<p>Igra kod djece potiče njihov fizički, emocionalni, kognitivni, socijalni i moralni razvoj. Koristi igre za fizički razvoj djece, naročito igre na otvorenom, su snažniji mišići i kosti, kao i razvijanje fine te grube motorike. Djeca koja ne vježbaju dovoljno, imaju povećan rizik od obolijevanja od srčanih bolesti, dijabetesa i povišenog krvnog pritiska.<br></p><h2>Emocionalni razvoj&nbsp;</h2><p>Igra potiče i emocionalni razvoj učenjem primjerenih emotivnih reakcija, poput agresije i praćenja verbalnih signala. Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece, smanjiti probleme u ponašanju te povećati pažnju i koncentraciju potrebnu za učenje. </p><p>Kognitivna igra primarno utječe na razvijanje pamćenja, vještine rješavanja problema i sposobnost učenja. Takva vrsta igre uključuje i pokrete mišića pri istraživanju okoline, istraživačku igru, igre uloga, konstruktivnu igru, kao i igranje društvenih igara. Socijalna igra pomaže, pak, djeci da uče o međusobnim odnosima i ponašanju u grupi. </p><p>Ako je igra prihvaćena kao prirodno sredstvo izražavanja djeteta, ona može postati koristan medij u radu s djecom s emocionalnim problemima te problemima u ponašanju, što je posebno vidljivo u području terapije igrom.</p><h2>Uče socijalne norme</h2><p>Kroz socijalnu igru djeca uče socijalne norme i društvena pravila, poput čekanja reda, reciprociteta, saradnje i dijeljenja. Kada djeci omogućimo slobodnu, nestrukturiranu igru koju sami vode, pružamo im mogućnost da uče te da intuicijom otkrivaju svoje interese i strasti. </p><p>Kao društvo, morali bismo odlučiti šta je važno za našu djecu, posebno u njihovom ranijem razdoblju života, kako bismo mogli uspostaviti ravnotežu između stjecanja potrebnog znanja i onoga prema čemu djeca prirodno gravitiraju, a to je - igra.</p>

Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece

Predškolska ustanova "Naša djeca“ trenutno na području Brčko distrikta ima šest objekata

Ovo je način da djecu potaknete na vježbanje

<p>Digitalni autizam je razvojno stanje u djece do kojeg dolazi zbog ovisnosti o ekranima i očituje se teškoćama u komunikaciji, ponavljajućim i stereotipnim radnjama, no za razliku od klasičnog autizma koji je trajni poremećaj, dijete je kod ovog oblika moguće vratiti na uredan razvojni put.<br></p><h2>Treća godina</h2><p>Digitalni autizam ili ekranizam može se pojednostavljeno objasniti kao ovisnost o bilo kojoj vrsti ekrana - mobiteli, TV, računari, tableti, kaže psihologinja iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu Ivana Bilić. Dodaje da se smetnje manifestiraju do treće godine djetetovog života, piše Hina.</p><p>- Znamo da je uzrok digitalnog autizma prekomjerno korištenje ekrana i nema striktni početak smetnji u najranijoj dobi. Prije nego razvije ovisnost o ekranu, dječiji mozak je redovito prekomjerno stimuliran korištenjem ekrana, a to uzrokuje stres u mozgu - objašnjava.</p><p>Klasični autizam je neurorazvojni poremećaj i trajno je stanje kod osobe čije se funkcioniranje može poboljšati različitim terapijskim intervencijama. </p><p>- Uzrok mu je nepoznat pa se i ne može govoriti o urođenom autizmu. Započinje u ranom djetinjstvu i očituje se kroz teškoće u komunikaciji i socijalnom funkcioniranju, ponavljajućim i stereotipnim obrascima ponašanja, rigidnost u mišljenju, prisutnosti specifičnih interesa - kaže Bilić.</p><h2>Digitalni autizam je izlječiv</h2><p>Edukacijska rehabilitatorica Jelena Petranović, zaposlena u Dječjem vrtiću "Pjerina Verbanac" u Labinu, objašnjava da klasični autizam nije izlječiv za razliku od digitalnog autizma koji je reverzibilnog tipa, odnosno moguće je adekvatnim intervencijama dijete vratiti na uredan razvojni tok, ako se na vrijeme reagira.</p><p>- Simptomatološki dijete s digitalnim autizmom djeluje kao da pripada autističnom spektru, odnosno ima slabo ili uopće nema razvijen govor i komunikacijske vještine - ne odaziva se na ime, ne uspostavlja kontakt očima, čak ni neverbalno ne komunicira svoje potrebe - objašnjava.</p><p>Petranović kaže, ako je govor i razvijen, to su pretežito tzv. skriptovi ili eholalija, odnosno nefunkcionalno ponavljanje tekstova iz crtića ili igrica. </p><p>- Dijete se često osamljuje i ne ulazi u interakciju s drugom djecom jer nema razvijene socijalne vještine, a i sama igra je nerazvijena.</p><p>Igračke ne koristi funkcionalno već isključivo u istraživačke svrhe - baca igračke ili primjerice samo vrti kotače od autića, a ne vozi ga. Uz to dijete ima slabo razvijenu i raspršenu pažnju te moguće i neke oblike agresivnog ponašanja zbog nemogućnosti izražavanja vlastitih potreba te smanjene emocionalne regulacije uslijed ovisničkog obrasca ponašanja.</p><h2>Posljedice neliječenog digitalnog autizma</h2><p>Ako roditelji kod djeteta prepoznaju simptome digitalnog autizma, Bilić kaže da se mogu javiti nadležnom pedijatru odnosno stručnoj službi vrtića/škole koji će ih savjetovati i eventualno uputiti na daljnje preglede ili terapijske postupke. Savjetuje da u tom slučaju djetetu ograniče korištenje svih ekrana te da budu dosljedni u provođenju odluke koliko i kada ih smiju koristiti. Također je korisno da i vlastitim primjerom pokažu kada i koliko je primjereno koristiti tehnologiju.</p><p>Petranović dodaje da su se učinkovitim metodama pokazali logopedski i rehabilitacijski tretmani - Floor time, ABA terapija, uključivanje djece u vrtić ako ga nisu pohađali te različite druge sportske ili društvene aktivnosti. Objašnjava da su terapije uspješne, ako se pravovremeno reagira i ako roditelji sarađuju sa stručnjacima.</p><p>- Nema učinka od terapija, ako dijete kod kuće i dalje provodi vrijeme pred ekranima te roditelji generalno ne slijede upute i savjete stručnjaka - dodaje.</p><h2>Djeca provode sve više vremena na mobitelima</h2><p>Opisala je i jedan slučaj s dječakom koji je bio izložen mobitelu i tabletu od šestog mjeseca života. </p><p>- Iako izrazito vesele naravi nije ulazio u interakciju s drugom djecom, nije se uopće igrao s igračkama te je imao vrlo slabo razvijene govorno-jezične sposobnosti.</p><p>Roditelji su reagirali kada dijete, tada trogodišnjak koje je bilo pred mobitelom u iznimno opasnoj situaciji nije diglo pogled s ekrana. Obratili su se stručnjacima i potpuno ukinuli ekrane. Nakon dvije godine logopedske i rehabilitacijske terapije dječak je u potpunosti usvojio uredne razvojne obrasce - opisala je Petranović.</p><p>Dodala je da je to primjer roditelja koji zaista nisu bili svjesni štetnog utjecaja ekrana te su na vrijeme reagirali.</p><p>Bilić kaže da u svakodnevnom radu gotovo na svakodnevnoj bazi može primijetiti kako djeca provode sve više vremena na mobitelu i internetu, ali i svim drugim ekranima. </p><p>- U odnosu na ranije godine, čini mi se da je to vrijeme duže - kaže. Objašnjava da su posljedice izloženosti ekranima teškoće učenja i pamćenja, pažnje, spavanja, smetnje na bihevioralnom planu (burne reakcije, agresivnost, slabija tolerancija na frustraciju) i smetnje u regulaciji emocija.</p><p>- U praksi se sve češće viđaju i kod mlađe, ali i starije djece teškoće s pažnjom i koncentracijom, grafomotoričkim sposobnostima i nečitkim rukopisom, poteškoće u odnosima s vršnjacima, obiteljskom funkcioniranju, agresivnim ispadima pa i depresivnim i anksioznim smetnjama - objasnila je Bilić.</p>

