mnoštvo zabluda prati ovaj uzvišeni čin. Navest ćemo neke od njih i tako vam pomoći da užitak bude potpun i za vas i za vaše dijete.
1. Veliki broj dojilja nema dovoljno mlijeka
Netačno! U organizmu većine dojilja stvara se čak više mlijeka nego što je bebi potrebno. Pojava prekomjerne količine mlijeka kod dojilja je dosta raširena. Kod većine beba koje usporeno dobivaju na težini ili čak gube pokoji gram, nije riječ o manjku majčinog mlijeka nego naprotiv o tome da dojenče ne izvlači dovoljno mlijeka iz majčinih grudi. 
Uobičajeni uzrok ovakve pojave je ograničena sposobnost djeteta da podoji mlijeko iz majčinih grudi. Stoga je od posebnog značaja da majka od prvih dana savlada vještinu pravilnog dojenja.
2. Normalno je da majku bole grudi dok doji
Nije tačno! Mada je nabreklutost grudi u prvim danima dojenja relativno česta pojava, obično je riječ o pojavi koja je privremenog karaktera tako da majka nema razloga da strahuje od dojenja. 
Eventualni jači bolovi koje majka može osjetiti tokom dojenja najčešće su posljedica pogrešnog načina dojenja, to jest činjenice da vaša beba nije još uvijek savladala tehniku ispravnog dojenja. 
Međutim, ukoliko bolovi u bradavicama potraju tri ili četiri dana pa čak i duže, to se nikako ne smije zanemariti. U takvim slučajevima može biti riječi o infekciji bradavica, te se svakako preporučuje obraćanje specijalisti za pomoć.
3. Prirodno je da tokom prva tri do četiri dana majka nema dovoljno mlijeka
Ni ovo nije tačno! Međutim, riječ je o dosta čestoj pojavi koja je uglavnom posljedica nepravilnog dojenja, jer beba po rođenju nije sposobna izvući dovoljno mlijeka. 
Tokom prvih nekoliko dana života, beba koja ne zna pravilno dojiti ne može izvući dovoljno mlijeka iz majčinih grudi. Zato ćete vrlo često čuti izjave: "Dojim ga već dva sata, ali je još gladan i plače čim prestanem s dojenjem". 
Značaj dojenja u prvim danima života vaše bebe je ogroman, jer ukoliko ne doji pravilno, beba ne može dobiti majčino prvo mlijeko koje se naziva kolostrum. Stoga nikako ne prihvatajte savjete o ispumpavanju tog prvog mlijeka, jer ćete na taj način nepovratno izgubiti kolostrum.
4. Beba treba dojiti po 20 (10, 15, 7, 6) minuta iz svake dojke
Nije tačno! Ovdje svakako treba napraviti pravu razliku između "biti na dojci" i "dojiti". Ukoliko beba stvarno doji od 15 do 20 minuta iz jedne dojke, malo je vjerovatno da će htjeti i drugu. 
Ukoliko je naviknete da doji samo minut, pa se poslije toga igra s bradavicom i dremucka, isto će činiti i sa drugom dojkom i ovdje zaista nije bitno vrijeme. Beba će bolje i duže dojiti ukoliko nauči pravilno dojenje od samih početaka. 
Majka svakako može pomoći bebi pri dojenju ukoliko vrši blagi pritisak na dojku, jer tako olakšava izlazak mlijeka. Ovdje ipak treba istaći da nikako nije tačno da beba može dobiti gotovo 90 procenata potrebnog mlijeka ukoliko joj majka pomaže istiskivanjem mlijeka iz dojke.
5. Bebama koje se hrane prirodnim putem neophodno je dodavanje vode tokom toplih ljetnih dana
