Uprkos ljekarskim upozorenjima o štetnosti izlaganja UV zracima, pripadnice ljepšeg spola i dalje ne odolijevaju da ljeto “potroše” na prekomjerno sunčanje na otvorenom ili pod lampicama solarija.

Brojne posljedice

Put od želje da se dobije preplanuli ten do zavisnosti od uvijek tamne puti, odnosno tanoreksije, često nije dug. A štetne posljedice po zdravlje nisu male.

Tanoreksija je pojam koji objašnjava prekomjerno, gotovo impulsivno i zavisničko izlaganje sunčanju, bilo u solariju ili na prirodan način, s brojnim posljedicama po psihofizičko zdravlje osobe koja u taj problem upada, a sve sa tendencijom pribavljanja osjećanja zadovoljstva i adekvatnosti.

Pod utjecajem UV zraka, kažu stručnjaci, u većoj mjeri aktiviraju se tzv. endorfini, koji podstiču efekt blagostanja i zadovoljstva. Tako se pokreće zavisnički mehanizam. Da je zaista riječ o jednoj vrsti zavisnosti, govore i istraživanja koja potvrđuju pozitivan učinak lijeka koji se koristi u tretmanu zavisnosti od opijata, na zavisnost od izlaganja UV zracima.

Štetno ponašanje

Kada već postoje posljedice i osoba je svjesna štetnosti, a i dalje nastavlja sa sunčanjem ili bilo kojim drugim štetnim ponašanjem, može se govoriti o zavisnosti. Sasvim je izvjesno da je osoba koja je dobila opekotine višeg stepena, ili pak neko maligno oboljenje kože, imala neke posljedice ili barem naznake posljedica i ranije, ali uprkos tome nije reducirala svoje štetno ponašanje.

Napadi panike

Dokaz da se razvija zavisnost od tamnog tena su apstinencijalne krize. Javlja se strah da će koža izblijedjeti, a uz to i nelagoda da nisu lijepe i poželjne. Mogu se javiti preznojavanje, anksioznost, napadi panike. Dakle, slična situacija kao kada narkoman pokušava da ostavi drogu ili alkoholičar alkohol.

Procjena stanja

Veoma je važno, upozoravaju stručnjaci, da se adekvatno procjeni stanje osobe koja traži pomoć, ali i njeni kapaciteti. Kao i kod svake zavisnosti, u obzir dolazi kombinacija farmakoterapije i psihoterapije, uz pravila koja bi imala za cilj uvođenje kontrole nad ponašanjem.

Često je primjenjivana kognitivno-bihevioralna psihoterapija, čiji je glavni okvir intervencija usmjerena na identifikaciju i redukciju pogrešnih uvjerenja i iracionalnih načina razmišljanja.

U 18. i 19. stoljeću ideal ljepote bila je svijetla, neosunčana koža, jer je bijela put smatrana statusnim simbolom. Oni koji su imali viši položaj u društvu, novac i moć, nisu morali da rade na njivama i poljima, pa su samim tim bili neosunčani.