Dijete s digitalnim autizmom djeluje kao da pripada autističnom spektru, ima slabo ili uopće nema razvijen govor

Ovisnost o ekranima vodi ka digitalnom autizmu: Stanje je teško, ali se može liječiti

<p>Učenje odgovornosti životni je proces s kojim roditelji upoznaju djecu. Djeca imaju ograničenu svijest za odgovornost i tek započinju učiti vještine koje su nužne kako bi neko postao odgovorna osoba. Postavljajući im zadatke koje su u stanju izvršiti, kod djece se stvara veći osjećaj porodične pripadnosti, a ujedno razvija uvjerenje da značajno pridonose u životu.<br></p><h2>Razvoj samokontrole</h2><p>Učenje odgovornosti znači učiti i misliti o osjećajima drugih i pravedno se odnositi prema ljudima, govoriti istinu čak i kada to znači priznati grešku, učiniti pravu stvar čak i kada to znači da neće biti po njihovom ili da neće dobiti nešto što žele, razvijati samokontrolu, cijeniti sebe i svoja postignuća, biti zadovoljan vlastitim ponašanjem, onim što možeš učiniti i postizati nove stvari.</p><p>Djeca najbolje uče iz iskustva, prvenstveno oponašanjem. Dijete u većini slučajeva neće poslušati sve ono što roditelj kaže, ali će nepogrešivo oponašati roditeljske riječi i ponašanja. Čineći ono što želimo da naša djeca rade, osiguravamo našoj djeci najboljeg učitelja. Zato trebate pronaći načine u svakodnevnom životu da biste im pokazali kako odgovornost izgleda i omogućili im da je prakticiraju. Naučite dijete da prihvata odgovornost za svoja djela, i dobra i loša. Raspravljajte o tome što vi mislite da radite dobro i što mislite da još morate popraviti.</p><p>Kada napravite grešku, priznajte je i recite djetetu šta ste mogli učiniti da stvari napravite bolje. Ohrabrite dijete da prihvati pohvalu za sve što je dobro napravilo, ali i da prihvati odgovornost za greške. Pokažite mu da vjerujete u njegovu sposobnost prihvatanja odgovornosti.</p><h2>Teži način</h2><p>Djeca će se teže naučiti odgovornosti kada:<br></p><p>- Svakodnevne poslove i zadatke ispunjavaju jer se boje kazne ili ozljede.</p><p>- Kada im nije dopušteno da snose posljedice za svoje postupke.</p><p>- Kada ih se često „spašava“ od neugodnih situacija, pa čak i onda kada to uistinu nije nužno.</p><p>- Djeca koja lako gube koncentraciju možda će trebati više pomoći pri učenju ispunjavanja svojih dužnosti.</p><p>- Djeca će često rado pomoći u zadacima koji su im novi i nepoznati, ali vrlo lako izgube interes ako se ponavljaju više puta.</p><p>- Davanje djeci stvarnih zadataka koji pomažu porodici može ih ohrabriti da čine još i više, ali im mogu dati i snažan osjećaj priznanja i sposobnosti.</p>

U većini slučajeva neće poslušati sve ono što roditelj kaže, ali će nepogrešivo oponašati roditelje

Mali savjeti za poticanje odgovornosti kod mališana: Ovako djeca najbolje uče

<p>Imunološki sistem vrlo je složen te gotovo svi organi u tijelu učestvuju u njegovom radu. Rastom i razvojem djeteta raste i osnažuje se i njegov imunološki sistem.<br></p><h2>Veliki broj virusa</h2><p>Djeca su izložena velikom broju virusa i bakterija u svakodnevnom okruženju pa tako igra s vršnjacima ili boravak u zatvorenim prostorijama mogu uzrokovati učestalu pojavu raznih infekcija te njihovo širenje. Međutim, ovi faktori neće podjednako utjecati na svu djecu. Dok se kod nekih imunološki sistem uspješno bori protiv raznih mikroba, drugi će češće obolijevati. </p><p>Dječje su bolesti dio odrastanja i ne možemo ih izbjeći, ali možemo pomoći imunološkom sistemu da se razvije, bude uravnotežen i funkcionira pravilno. O njegovoj jakosti ovisi koliko će često dijete biti bolesno. </p><p>Zdrava i uravnotežena prehrana preduvjet je za razvoj djeteta te za snažan imunitet. Nutritivni nedostaci mogu povećati osjetljivost na viruse i bakterije te se preporučuje da u svakodnevnu prehranu uvrstite svježe voće i povrće, orašaste plodove, sjemenke, grah i integralne žitarice. Djeca često odbijaju hranu koju im nudimo, ali nikada nemojte koristiti hranu kao nagradu ili utjehu. </p><h2>Koje namirnice</h2><p>Namirnice koje pridonose jačanju imuniteta su limun, jagode, banane, dinje, borovnice, marelice, grejp, luk, paradajz, brokule, špinat, mrkva, kelj, tikvice, mahunarke te proizvodi od soje. Te namirnice sadrže visok nivo vitamina, minerala, enzima i antioksidansa koji jačaju imunitet.</p>

Zdrava i uravnotežena prehrana preduvjet je za razvoj djeteta te za snažan imunitet