Nije tačno! Majčino mlijeko sadrži dovoljnu količinu vode koja je potrebna bebi.
6. Bebama koje se hrane dojenjem neophodne su dodatne količine vitamina D
Nije tačno! Naravno, izuzev u nekim posebnim situacijama, kao naprimjer, kada majka pati od manjka vitamina D tokom trudnoće. Dojenčadi koja se hrane isključivo dojenjem preporučuje se uzimanje uobičajene količine ovog vitamina.
7. Majka bi trebala oprati bradavice prije svakog dojenja.
Nije tačno! Što se tiče beba koje se ne hrane prirodnim putem, tu su principi održavanja higijene mnogo zahtjevniji, jer bočice mogu biti izvor teških infekcija za bebe, ali mogu biti i veoma pogodno tlo za razmnožavanje bakterija. 
S druge strane, majčino mlijeko je veliki zaštitnik dojenčeta od infekcija. Pranje bradavica prije svakog podoja nepotrebno komplicira dojenje, a pretjeranim pranjem eliminiraju se zaštitna ulja sa bradavica.
8. Korištenje pumpice za mlijeko je izvanredan način utvrđivanja količine mlijeka koju majka posjeduje 
Nije tačno! Količina ispumpanog mlijeka zavisi od niza faktora, uključujući i nivo stresa kojem je majka izložena. Beba dojenjem može izvući mnogo više mlijeka nego pumpica za ispumpavanje. 
9. Majčino mlijeko ne sadrži količine željeza koje su neophodne bebi
Nije tačno! Majčino mlijeko sadrži dovoljne količine željeza. Ukoliko je riječ o pravovremenom porođaju, beba će dobivati dovoljne količine željeza barem prvih šest mjeseci. 
Hrane za bebe najčešće sadrže preveliku količinu željeza. Također treba napomenuti da se željezo iz hrane za bebe dosta teško apsorbira te beba uglavnom kroz stolicu izbaci najveću količinu ovog željeza. 
Da zaključimo, može se reći da tokom prvih šest mjeseci ne postoji potreba za bilo kakvu prihranu ukoliko se beba uredno hrani majčinim mlijekom.
10. Lakše je hranjenje na flašicu nego dojenje
Nije tačno! Ili bi se moglo reći da to nije u većini slučajeva. Obično se ova zabluda temelji na greškama koje se prave na samom početku dojenja zbog neblagovremene pravilne pripreme majke za dojenje. 
Loš početak koji prati ovo potpuno novo iskustvo u životu novopečene majke može se ipak dosta lako prevazići. Ali, nikako ne treba zaboraviti da je riječ samo o tom lošem početku, koji većina dojilja uglavnom brzo prevaziđe.
11. Dojenje ograničava i sputava majku
Nije tačno! Ali, i to ovisi o načinu na koji općenito posmatrate dojenje. Jer, podsjetit ćemo vas, bebu možete hraniti bukvalno svugdje, stoga se može reći da je to uzvišena "obaveza" koja čak djeluje oslobađajuće na majku. 
Nema potrebe da gdje god maknete nosite sa sobom bočice i hrane. Nema potrebe da se brinete da li je mlijeko hladno, toplo, pretoplo. Ne morate se brinuti da li ste "rekvizite" za hranjenje bebe pravilno sterilizirali. I naravno, ne morate razmišljati kako vam je beba, jer dok je dojite ona je uglavnom uvijek uz vas.
12. Ne postoji način pomoću kojeg možete utvrditi koliko majčinog mlijeka beba podoji
