Jun 2022. na zapadni Balkan ne donosi samo tropske vrućine, mjestimično olujno nevrijeme i ljetnu kišu. Ako je suditi po najavljenim posjetama visokih evropskih i ruskih zvaničnika, očekuje nas i vrelo diplomatsko sunce, s mogućom kratkotrajnom naoblakom i političkom grmljavinom.
Centar dešavanja bit će Beograd, domaćin susreta bit će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Već u ponedjeljak, prema najavama portparola ministarstva vanjskih poslova Rusije Marije Zaharove, u Beograd dolazi šef ruske diplomatije Sergej Lavrov. Nakon njega u glavni grad Srbije ubrzo bi trebao doputovati i njemački kancelar Olaf Šolc (Scholz).
Zapadni Balkan tako, u jeku Putinove vojne agresije na Ukrajinu, postaje mjesto na kojem se također prelamaju interesi velikih svjetskih igrača, zasad, doduše, bez zveckanja oružjem, ali ni te diplomatske bitke nisu ništa manje teške i neizvjesne.
Nema sumnje, na stolu će biti normalizacija odnosa Srbije i Kosova, njihova evropska perspektiva, kao i perspektiva cijelog regiona, od BiH i Crne Gore, do Sjeverne Makedonije i Albanije.
Rusiju, naravno, zanima da li može i dalje računati na Srbiju kao jednog od posljednjih saveznika na tlu Evrope, a Lavrov će jednim uhom pažljivo slušati i poruke iz Banje Luke, gdje će, za vrijeme njegovog boravka u Beogradu, zasjedati Narodna skupština, na koju je kao poseban gost i govornik pozvan ovdašnji ruski ambasador Igor Kalabuhov.
Na prijedlog Milorada Dodika, entitetski parlament će, naime, razmatrati “informacije o međunarodnoj, političkoj i sigurnosnoj situaciji - mjestu i ulozi RS”. Zapadni ambasadori akreditirani u Sarajevu, kako tvrdi Dodik, odbili su doći na sjednicu na kojoj će biti i Kalabuhov, a sam Dodik je već komentirao da ga ta situacija više zabavlja nego sekira, svjedočeći tako još jednom da mu itekako godi uloga važnog Putinovog pijuna na zapadnom Balkanu.
Na drugoj strani, Vučić nema ni blizu “lagodnu” poziciju kao Dodik, niti smije politički hazardirati sa srpskim državnim i nacionalnim interesima, kao što to radi laktaški nosilac američkih, britanskih, a uskoro, vjerovatno, i njemačkih crnih lista.
Predsjedniku Srbije trebat će zato veliko diplomatsko i političko umijeće da sačuva rusku podršku u vezi s Kosovom, da dobije jeftiniji ruski plin i ostale energente, a da istovremeno ne izgubi evropske investitore i ne razočara očekivanja Njemačke i drugih zapadnih sila da se pridruži evropskim i američkim sankcijama uvedenim Rusiji.
Jednostavno, u novom, tektonskom geopolitičkom preslagivanju na evropskom kontinentu, teško će više bilo ko, a ne samo Vučić, moći da sjedi na dvije stolice, koje su nakon ruske invazije na Ukrajinu udaljene poput dva Zemljina pola.
Šolc i Lavrov u Beogradu, s dijametralno suprotstavljenim stavovima, u razmaku od samo nekoliko dana - ta slika do prije tri mjeseca bila je nezamisliva. Danas je, pak, gledamo uživo, neko s vrećicom kokica u rukama, a svi s nemalom strepnjom za sudbinu i budućnost cijelog zapadnog Balkana.
Prijedlog deklaracije vladajućih njemačkih stranaka, Socijaldemokrata, Zelenih i Liberalnih demokrata o stanju u BiH i putevima izlaska iz postojeće krize uskoro bi se trebao naći na glasanju u Bundestagu.
Milorad Dodik već je osuo paljbu na njen sadržaj, jer, prema njegovim riječima, neobjektivno govori o vodećim srpskim i hrvatskim političarima, odnosno njemu i Draganu Čoviću, kritizira njihovu upletenost u korupciju, osuđuje njihovu separatističku, antievropsku i antibosansku politiku, a povlađuje “muslimanima” i “političkom Sarajevu”.
Između ostalog, u zajedničkom prijedlogu deklaracije koja je upućena u Bundestag navodi se da su reforme decenijama blokirane i da nacionalističke elite kod sva tri naroda koriste zapaljivu retoriku za vlastito bogaćenje i opstanak na vlasti.
- Žalosno za Njemačku i njihovu vanjsku politiku - kratko je poručio Dodik njemačkim parlamentarcima.
Prethodno je nediplomatski vrijeđao i ministricu vanjskih poslova Analenu Berbok prilikom njene nedavne posjete Sarajevu, te njemačku ambasadoricu u Sarajevu, njemačke vojnike, a posebno njemačkog diplomatu na čelu Ureda visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).
Osim što sebi i narodu u koji se kune ovim pravi nemjerljivu političku štetu, Dodik napadima na Njemačku, vodeću zemlju EU i najvećeg privrednog partnera Srbije, sigurno ne pomaže Aleksandru Vučiću i državi Srbiji, u koju je, prema vlastitim riječima, dan i noć zagledan.
Naprotiv. Prije bi se moglo govoriti o sračunatom bacanju klipova pod Vučićeve točkove.