Ojačajmo dječiji imunitet: Ovo je način

<p>Mnoge današnje majke sjetit će se svojih fotografija u hodalicama, pa često ne vide razlog zašto svoju bebu ne pustiti da hoda uokolo čak i prije nego beba samostalno prohoda. Osim toga, nije li zgodno kad se beba sama zabavlja, na sigurnom? No, simpatične i privlačne hodalice nisu pomagalo koje želite u svom domu.<br></p><h2>Neprirodni položaj</h2><p>Kanada je prva zemlja koja je zabranila uvoz i distribuciju dječjih hodalica i to još 2004. godine. Njihovo ministarstvo zdravlja odlučilo se na taj potez nakon 12-godišnjeg istraživanja dječijih povreda. Ispostavilo se da je u tom vremenskom razdoblju prijavljeno čak 1.935 povreda nastalih korištenjem dječjih hodalica.</p><p>Motorički put započinje okretanjem preko boka, potom se dijete preko ispruženih ručica dovodi u sjedeći stav u kojem se može zadržati kraće vrijeme. Beba se potom u tom istom stavu nauči kretati što polako prelazi u puzanje. Kako želi sve više toga vidjeti i osjetiti, pokušava se podizati te isprva kleči pa se pridržava i stoji, a na kraju samo stoji. </p><p>Iza toga slijedi iskorak i hodanje uz pridržavanje, a na kraju i samo hodanje. I tu se sada postavlja pitanje hodalice. Dijete će napraviti određene pokrete tek kad je na njih tijelo spremno, a ako ih još uvijek ne radi samostalno, znači da tijelo, kosti, mišići još uvijek nisu spremni na to. </p><p>Hodalica čini upravo to, omogućava djetetu, odnosno prisiljava ga, da hoda prije nego je spremno na to. Osim toga, stopala su tokom boravka u hodalici u neprirodnom položaju, budući da nije cijelim stopalima na podu, nego tek prstićima. Taj položaj može kasnije utjecati na nepravilan hod djeteta.</p><h2>Nije ugodno</h2><p>Osim položaja stopala, niti sam položaj djetetova tijela u hodalici nije zdrav. Postavljanjem bebe u hodalicu, cijela težina njezina tijela pada na bebine kukove i zdjelicu. Takav položaj ne može biti ugodan, zamislite da morate sjediti na uskoj traci dok vam noge gotovo vise s obje strane, i to na duže vrijeme. Nije udobno, zar ne?</p><p>Također, u hodalici beba nema mogućnost usvajanja zaštitnih reakcija obrane od pada jer je sa svih strana ograđena i jednostavno nema priliku aktivirati svoje bočne mišiće. U hodalici dijete nema priliku naučiti kako će se dočekati na ruke pri padu jer je nešto umjetno drži u položaju za koji još nije niti sama spremna.</p><h2>Tempo razvoja</h2><p>Ne zaboravite, svako dijete ima vlastiti tempo razvoja. Nekad se čini da su sva druga djeca nešto usvojila, a samo vaše nije, ali to je daleko od istine. Iako postoje jasno izražene individualne razlike, sva djeca trebaju se razvijati prema istim osnovama. U slučaju da postoji odstupanje u razvoju, to će primijetiti odabrani pedijatar koji će vaše dijete dalje uputiti na obradu te kod specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.</p>

Stopala su tokom boravka u hodalici u neprirodnom položaju, budući da nije cijelim stopalima na podu, nego tek prstićima

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

<p>Tikovi su brzi, ponavljajući pokreti dijelova tijela koje dijete ne može kontrolirati. Javljaju se iznenada i nesvjesno, a dijete ih ne može spriječiti. Postoje različite vrste tikova, kao što su motorni i vokalni tikovi. Motorni se uglavnom pojavljuju na vratu, licu, leđima ili nogama, dok se vokalni tikovi kod djece odnose na pojavu nekontroliranih zvukova.<br></p><h2>Negativne emocije</h2><p>Ovu pojavu možemo razlikovati po težini, odnosno dijele se na jednostavne i složene. Naprimjer, jednostavan tik je treptanje očima, a složeni izvijanje određenih dijelova tijela. Najsloženiji oblik tikova je Touretteov sindrom kod djece, koji obuhvaća različite motoričke i vokalne te jednostavne i složene tikove.</p><p>Tikovi kod djece se obično krenu javljati između 3. i 7. godine života, a ponekad se mogu pojaviti i tikovi kod beba, stoga vrijeme pojavljivanja nije strogo određeno. Nadalje, mogu se pojaviti tikovi u pubertetu, a to se posebno veže uz naglu promjenu ili stresnu situaciju. Ista stvar se javlja kad su u pitanju i tikovi kod odraslih.</p><p>Specifični uzroci tikova još uvijek nisu tačno određeni i ne postoji određeni gen, iako se ponekad pretpostavlja da postoji genetska sklonost. Često se povezuju s doživljavanjem negativnih emocija. Dijete se ne zna nositi sa stresnim situacijama i problemima kao što znaju odrasli. </p><h2>Prolazni i hronični </h2><p>Ono ne može reći što ga boli i muči, nego stvara odbrambene mehanizme kako bi se suočilo s različitim problemima koje doživljava. Zbog toga se javlja i odbrambeni mehanizam psihe kroz koji se dijete pokušava osloboditi nakupljenog stresa i napetosti.</p><p>Tikovi češće nastaju kod dječaka nego kod djevojčica i ne mogu se spriječiti, a mogu biti prolazni i hronični. Ako su u pitanju prolazni tikovi, vrlo vjerovatno će nestati nakon otprilike godinu i više se neće pojavljivati. Međutim, ako su u pitanju hronični tikovi, pojavljivat će se svaki dan duže od godinu.</p><h2>Vježbe relaksacije</h2><p>Iako nema konkretnog lijeka protiv tikova, uvijek postoji neka metoda za alternativno liječenje tikova. Tako se predlaže da roditelji vježbaju s djecom vježbe razgibavanja i istezanja uz metafore. Korisne su meditativne vježbe ili vježbe opuštanja, koje možete provoditi razgovarajući o različitim metaforama koje kasnije možete pokušati nacrtati. S obzirom na to da su tikovi često posljedica napetosti i nakupljenog stresa koji pokušava izaći iz organizma, uzmite u obzir i tehnike progresivne mišićne relaksacije i vježbe disanja.</p><p><br></p>