Nije tačno! Zapravo, tačno je da ne postoji jednostavan način da izmjerite količinu koju beba podoji, ali to ne znači da ne možete utvrditi da li dobiva dovoljno mlijeka. Na kraju karajeva, kada je gladna reći će vam to svojim plačem.
13. Moderne hrane za bebe su iste kao i majčino mlijeko
Nije tačno! Ista se tvrdnja pojavila početkom 19. stoljeća, pa čak i mnogo ranije. Moderne formule samo su prividno iste kao majčino mlijeko. Sve su to zapravo kopije koje su utemeljene na saznanjima o majčinom mlijeku gdje su naša znanja nažalost još dosta ograničena. 
Hrane za bebe ne sadrže antitijela, nemaju u svom sastavu žive ćelije, enzime niti hormone. 
Formule sadrže mnogo više aluminija, mangana, kadmijuma i željeza u odnosu na majčino mlijeko. Prema sadržaju su također bogatije proteinima, ali se ovi proteini i masnoće suštinski razlikuju od onih sadržanih u majčinom mlijeku. 
Formule se ne mijenjanju, koliko god hranjenje na ovaj način trajalo. Ne mijenjaju se ni u odnosu na majke dojilje ni u odnosu na dojenčad. Majčino mlijeko se prilagođava potrebama dojenčeta. 
Formule se proizvode tako da odgovaraju svim bebama, a ne pojedinačnim potrebama svake bebe. Formule doprinose bržem rastu beba, a svi znamo da brz rast nije jedino što treba svakoj bebi. Ima tu još mnogo toga što beba dobija iz majčinog mlijeka, a ipak ne dobija iz formula.
14. Ukoliko majka ima neku infekciju treba prestati dojiti
Nije tačno! Kada majka shvati da ima gripu (kašlje, povraća, ima proljev i slično), ona je već prenijela infekciju i na bebu, s obzirom na to da se simptomi najčešće pojavljuju nekoliko dana nakon što majka "pokupi" virus. Najbolja zaštita za bebu je nastavak dojenja. 
Čak i ukoliko se beba razboli, proces ozdravljenja će biti lakši i brži ukoliko majka nastavi s dojenjem. 
Pored toga, može se desiti da i beba prenese infekciju na majku, ali ne pokazuje simptome bolesti jer doji. Isto tako, infekcija dojke koja se može nerijetko manifestirati čirevima na bradavicama i koja može biti popraćena bolom, ne predstavlja razlog za prestanak dojenja. 
Zapravo, mnogo je veća vjerovatnoća da će infekcija biti brže eliminirana ukoliko majka nastavi s dojenjem.
15. Ukoliko beba ima proljev ili povraća, majka mora prestati s dojenjem
Nije tačno! Najbolji lijek za inficirano crijevo bebe je upravo majčino mlijeko. Treba iz ishrane odmah eliminirati sve ono što beba unosi pored majčinog mlijeka, ali nikako ne treba prekinuti s dojenjem. 
Upravo je majčino mlijeko jedina tečnost koju beba treba, ukoliko povraća ili ima proljev. Dojenjem ćete na najbolji način pomoći svojoj bebi.
16. Ukoliko majka uzima neki od lijekova, treba prestati dojiti
Ni ovo nije tačno! Postoji tek mali broj lijekova čije uzimanje diktira prestanak dojenja. Ukoliko ne želite prestati s dojenjem, a uzimanjem određenih lijekova možete smetati zdravlju djeteta, konsultirajte se s liječnikom i pokušajte sa nekom od alternativa. 
Cijena prestanka dojenja je zaista velika i za bebu i za majku, zato u takvim situacijama treba razmisliti i pokušati iskoristiti sve druge mogućnosti.

