Dječaka od 17 mjeseci roditelji su zbog temperature odveli u splitsku bolnicu, a onda su doživjeli najteže trenutke u životu, no ova priča budi nadu kako nije sve baš toliko očajno.
Novinarima "Slobodne Dalmacije" se javila majka dječaka i zamolila ih da joj pomognu pronaći četiri žene koje su joj, kako kaže, u najgorem trenutku života pružile pomoć, utjehu i podršku.
Sve se desilo u utorak, negdje oko 19.30 sati. Malenog Nou roditelji su odveli na hitni dječji prijem, jer je prvi put u svom životu dobio visoku temperaturu. Ljekari su ga pregledali, analiza krvi je pokazala kako ima virozu i poslali su ga s roditeljima kući, da mu mama snižava temperaturu. I tek tada počinje drama...
- Od bolnice do Mertojaka nema niti dva kilometra, taman na raskrižju pored HEP-a mi je odjednom u naručju prestao disati! Tijelo mu se grčilo i okrenuo je očima – rekla je mama S., priznajući kako joj ta slika ne ide iz glave.
Suprug E. je zaustavio vozilo, mama, onako ni živa ni mrtva – u suzama gledala kako joj dijete ne diše, ne znajući što da radi.
I tada se zaustavljaju vozila. Redom. Iz prvog izlaze mladići, odmah organiziraju saobraćaj oko njih. Iz drugog su dotrčale tri žene. Jedna joj je uzela dijete iz naručja, druga mobitel iz ruke. Nazvale Hitnu pomoć, masirale Noi prsa, tješile mamu i tatu. Zaustavilo se i treće vozilo, stranih registarskih oznaka, dotrčala još jedna žena.
Tri žene su medicinske sestre, koje su se zajedno vraćale kući nakon odrađene smjene u bolnici, četvrta je medicinska sestra također, ali na godišnjem odmoru u Hrvatskoj...
- Kao da ih je Bog poslao - dodaje mama S.
Onako u šoku nije znala ništa.
- Zagrlila me jedna od njih, tješila me kako će sve biti u redu, topla, draga žena - kazala je majka dječaka.
Oni momci iz prvog auta su zaustavili vozilo hitne pomoći koja su se vraćala sa zadatka, preko tri cestovne trake su trčali i zaustavljali vozila.
- Sve je bilo k‘o u nekom filmu - priznaje S.
Odvezli ih u bolnicu, gdje su Noi dijagnosticirane febrilne konvulzije. Proveo je na odjelu četiri dana i potpuno zdrav, čio i veseo došao napokon kući.
- Ako se žene iz ove moje priče prepoznaju, molila bih da se jave redakciji (milena.budimir@slobodnadalmacija.hr), imam duboku potrebu sresti ih opet, zahvaliti im. To u onoj magli nisam uspjela. Moj suprug i ja želimo se i ovako javno zahvaliti svim tim divnim ljudima koji su nam stali i pomogli - kazala je Noina mama, dodatno hvaleći ekipu na dječjoj nefrologiji i na pedijatriji.