Roditelji često znaju pogrešno reagirati kada su u pitanju tikovi

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

<p>Separacijska anksioznost kod djece odnosi se na razvojno neprimjeren i pretjeran strah ili zabrinutost zbog odvajanja od kuće ili onih kojima je osoba privržena. Riječ je o normalnoj fazi u razvoju djece, posebno u ranom djetinjstvu, kada odvajanje od roditelja i strah od nepoznatih osoba upućuju na razvoj sigurne privrženosti.<br></p><h2>Zdrava privrženost</h2><p>Iako separacijska anksioznost spada u najčešće poremećaje kod djece mlađe od 12 godina, učestalost ovog poremećaja se smanjuje kako dijete odrasta (obično oko druge ili treće godine života).</p><p>Separacijska anksioznost je strah napuštanja sigurnosti emocionalno bliskih osoba ili doma djeteta. U predškolskoj dobi pojavljuje se kao strah od ostajanja u jaslicama/vrtiću ili s tetom čuvalicom, a u školskoj dobi kao strah od škole (školska fobija). Roditelj treba imati na umu da je određen stepen nelagode pri odvajanju prirodan.</p><p>Ta faza normalna je i očekivana u dobi djeteta od šest do 36 mjeseci starosti. Vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci, kada, nažalost, mnoga djeca kreću u prva veća odvajanja. Kod djece te dobi očekivano je teže odvajanje i duži adaptacijski period. Gotovo sva djeca imaju periode kada se ne žele odvojiti od svojih roditelja, no to ne znači da oni tada razvijaju patološku separacijsku anksioznost.</p><p>Iako su uzroci ovog poremećaja višestruki, stručnjaci smatraju da može biti prisutna i genetska komponenta, ali ipak je nešto značajnija ona okolinska. Da bi se pomoglo osobi koja pati od ovog poremećaja, moraju se razviti adekvatan osjećaj sigurnosti i zdrava privrženost s bliskim osobama. Kod djece se to razvija na način da se postepeno suočavaju sa situacijama koje dovode do separacije, upoznavaju s novim ljudima i razvijaju odnos povjerenja prema njima. Ostajanje bez roditeljske prisutnosti provodi se kada je dijete za to spremno.</p><h2>Korisni savjeti</h2><p>Naglo i stalno forsiranje separacije za dijete koje još nije razvilo zdravu privrženost može stvoriti kontraefekt. Za stariju djecu i odrasle najbolji oblik liječenja je psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija. Neki od ovih savjeta također mogu biti korisni, a to su usvajanje rutina koje će djetetu dati sigurnost i smanjiti napetost, zatim strpljenje, razumijevanje i povjerenje kada se anksiozni trenutak, ipak, dogodi. </p><h2>Prirodno stanje</h2><p>Tjeskoba, sa svojim tjelesnim i kognitivnim simptomima, prirodno je mentalno stanje i, kao i ostala emocionalna iskustva, iz kojih djeca imaju prilike učenja konstruktivnih načina nošenja s različitim stresorima važna su za dječiji razvoj. Ako roditelji ili druge važne osobe u djetetovom životu udovolje dječijim brigama i dopuste da izbjegnu one situacije koje izazivaju zabrinutost, djeca propuštaju iskustva koja su ključna za puni društveni i emocionalni razvoj te time gube priliku za otkrivanje kako se mogu suočiti sa svojim brigama i kako živjeti s neizvjesnošću.</p>

Naglo i stalno forsiranje separacije za dijete koje još nije razvilo zdravu privrženost može stvoriti kontraefekt

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

<p>Bebe plaču i to je jedan od osnovnih načina na koji komuniciraju. Međutim, kada plač ne prestaje duže vrijeme, to može biti nevjerovatno uznemirujuće i za roditelje i za skrbnike. Razumijevanje zašto bebe plaču i kako pravilno reagirati ključno je za zdravlje i razvoj djeteta te njegov odnos s roditeljima u budućnosti.</p><h2>Pretjerana stimulacija</h2><p>Jedan od najčešćih razloga za bebin plač je glad. Novorođenčad ima mali želudac i treba jesti često, obično svaka 2 – 3 sata. Ako je prošlo dosta vremena od zadnjeg hranjenja vaše bebe, razmislite o tome da joj ponudite mlijeko ili formulu. Obratite pozornost na znakove gladi poput mljackanja usnama, pokreta rukama i stavljanja ruku na usta.</p><p>Neudobnost od mokre pelene ili uske odjeće može uzrokovati nervozu kod beba. Provjerite postoji li fizička nelagoda i napravite potrebne prilagodbe. Provjerite je li bebina pelena čista i suha. Obucite ih u udobne, prozračne tkanine.</p><p>Preumorna beba će vjerovatnije plakati. Bebe trebaju puno sna i mogu postati pretjerano stimulirane ako su predugo budne. Uspostava dosljedne rutine spavanja može spriječiti plač uzrokovan umorom. Obratite pažnju na znakove pospanosti poput trljanja očiju, zijevanja ili nervoze bez vidljivog razloga.</p><p>Bebe žude za fizičkom blizinom svojih roditelja ili skrbnika. Kontakt koža na kožu, ljuljanje ili nježno njihanje mogu pružiti osjećaj sigurnosti i ugode. </p><h2>Gasovi i grčevi</h2><p>Probavni problemi kao što su gasovi i grčevi mogu biti bolni za bebu, što dovodi do dugotrajnog plača. Ako se plač vaše bebe čini glasnijim i popraćen stisnutim šakama i podignutim nogama, to bi mogao biti uzrok. Nježno trljajte bebin stomak ili isprobajte tehnike masaže bebe kako biste ublažili nelagodu. Ako ste isprobali uobičajene metode da umirite bebu, a ona i dalje pretjerano plače, posavjetujte se s pedijatrom. </p><h2>Znaci uzbune</h2><p>Bebe imaju osjetljiv nervni sistem i lako ih može preopteretiti prevelika stimulacija, kao što su jaka svjetla, glasni zvukovi ili previše ljudi. Stvaranje mirnog i umirujućeg okruženja može pomoći. Kako bebe rastu i razvijaju se, mogu proći kroz razdoblja povećane nemirnosti zbog razvojnih promjena, poznatih i kao skok u razvoju. To može uključivati nicanje zubića, fizički rast i učenje novih vještina. Pružite dodatnu udobnost i podršku tokom ovih perioda i budite strpljivi. Odmah nazovite pedijatra ako vaša beba ima temperaturu i mlađa je od tri mjeseca.&nbsp;</p>

Ako ste isprobali uobičajene metode da umirite bebu, a ona i dalje pretjerano plače, posavjetujte se s pedijatrom