Zablude o dojenju

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić


Koža novorođenčeta i dojenčeta ima svoje specifičnosti u odnosu na kožu odraslih osoba. U materici je ona imala idealne uslove - stalnu temperaturu, vlažnost i zaštitu od agresivnih sredstava iz okoliša.
Neposredno nakon rođenja i koža bebe je u izvjesnoj mjeri u jednoj vrsti šoka, i polako se počinje privikavati na mnoštvo više ili manje agresivnih sredstava sa kojima se susreće u vanjskom svijetu.
Uljane kupke
Specifičnosti kože bebe ogledaju se, između ostalog i u tome da ona u većoj mjeri upija sve ono što na nju dođe, prije svega sapune i šampone za pranje kože i kose, ali i boje kojima su obojeni rublje bebe i posteljina, kao i ostatke deterdženta i omekšivača. 
Zato je prilikom kupanja i njege bebine kože potreban maksimalni oprez. Učestalo kupanje uz upotrebu sapuna i šampona oštećuje i isušuje kožu bebe, što za rezultat ima lakše prodiranje štetnih supstanci iz vanjskog svijeta. 
U zadnje vrijeme i u našim apotekama se mogu kupiti uljane kupke i blaga sredstva koja ne isušuju već naprotiv ovlažuju kožu. Zato ćete od ljekara koji vam daje takvo sredstvo za pranje bebe dobiti savjet koji će se u prvi mah učiniti nelogičnim, ali je ispravan.
Savjet, naime, glasi da nakon kupanja ne sapirete sa kože sredstvo u kojem ste prali bebu, nego da ga samo blago posušite peškirom. Veliki broj mladih majki pretjerano strahuje za čistoću bebe i zato ih često kupaju.
Da nevolja bude veća pri tome još više uživaju i smiruju svoju savjest da je beba uredna, ako su sapuni i šamponi mirisni. Mirisne supstance, bilo da potiču iz šampona, sapuna, deterdženta ili omekšivača, dovode do ekcema bebe, naročito ako je koža suha.
Kako izgleda ekcem 
Mnogi miješaju ekcem sa atopijskim dermatitisom. Čak je i mnogo ljekara koji to dvoje ne razlikuju. A za razliku od autopijskog dermatitisa koji se skoro nikada ne pojavljuje prije trećeg mjeseca starosti bebe, ekcem se može javiti već u prva tri mjeseca. 
Jedno od prvih mjesta gdje se ekcem javlja jeste koža lica, posebno koža jagodica i predio oko usta, jer su to vanjskom svijetu najizloženiji dijelovi kože. 
Koža je crvena, suha, sitno se ljuska i svrbi. Dijete nesvjesno češe te dijelove. Kao posljedica mehaničkog oštećenja noktima i prstima, javljaju se crtasti defekti kože, koji često krvare. 
Ekcem bebe u okolini usta naročito često se javlja kod beba koje su na vještačkoj ishrani i može biti uzrokovan pojedinim zaostalim, sa kože nedovoljno očišćenim sastojcima vještačke ishrane.
Drugo često mjesto gdje se pojavljuje ekcem bebe je predio kože koji je umotan pelenama, predio guze, donjeg dijela trbuha i prepona. Zbog specifičnosti ove regije i izgled ekcema je drukčiji. Koža je crvena, sjajna, glatka i vlažna, odnosno kvasi.
Savjeti za njegu suhe kože i sprečavanje nastanka ekcema
1 Kožu bebe, naročito ako je i inače suha, perite mlakom vodom, bez dodatka antibakterijskih i mirisnih sapuna, jer je često pranje sapunima i šamponima isušuje.
2 Ako beba ima suhu kožu, perite je i kupajte u bezmirisnoj uljnoj kupki.
3 Treba izbjegavati pjenušave kupke, jer one isušuju kožu.
4 Ostatke hrane sa kože lica operite mlakom vodom poslije svakog hranjenja i nježno obrišite kožu najmekšim peškirom.
5 Često mijenjajte pelene. 
6 Svaki put, nakon stolice, operite kožu mlakom vodom. 
7 Treba koristiti pelene koje su od kvalitetnog materijala koji ima sposobnost brzog upijanja vode. Na taj način sprječava se tzv. maceracija ili kako se u narodu naziva ojed kože.
8 Za njegu suhe kože upotrebljavajte bezmirisne hidratantne kreme. Treba ih nanositi nekoliko puta na dan.
9 Za suhu kožu pripravci u obliku losiona bolji su od kreme. Sva druga sredstva izbjegavajte.
10 Rublje i posteljinu bebe perite odvojeno. 
11 Poslije mašinskog pranja, ponovite ispiranje - još bolje je ručno ispiranje.
12. Za pranje upotrebljavajte hipo alergeni deterdžent.
13. Nemojte upotrebljavati omekšivač rublja