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

<p>Disleksija je na našem području bila relativno neprepoznata jer svjesnost oko tog problema nije bila na visokom nivou. Međutim, u zadnje vrijeme se o tome češće priča te su sada roditelji bolje upoznati s problem i poteškoće na koje dijete nailazi ne pripisuju ljenosti nego potraže pomoć stručne osobe.</p><h2>Pojam disleksije</h2><p>Odbijanje crtanja zadanih formi ili ispunjavanja bojanki već u vrtiću, teškoće u čitanju, pisanju i slovkanju riječi u školi te zaziranje od uzimanja knjige u ruke u odrasloj dobi mogu biti znak puno kompleksnijeg problema od uobičajene karakterizacije takvih osoba kao lijenih ili nezainteresiranih.</p><p>Tim više što su oni često natprosječne inteligencije, teško se uz njih može vezati nemotiviranost koja se nameće kao logičan zaključak.</p><p>Disleksija je poremećaj ovladavanja pisanim jezikom i dolazi od grčkih riječi “dys” – loš i “lexsis” – jezik, riječ te je definirana kao teškoća u učenju.</p><h2>Postavljanje dijagnoze</h2><p>Dok s jedne strane stručnjaci smatraju da se zaostajanje u čitanju od dvije godine u odnosu na vršnjake može smatrati disleksijom te se ona dijagnosticira tek u nižim razredima osnovne škole, s druge strane su stručnjaci koji smatraju da se disleksija može dijagnosticirati puno ranije na temelju poznavanja i baratanja morfologijom, primjenom sintakse i razvojem rječnika, dakle već u vrtićkoj dobi.</p><p>Prvi znakovi na koje roditelji moraju obratiti pažnju kako bi se što ranije definirao problem te, u skladu s tim, poduzele potrebne aktivnosti, a najčešće su teškoće u povezivanju slova s glasom (veza grafem-fonem), strukturalne pogreške (tava-vata), zamjena grafički sličnih slova (m-n, b-d…), izvrtanje slogova, dodavanje slova i slogova (trava-tarava), teškoće u praćenju niza slova (riba-rbia), izostavljanje riječi, vraćanje na već pročitani redak itd.</p><h2>Uzroci disleksije</h2><p>Uzroci disleksije još nisu jednoznačno definirani, no dio uzroka konstitucionalno je uvjetovan, čemu se pridodaju i faktori okoline, od intrauterinog razvoja, ranog djetinjstva i okruženja pa do načina podučavanja vještine čitanja.</p><p>Svjetska istraživanja pokazuju da čak 10 posto djece ima blaži ili teži oblik disleksije koja može izazvati probleme u savladavanju i praćenju školskog gradiva, što izaziva frustraciju, nesigurnost, povlačenje u sebe.</p><p>Stoga je iznimno važno što prije uočiti simptome te reagirati na vrijeme jer je veća šansa da se problemi umanje ili uklone ispravnim pristupom.</p><p>Prvi korak su svakako roditelji koji kroz interakciju i zadavanje jednostavnih jezičnih zadataka mogu neobavezno testirati dijete ako posumnjaju na problem, te naravno logoped/defektolog u vrtiću koji profesionalnim metodama može uočiti problem.</p><p>Edukacija vrtićkih odgajatelja i nastavnog kadra pri tome je izuzetno bitna jer se još uvijek, nažalost, događa da oni ne prepoznaju simptome i pripisuju loše rezultate sasvim pogrešnim uzrocima.</p><p>Nadalje, disleksična djeca često postižu nadprosječne rezultate na testovima inteligencije pa taj nesrazmjer sa školskim rezultatima dodatno zbunjuje nastavni kadar koji nije dovoljno educiran o disleksiji kao poremećaju.</p><p>Dodatni problem čini što je i u vrtićima i u školama zaposlen nedovoljan broj logopeda koji su važna karika u dijagnosticiranju. Osim njih, psihološka testiranja pažnje, pamćenja, zapažanja, također su važan segment u postavljanju konačne dijagnoze.</p><p>Kad se ona jednom postavi, a poželjno je da to bude što ranije odnosno u prva tri razreda osnovne škole, važno je odmah pristupiti logopedskoj terapiji odnosno ciljanim vježbama čitanja.</p><h2>Posjeta logopedu</h2><p>U toj dobi, naime, iako su poteškoće na temelju kojih je disleksija dijagnosticirana uočljive, nema toliko drastičnih odstupanja u odnosu na vršnjake pa djetetovo samopouzdanje još nije ozbiljno narušeno.</p><p>Kasnije, kada disleksičnoj djeci sve složeniji tekstovi i potreba kompleksnijeg pisanog izražavanja postaju sve teže savladivi, te su razlike uočljivije pa i njihovo samopouzdanje pada, postaju nesigurni i frustrirani, a škola postaje noćna mora.</p><p>U toj se dobi disleksija očituje u izbjegavanju čitanja i pisanja tj. razini čitanja daleko ispod očekivanja za tu dob, teškoćama u savladavanju stranih jezika, općom sporošću u rješavanju pisanih zadataka i drugi problemi.</p><p>Uz pravovremeno dijagnosticiranje i stručnu pomoć, djetetu se može olakšati savladavanje čitanja i sudjelovanje u nastavnom programu.</p><p>Individualizirana nastava po prilagođenom programu također može biti rješenje kako škola i gradivo ne bi bili izvor stresa i frustracija, te kako bi se ostvarilo i razvijalo i na ostalim poljima.</p><p>Upravo činjenica da su disleksična djeca vrlo bistra i inteligentna, ali uče i procesuiraju informacije na drugačiji način, garancija su da disleksija, ako je na vrijeme uočena i tretirana, ne mora biti prepreka u ostvarivanju uspjeha.</p>

Svjetska istraživanja pokazuju da čak 10 posto djece ima blaži ili teži oblik disleksije

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

<p>Nakon rođenja, beba prolazi kroz brojne promjene, a roditelji se nekada iznenade ili uspaniče.</p><h2>Velika količina</h2><p>Ono što novi roditelji možda ne očekuju jesu dlačice koje ostaju na madracu njihovog novorođenčeta. Tačnije, nekada puna glava kose njihove bebe postaje gotovo ćelava.</p><p>Sreća, gubitak kose kod dojenčadi rijetko je kada zabrinjavajuće stanje. Fetusu počinju rasti dlake tokom prvog tromjesečja.</p><p>No, bilo da se novorođenče rodilo s vrlo malo kose ili dugom i gustom kosom, ono će izgubiti veliku količinu vlasi tokom vremena.</p><p>Gubitak kose jednostavno znači da novorođenče radi ogromno prilagođavanje životu izvan maternice.</p><p>Na glavi odrasle osobe svaki pramen kose prolazi kroz fazu rasta i fazu mirovanja, a kada kosa ne raste može doći do njenog opadanja. Kako god bilo, rijetko se dešava da kod odraslih ljudi kosa opada i onda kada je u stanju mirovanja, a dnevno se izgubi samo oko 50 do 100 vlasi. Međutim, to ne vrijedi za novorođenče.</p><p>- Veliki hormonalni pomaci se događaju u djetetovom tijelu nakon što se rode, što može uzrokovati da sve njihove dlake uđu u fazu mirovanja istovremeno te da sve opadnu u vrlo kratkom vremenu - objasnio je Sejdž Timberlajn (Sage Timberline), pedijatar s Univerziteta u Kaliforniji.</p><h2>Hormonalne promjene</h2><p>I majka i beba prolaze kroz ogromne hormonalne promjene tokom porođaja, što je potrebno za uspješan porod.</p><p>Početak porođaja upozorava bebino tijelo da počne proizvoditi hormone koji su ključni za život izvan maternice.</p><p>Neki hormoni pomažu djetetovim arterijama i venama da se razvijaju, osiguravajući tako da organi dobivaju dovoljno krvi tokom porođaja i nakon što se pupčana vrpca presječe, izjavio je Timberlajn.</p><p>Jedan hormon, nazvan kortizol, pomaže bebinim plućima da odmah udahnu. Također kortizol pomaže bebinom tijelu da proizvede vlastitu energiju i toplinu. Kortizol kod odraslih ima ulogu u velikom broju fizioloških funkcija. Smatra se hormonom stresa, a u vrijeme stresa kortizol pomaže usmjeriti energiju prema vitalnim funkcijama i udaljiti se od manje važnih zadataka.</p><p>- Porođaj uzrokuje pozitivan šok na bebu. Taj šok pokreće proizvodnju kortizola, koji energiju usmjerava prema razvojnim promjenama koje su ključne za opstanak, a u isto vrijeme ih udaljava od nebitnih funkcija kao što je, između ostalog, rast kose - kazao je Timberlajn.</p><p>Poslije rođenja, sva bebina kosa ostaje u fazi mirovanja. Kosa obično počinje intenzivno opadati u dobi od 8 do 12 sedmica, a počinje ponovo rasti oko 3 do 7 mjeseci života djeteta.</p><p>Sve u svemu, tek oko druge godine života se pojavljuje gusta kosa. Specifično vrijeme i obrazac gubitka i rasta kose ovisi o brojnim faktorima, uključujući spol, etničku pripadnost, genetiku, uvjete rođenja (prerano, rano ili kasno rođenje te vaginalni ili carski porođaj) te prehranu djeteta.</p>