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Piše: Prof. Dr. sc. Naima Arslanagić, dermatovenerolog
Bula ili mjehur predstavlja posebnu vrstu promjena na koži i sluznicama koje ispunjava tečnost, bistrog, zamućenog ili krvavog sadržaja. Uzroci nastanka mjehura su brojni i bez obzira na njih promjene na koži uvijek prati bol. Ogoljela površina, nastala nakon pucanja bule spontano boli, a naročito na dodir, toplo i hladno.
Blulozna epidermoliza je vrlo teško, ali srećom rijetko oboljenje koje se nasljeđuje. To je i razlog zašto se beba rađa s mjehurima ili se oni pojavljuju odmah po rođenju. Ove bebe imaju kožu nježniju od krila leptira. 
Osjetljiva sluznica 
Za tako nježnu kožu i sam prolazak novorođenčeta kroz porođajni kanal predstavlja traumu i uzrokuje mjehure. Ukoliko je tokom trudnoće pupčanik bio omotan oko nekog dijela tijela ploda, mjehuri nastaju još u majčinoj utrobi. Ovaj podatak jasno govori koliko je koža ovih beba nježna i osjetljiva. 
Dodir prsta o prst, oslanjanje bebe o podlogu na kojoj leži, kao i pritisak na bilo koji dio tijela, imat će za posljedicu stvaranje mjehura ispunjenog bistrim sadržajem. Mjehur je tankog pokrova, brzo puca, a nastali defekti kože sporo cijele tankim, bijelim ožiljicima.
Uzimanje hrane, pa makar to bilo i sisanje majčinog mlijeka, zbog pritiska bradavice dojke, ima za posljedicu nastanak mjehura na sluznici usne šupljine. Mjehuri na sluznici usne šupljine, isto kao i mjehuri na koži, zarastaju vrlo sporo i ostavljuaju tanke ožiljke. Mjehur se ponovo može pojaviti na istom mjestu ukoliko je ono izloženo pritiskom. Ožiljci na tabanima, dlanovima, laktovima, koljenima i vrhovima prstiju onemogućavaju ovakvu djecu u svakodnevnim aktivnostima.
Mjehuri se češće javljaju i praćeni su komplikacijama kako dijete raste, odnosno kada počinje sjediti, puzati i hodati. Također, beba počinje mijenjati i prehranu, odnosno počinje žvakati čvrstu hranu pa se mjehuri intenzivno pojavljuju na sluznici usne šupljine. 
Pritisak ili povređivanje kašikom prilikom hranjenja, opet, nažalost, ima za posljedicu nastanak mjehura na usnama i sluznici usne šupljine. Gutanjem hrane, naročito ako je hrana grublje teksture, mjehuri nastaju i na sluznici ždrijela i jednjaka. Ožiljci, kojima zarastaju mejhuri, sužavaju ove dijelove probavnog sistema pa je djetetu skoro onemogućeno gutanje. 
Djeca s kožom nježnom poput leptirovih krila veoma često obolijevaju od različitih bakterijskih oboljenja jer se bakterije lako nasele na oštećenu kožu i sluznicu.
Zašto nastaje 
Bulozna epidermoliza je nasljedno oboljenje. Češće se javlja kod djece iz brakova čiji su roditelji u krvnom srodstvu. Bolest je autosomalno recesivno nasljedna, što znači da se na istom genskom lokusu kromosoma nalazi par gena odgovornih za nastanak bolesti. 
Roditelji ove djece nema promjene na koži i sluznicama, a vrlo rijetko je ima neko od užih članova familije To je i razumljivo ako se ima u vidu način nasljeđivanja ove bolesti. Ovi podaci ne isključuju automatski i postojanje gena za oboljenje kod roditelja i njihovih krvnih srodnika. Osobe koje nose gen za buloznu epidermolizu na samo jednom genskom lokusu ne obolijevaju jer drugi, zdravi gen, s istog mjesta ne dozvoljava onom bolesnom da ispolji svoje djelovanje. 
Ali kada se na istom mjestu za gene koji reguliraju sistem i građu kože, nađu dva istovjetna bolesna gena, bolest se manifestira kožom poput leptirovih krila.
Mogućnosti liječenja 
Do danas je bulozna epidermoliza neizlječivo oboljenje, kao i čitav niz drugih nasljednih oboljenja. Tek kada u budućnosti bude moguće zamijeniti oboljele gene, moći će se liječiti i bulozna epidermoliza. 
Do tada, roditelji i liječnici zajedničkim naporima pokušavaju spriječiti povređivanja kože i sluznica. Adekvatna terapija koju određuje liječnik ima glavnu ulogu u cijeljenju nastalih promjena i sprečavanju naknadnih bakterijskih infekcija.

Koža nježna poput leptirovih krila

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Nakon izlaska iz porodilišta, majka treba znati pravilno njegovati kožu pupka, jer je tu još prisutan pupčani batrljak. Kad novorođenče i majka napuste porodilište, pupčani batrljak je već u fazi sušenja, tvrd je i tamne boje. 
Između sedmog i desetog dana nakon rođenja pupčani batrljak sam otpadne. Na tom mjestu ostaje ranica koju treba pravilno njegovati, jer je tu koža otvorena i zato veoma podložna infekciji bakterijama. 
Mjere opreza
Nedostatak prirodne zaštite kože zbog prisutne ranice, s jedne strane, a, s druge strane, nezrelost imunološke odbrane organizma novorođenčeta zahtijevaju sve mjere opreza i prevencije da se pupčana ranica ne bi inficirala bakterijama i tako postala ulazno mjesto za zarazu čitavog organizma.
Dva su pitanja koja najčešće postavljaju majke novorođenčadi nakon izlaska iz porodilišta, kada je riječ o njezi kože pupčane regije: 
Prvo, kako i da li uopće kupati novorođenče neposredno nakon izlaska iz porodilišta i pri tome ne skvasiti ostatak pupčanika koji treba da se osuši i sam otpadne. Drugo pitanje se odnosi na samu njegu pupčane ranice, da li i čime je njegovati.
Pranje ruku
Prije odgovora na ova dva najčešća pitanja treba skrenuti pažnju da prije svakog pristupa koži novorođenčeta, a naročito regiji pupka, majka treba dobro i temeljito oprati ruke sapunom i vodom. 
Samo pranje ruku treba trajati dvije minute. Dokazano je da se takvim načinom pranja sapunom i vodom odstrani 80 posto bakterija sa kože ruku.
Odgovor na prvo pitanje, da li, čime i kako kupati novorođenče dok pupčanik ne otpadne i pupčana ranica sasvim ne zaraste vrlo je jednostavan. U prvih deset dana nije potrebno novorođenče kupati na klasični način. 
Čaj od kamilice
U tom periodu dovoljno je kožu novorođenčeta prebrisati vlažnom gazom natopljenom u čaj od kamilice. Brisanje treba početi od glave, prvo lice, pa predio kose, zatim obrisati vrat, grudni koš sprijeda, zatim leđa, ruke, noge i na kraju spolovilo. 
Nakon brisanja, kožu nježno posušiti i pregibe namazati uljem za njegu dječije kože. Predio pupka, ukoliko je pupčani batrljak još prisutan, nježno prebrisati otopinom blagog antiseptika kupljenog u apoteci. 
Pupčani batrljak ne boli i zato ga majka slobodno, temeljito opranim i čistim rukama, može nježno pomjerati da bi očistila kožu sa svih strana. Nakon toga pupčani batrljak treba prekriti suhom, sterilnom gazom pa zamotati trbuh.
Kada je pupčani batrljak otpao i ostala pupčana ranica, majka treba naročito paziti na čistoću ruku i čistoću radne površine prilikom njege kože pupka, odnosno pupčane ranice.
Odgovor na drugo najčešće pitanje - čime mazati ili posipati pupčanu ranicu, opet je vrlo jednostavan i glasi: ničim. 
Ne antibiotskom prašku
To će možda zvučati iznenađujuće, jer je u ovoj sredini kroz decenije ušlo u praksu da pupčanu ranicu treba napuderisati nekim antibiotskim praškom. To se više ne praktikuje, jer puder cementira vlažnu pupčanu ranicu i tako otežava proces zarastanja. Masti pogotovu ne smiju doći u kontakt sa pupčanom ranicom. 
Ta se ranica njeguje vrlo jednostavno. Nakon skidanja prethodne suhe gaze, na samu pupčanu ranicu dovoljno je kapnuti samo jednu kap blagog antiseptičkog sredstva za njegu pupka, koje se kupuje u apoteci, sačekati da se kapljica osuši i ponovo previti suhom sterilnom gazom.
Nakon što je pupčana ranica sasvim zarasla, može se započeti sa redovnim kupanjem novorođenčeta.

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Januarska depresija: Trend ili realnost

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Antibiotici su uvijek dvosjekli mač za djecu

Maloj djeci najčešće smetaju bjelančevine

Urođeni nedostatak kože: Problem koji nastaje još u majčinoj utrobi

Mamini hormoni kvare bebino lice

Pigmentna urtikarija novorođenčeta: Nije koprivnjača, ali svrbi

Intimna njega u trudnoći i poslije poroda

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Trudnoća i ljeto: Na sunce - samo rano ujutro i kasno popodne

Može li beba ići na more

Zablude o dojenju

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Koža nježna poput leptirovih krila

Pupak ne treba ni mazati kremom niti posipati praškom

Riječ stručnjaka

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Januarska depresija: Trend ili realnost

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Antibiotici su uvijek dvosjekli mač za djecu

Maloj djeci najčešće smetaju bjelančevine

Urođeni nedostatak kože: Problem koji nastaje još u majčinoj utrobi

Mamini hormoni kvare bebino lice

Pigmentna urtikarija novorođenčeta: Nije koprivnjača, ali svrbi

Intimna njega u trudnoći i poslije poroda

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Trudnoća i ljeto: Na sunce - samo rano ujutro i kasno popodne

Može li beba ići na more

Zablude o dojenju

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Koža nježna poput leptirovih krila

Pupak ne treba ni mazati kremom niti posipati praškom