Ovo je rijetko kada zabrinjavajuće stanje

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

<p>Pitanje koje zanima sve roditelje, ali na njena ne postoji jedan odgovor. Kao i kada je riječ o progovaranju, propuzavanju, prohodavanju, i ovo se razlikuje od djeteta do djeteta.</p><h2>Kada će beba reagovati na svoje ime </h2><p>Stručnjaci kažu da se najčešće može prepoznati neka vrsta reakcije kod bebe na svoje ime između osmog i desetog mjeseca života. Ipak, kao i kod ostalih prekretnica, ne postoji tačno određeno vrijeme kada će dijete da prepozna svoje ime, ali se očekuje otprilike do 15. mjeseca da počne da reaguje kada mu se obratite imenom.</p><h2>Kako dijete počinje da prepoznaje ime</h2><p>I ovdje treba imati na umu da su sva djeca različita, ali evo po čemu se najčešće može primjetiti da dijete reaguje na svoje ime:</p><p>- Kada čuje svoje ime, okreće se da vidi odakle dolazi zvuk</p><p>- Na trenutak zastane u onome što trenutno radi jer je čulo svoje ime</p><p>- Nasmješi se ili glasom reaguje kada ga čuje</p><h2>Kako da naučite dijete kako se zove</h2><p>Odgovor je ovde prilično očigledan – stručnjaci kažu da će dijete najlakše naučiti da prepoznaje svoje ime, ako mu ga ponavljate od najranijeg uzrasta. Znate kako kažu, ponavljanje je majka znanja, tako da što više ponavljate ime, veće su šanse da ga mališan zapamti. S tim u vezi, bolje je da mu se obraćate imenom, nego nekim nadimkom, upravo iz ovog razloga.</p><h2>Šta kada dijete ne prepoznaje svoje ime</h2><p>Roditelji se često zabrinu ako mališan ne prepoznaje svoje ime, naročito ako je u pitanju prvo dijete, pa nisu baš sigurni do kada se to toleriše. Činjenica je da svako dijete ima neki svoj tempo razvoja, ali ako dijete baš nikako ne reaguje na ime poslije 12. mjeseca života, a često mu se obraćate na taj način, posavjetujte se sa pedijatrom.</p><p>Ukoliko dijete, pored svega što radite, ne počinje da reaguje na svoje ime, to bi mogao biti rani znak autizma, i zato je važno da popričate sa pedijatrom, jer je reagovanje na vrijeme od velike važnosti.</p>

Znate kako kažu, ponavljanje je majka znanja

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

<p>Svako ko je pročitao "Malog Princa" zna da je pisan jezikom srca pa ga je jedinom tim jezikom moguće i čitati. Vjerujem da isto vrijedi za svu našu djecu. Ipak, ona visokoosjetljiva razumiju taj jezik više od ostalih i koriste se isključivo njime. Za njih je logično ono što je logično srcu, piše Atma.hr. Za njih je razumno ono što duša odobri.</p><h2>Koračaju oprezno</h2><p>Dječiji je svijet po naravi šaren, bučan, brz i prepun sadržaja. Barem ga mi odrasli tako volimo zamišljati. No ova djeca kroz šumu stimulansa koračaju oprezno i promišljeno, noseći u sebi istančani filter kroz koji promatraju svijet. Svako peto dijete rađa se s finije ugođenim živčanim sistemom, a evo kako ih prepoznati:</p><p>- Oni se ne guraju kada se nešto dijeli. </p><p>- Pomno razmisle prije svake odluke. </p><p>- Zaziru od velikih skupina djece, oklijevaju prilikom novih upoznavanja.</p><p>- Ne vole iznenađenja.</p><p>- Često su na rubu suza.</p><p>- Žuljaju ih etikete na odjeći.</p><p>- Izbirljivi su o pitanju hrane.</p><p>- Reagiraju vrlo emotivno.</p><p>- Izbjegavaju konflikte.</p><p>- Vole biti sami.</p><p>- Ponašaju se pristojno, ali istovremeno buntovno slijede svoju prirodu pa iskaču iz poželjnih društvenih normi ponašanja.</p><p>Kada su im neke od osnovnih potreba ugrožene ili su pak izloženi pretjeranoj količini podražaja, ispoljavaju zbunjujuću lepezu ponašanja. Zbog toga ih se na žalost nerijetko vidi kao razmažene, zahtjevne, plačljive, stidljive, tvrdoglave, plašljive, ljute, naporne ili teške. Tako od najranije dobi bivaju oblijepljeni etiketama koje su daleko od prave istine, a te se etikete bolno, duboko i trajno utiskuju u njihovo emotivno biće.</p><h2>Je li moje dijete hipersenzibilno?</h2><p>U svojoj knjizi „Visoko osjetljivo dijete“ Elaine Aron navodi listu od nekoliko osobina koje služe kao pokazatelj visoke osjetljivosti. Važno je napomenuti da će djeca koja nisu HSC možda imati neke ili većinu navedenih značajki, no samo dijete koje ima svih pet može se smatrati hipersenzibilnim.</p><p>1. Snažne emocionalne reakcije - intenzivno ispoljava osjećaje radosti, tuge, bijesa, lako se rasplače, lako biva povrijeđen;</p><h2>Duboko procesuiranje iskustava</h2><p>Razmišlja o stvarima, “premotava” misli po glavi, nastavnici ga obično opisuju riječima tih, povučen, plašljiv ili sramežljiv;</p><h2>Visoka empatičnost</h2><p>Pokazuje veliku brigu za druge, rado pomaže; </p><h2>Sklonost prenadraženosti&nbsp;</h2><p>Često treba odmor ili vrijeme za “smirivanje”, povlačenje u osamu, jako je savjestan, nastoji ugoditi, važno mu je da stvari radi ispravno, djeluje zrelo i mudro za svoju dob, postavlja promišljena pitanja</p><h2>Osjetljivost na suptilne podražaje&nbsp;</h2><p>Osjetljiv na grube tkanine, etikete na odjeći i sl. Žali se da mu je prevruće, prevjetrovito, prepješčano i sl. dok drugu djecu ništa od toga ne smeta, primjećuje zvukove i mirise koje ostali jedva primjećuju,  žali se na buku, izbjegava glasna i haotična okruženja, osjetljiviji je na bol od ostale djece, izbirljiv je po pitanju hrane; može izbjegavati hranu određene teksture, zamjećuje detalje u okolini poput sitnih promjena u prostoriji ili na nečijoj odjeći, neobično je svjestan tuđih raspoloženja, gesta, načina izražavanja, i ima snažnu intuiciju.</p><p>Važno je stoga obratiti pažnju na detalje, uzeti visoku osjetljivost kao jedno od mogućih objašnjenja za širok spektar ponašanja i na kraju, pažljivo razlučiti o čemu se uistinu radi.</p>

Za njih je razumno ono što duša odobri

Djeca sve više izložena infektivnim bolestima

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

<p>Djeca koja su imala strogu majku koja je ujedno i perfekcionistica te je od njih uvijek zahtijevala samo najbolje&nbsp;kao odrasli češće imaju problema s alkoholom. Alkoholu takvi pojedinci pribjegavaju kako bi se nosili s depresijom uzrokovanom time što nisu savršeni, otkrilo je novo istraživanje.&nbsp;<br></p><h2>Objasniti razloge</h2><p>Između ostalog, istraživači s Državnog univerziteta&nbsp;Arizona otkrili su i da će studentice, koje su odgajale autoritarne majke, ali ne i očevi, postati perfekcionistice. To&nbsp;ne samo da pridonosi depresivnim stanjima, već potiče i samoliječenje, između ostalog i pijenjem alkohola.&nbsp;</p><p>U studiji je učestvovalo 419 studenata koji su prosječno imali oko 20 godina. </p><p>Studentima su postavljana pitanja o roditeljima, a morali su ocijeniti visinu svog vlastitog perfekcionizma, objasniti razloge konzumiranja alkohola i koliko su popili u različitim prilikama, ali odgovoriti primjećuju li kod sebe simptome depresije.&nbsp;</p><h2>Visoki standardi</h2><p>Istraživači su otkrili da odstupanje od perfekcionizma kod nekih studenata rađa uvjerenje da&nbsp;ne ispunjavaju visoke&nbsp;standarde&nbsp;koje imaju, koje su sami stvorili ili su im nametnuli roditelji, pogotovo majka. </p><p>Međutim, ako je otac bio autoritaran odnosno strog, to nije utjecalo na depresivne simptome kod studenata ili pretjeranu upotrebu alkohola. Strog odgoj smatra se provođenjem strogih pravila koja ako se ne poštuju, kažnjavaju se posramljivanjem i ostalim oblicima kazni te nedostatkom topline.</p><h2>Štetno za zdravlje</h2><p>Perfekcionizam je jako&nbsp;podcijenjena konstrukcija koja itekako utječe na zdravlje, napominju istraživači.&nbsp;Uzrokuje ne samo socijalno isključivanje, već i opsesivno kompulzivan&nbsp;poremećaj, poremećaje u prehrani, stres, a može dovesti i do samoubistva. Potreba da budete savršeni u očima drugih doslovno može biti štetna za vaše zdravlje.</p>

To potiče samoliječenje, između ostalog i pijenjem alkohola

Strogoća djecu vodi u depresiju:  Evo i kako

<p>Svi želimo najbolje za svoju djecu, ali ponekad se malo izgubimo u toj želji pa pomiješamo vlastite želje s dječjim. Naš zadatak roditelja i odgajatelja je da naučimo djecu da uče. Moramo ih naučiti da traže potrebne informacije i odvajaju istinu od laži. Moramo ih naučiti da savladaju prepreke s najmanjim gubitkom – i fizičkim i moralnim.</p><p>Kako naučiti djecu da budu nezavisna:</p><p>- Podučavajte ih, ali ne radite stvari umjesto njih;</p><p>- Ne maženje, već ljubav;</p><p>- Ne miješajte moguće i nemoguće ….</p><p>- Ponekad je lakše napraviti nešto umjesto djece, ali morate shvatiti nešto: što im više dajemo, oni manje mogu i žele.</p><p>Djeca su prije svega ljudi i morate se prema njima tako i odnositi. Oni su svjesni, razumni i vi morate shvatiti da će vas oni razumjeti ako im nešto objasnite, ne morate im sve pokazivati.</p><p>Djeci treba davati samo ono što istinski žele, ništa više, ništa manje od toga. Ako se pretjeruje u davanju, to znači da će oni u nekom periodu života prestati željeti.</p><p><br></p>

Oni su svjesni, razumni i vi morate shvatiti da će vas oni razumjeti ako im nešto objasnite

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

<p>U četvrtom mjesecu života bebe dešavaju se malo veće promjene. Preporučljivo je zbog ubrzanog rasta da joj se omogući prostor na podu i što kraći boravak u nosiljkama koje je ograničavaju</p><p>Tokom četvrtog mjeseca dojenče dobiva sedmično 120 do 150 grama i naraste oko dva centimetra mjesečno.&nbsp;</p><h2>Mentalni razvoj</h2><p>Bebe sve duže spavaju noću većinom s jednim buđenjem, dok je danju san kraći. Javlja se i tzv. regresija spavanja, a to znači teže uspavljivanje i češće buđenje.</p><p>Smiju se glasno da ih možemo čuti iz daljine, kada čuju majčin glas traže je pogledom, u dijalogu s njom odgovaraju gukanjem.</p><p>Protestiraju kada ih iz naručja stavljamo u krevet pa preporučamo da ih stavljate pospane, ali budne, kao bi razvili sposobnost samoregulacije.</p><h2>Motorički razvoj</h2><p>Dijete postaje stabilno, potpuno kontrolira glavicu, u položaju na leđima podiže glavicu i gura se prema naprijed te počinju prve rotacije do boka.</p><p>Hvata igračku u srednjoj liniji i stavlja je u usta, na taj način istražuje okolinu što nazivamo oralno istraživanje. Hvata i svoja koljena, a u potrbušnom položaju leži s ispruženim nogama.</p><p>U potrbušnom položaju u stanju je prenijeti ravnotežu na jedan lakat ruke kako bi drugom mogao dohvatiti igračku, a u tom položaju izvodi i pokrete plivanja.</p><h2>Prehrana djeteta</h2><p>Zbog sve intenzivnije tjelesne aktivnosti, fizičkog i psiho-motornog napretka povećavaju se djetetove energetske potrebe.</p><p>Majčino mlijeko i/ili adaptirano mlijeko su i dalje osnovna hrana dojenčeta i u prvih šest mjeseci u potpunosti zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta, a prema preporuci Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) početak nadohrane ili komplementarne prehrane dojenčadi trebao bi biti najranije nakon 17. sedmice života, a ne kasnije od 26. sedmice života.</p><p>Nije bitno kreće li se u nadohranu povrćem, žitaricama ili voćem, bitno je da se:</p><p>1. ne uvodi prije četvrtog mjeseca</p><p>2. uvodi postupno jedna po jedna namirnica (ovisi o prehrambenim navikama porodice)</p><p>3. zbog djetetove prirodne sklonosti prema slatkom i slanom preferira se prvo nuditi povrće koje je gorko kako bi se prevenirala pretilost i hipertenzija</p><p>4. odgoda uvođenja namirnica većeg alergogenog potencijala (mlijeko, riba, jaje, orašasto voće) nije smanjila pojavu alergijskih bolesti</p><h2>Igre s bebom</h2><p>Upoznajte je s raznim mirisima stavljajući ih bebi pod nos (limun, cimet, vanilija...) i prateći njene grimase i reakcije.</p><p>Pravite mjehuriće od baby šampona i puštajte da ih beba promatra i hvata rukama.</p><p>Nabavite prve slikovnice (šuškave, s različitim teksturama pustite da ih dodiruje i čita</p><h2>Regresija spavanja</h2><p>Pokušajte uvesti rutinu kod odlaska na spavanje, kupanje ili masaža, priča, isto vrijeme odlaska na spavanje, ista muzika. Budite nježni i dosljedni, pomognite bebi tješilicom ili nekim prelaznim objektom (to može biti vaša spavačica).</p><p></p>

Dijete postaje stabilno, potpuno kontrolira glavicu

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

<p>Treći mjesec donosi malo olakšanje roditeljima jer se već uspostavlja ritam spavanja i hranjenja, pa se i roditelji mogu odmoriti i uživati sa bebom. Međutim, jedna važna stvar se dešava, a to su skokovi u razvoju.</p><h2>Fizički razvoj</h2><p>Periodi u životu vašeg dojenčeta kada ono motorički i fizički naglo napreduje nazivamo skokovi u razvoju. Prepoznajemo ih kao promjenu do sada već uspostavljenog ritma spavanja, hranjenja i ponašanja. Beba s tri mjeseca vrlo često prolazi to razdoblje.</p><p>Kako je dio razvoja i pojačano slinjenje i stavljanje ručica u usta često se pogrešno povezuje s nicanjem prvih zuba.</p><p>Krajem trećeg mjeseca dijete naraste u odnosu na rodnu dužinu oko 9-12 cm, a težinom oko dva kilograma. Dinamiku rasta svog djeteta i usporedbu s vršnjacima možete pratiti upisujući antropometrijske podatke (težinu i visinu) u percentilne krivulje.</p><h2>Mentalni razvoj</h2><p>Osim fizičkog skoka u razvoju događa se i skok u mentalnom razvoju.</p><p>Beba gleda svoje ruke, zvečku koju drži, miče prstima, dodiruje igračkame koje joj vise iznad krevetića. Majci se smiješi drugačije nego ostalima.</p><p>Prati pogledom osobu koja se kreće u prostoru oko nje. Na iznenadni zvuk trgne se i zaplače, a ako je plakala nakratko se smiri.</p><p>Kada je budno glasa se suglasnicima .R..R..R.. GR..GR..GR... ili slično.</p><h2>Motorički razvoj</h2><p>Kada leži na trbuhu podiže glavu, ramena i oslanja se na podlaktice gledajući uokolo. Držimo li dijete uspravno viseći, noge nisu tako jako skupljene, a refleks odupiranja o podlogu se gasi.</p><p>Ako mu stavimo igračku u ruke ne ispada mu već je povremeno pomiče rukom.</p><h2>Ishrana djeteta</h2><p>U dobi od tri mjeseca dojenče mora imati šest do osam obroka, najčešće uz jedno do dva noćna buđenja i hranjenja.</p><p>Savjeti da se ranim uvođenjem nadohrane, hrane na kašičicu tj. sve druge hrane osim mlijeka produžuje noćno spavanje nisu se u istraživanjima pokazali tačnim.</p><p>Majčino mlijeko i/ili dojenačko mlijeko su jedina hrana koju dijete treba u ovoj dobi, a važno je naglasiti da se ne zaboravi suplementacija D vitamina. Kombinacija D i K vitamina koju dojenčad dobiva kroz prvih 12 sedmica života sada se nastavlja samo D vitaminom u obliku kapljica i provodi se svakodnevno do prvog rođendana.</p><h2>Igre s bebom</h2><p>Boravak s djetetom u šetnji biti će od obostrane koristi: svjetlo, zvukovi, buka, vjetar sve su stimulanti senzorike vašem djetetu, a kretanje i pomak od rutine djelovat će opuštajući i na majku.</p><p>Tromjesečna beba počinje se igrati s vlastitim rukama, dok je na leđima stavljajte joj tanku pelenu preko lica i skidajte je igrajući se poznate igrice skrivača.</p><p>U istom položaju uhvatite bebi obe potkoljenice i podlaktice te kroz položaj na bok dovedite dijete u sjedeći položaj / mali buda / i tako vježbajte kontrolu glavice.</p><h2>Problem opstipacije u ovoj dobi</h2><p>Kod dojene djece često se u ovoj dobi dogodi da stolica izostane u početku dva do tri dana , a potom i pet, šest dana i duže.&nbsp;</p><p>Ne radi se o pravom zatvoru stolice jer i nakon nekoliko dana evakuirana stolica je mekana, tekuća, a ne tvrda, suha i u kuglicama. Nije potrebno posezati za lijekovima i čajevima jer dijete se normalno ponaša, dovoljno je malo izmasirati trbuh u smjeru kazaljke na satu, igrati se nožicama kao da vozi bicikl i izbjegavati provokacije stolice toplomjerom.</p>

Ovo je način da djecu potaknete na vježbanje

Ovisnost o ekranima vodi ka digitalnom autizmu: Stanje je teško, ali se može liječiti

Mali savjeti za poticanje odgovornosti kod mališana: Ovako djeca najbolje uče

Ojačajmo dječiji imunitet: Ovo je način

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

Strogoća djecu vodi u depresiju: Evo i kako

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

Beba u dobi od tri mjeseca: Pojačano slinjenje i skokovi u razvoju

Rast & razvoj

Ovo je način da djecu potaknete na vježbanje

Ovisnost o ekranima vodi ka digitalnom autizmu: Stanje je teško, ali se može liječiti

Mali savjeti za poticanje odgovornosti kod mališana: Ovako djeca najbolje uče

Ojačajmo dječiji imunitet: Ovo je način

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

Strogoća djecu vodi u depresiju: Evo i kako

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

Beba u dobi od tri mjeseca: Pojačano slinjenje i skokovi u razvoju